Što je dijete starije i podočnjaci sve tamniji, to se češće pitamo:"Koliko još moram izdržati da ne spava i plače?"

Moderna istraživanja bebinog sna i usnivanja zadnjih godina uspjela su dokazati što se događa s djecom kad ih pokušavamo istrenirati da spavaju. U trenutku kad dijete shvati da je napušteno, aktivira se amigdala (dio mozga zadužen za prepoznavanje opasnih situacija). Dijete počne plakati. Tješi li ga roditelj i smiruje, razina hormona stresa kortizola u krvi opada i spušta se na normalnu razinu. Srce ponovno počinje normalno kucati, disanje se smiruje, tijelo ulazi natrag u ravnotežu.


Samoća u krevetiću uzrokuje kod malog djeteta strah i plač. Beba se, naime, još ne zna samostalno smiriti za što je odgovoran moždani živac vagus koji još uvijek nije potpuno funkcionalan. Dijete će se s vremenom naučiti samostalno smirivati, no tek uz stalno i opetovano tješenje i prisutnost roditelja.



Plač koji ne smirujemo tješenjem bebe, izaziva razvoj kronične preosjetljivosti


Ostavljamo li dijete da plače, njegova sposobnost samotješenja se neće razvijati, ali razina hormona stresa će rasti s duljinom vremena koje ostane samo u stanju plača sve dok toliko ne naraste i potpuno ne obuzme djetetov mozak. Pokušamo li smiriti takvo dijete, puno teže ćemo ga vratiti u ravnotežu jer je mozak prešao granicu stresa. Ponavlja li se takva situacija, sistem za reguliranje reakcije na stres razvija kroničnu preosjetljivost. Za dijete je to kao da u glavi ima pokvaren alarm koji podiže uzbunu za svaku sitnicu.



Nemoguće je istrenirati dijete da spava bez posljedica


Znanstvenici smatraju kako bilo koji pokušaj da "istreniramo" dijete da nauči spavati, ostavljajući ga da plače, ostavlja traga na njegovom još nerazvijenom živčanom sustavu. Naravno, što više provedemo vremena s djetetom nakon odvajanja i plača jer nas primjerice nema kod kuće, možemo ublažiti te posljedice, ali ako dugoročno ostavljamo dijete samo da plače ili ne ulažemo vrijeme u maženje, dodire i tješenje djeteta to se može zadržati u psihi. Posljedice toga mogu biti izraženi strahovi zbog odvajanja ili osame u odrasloj dobi, napadi panike i povećan rizik od pojave ovisnosti.



Brinite i za svoje psihičko zdravlje


Problemi sa spavanjem kod djeteta ni u kojem slučaju ne podrazumijevaju da roditelji ne mogu ništa poduzeti u slučaju neizdržive situacije. Naprotiv, za dijete je izrazito važno da roditelji dugoročno ne zapostave svoje potrebe, ostanu psihički zdravi i s time u skladu potrude se naći zlatnu sredinu. Ostavljanje djeteta da plače i čekanje pred vratima je metoda koju treba upotrebljavati samo u krajnjem slučaju.




Ima i boljih metoda


Istovremeno ima blažih metoda kako da dijete naučimo da spava. Jedna od mogućnosti je da odlučite dijete staviti pored vas u krevet i tako smirite i dijete i sami se naspavate. U svakoj drugoj situaciji pokušajte djetetu pružiti utjehu, bilo da smatrate da je vašem jednogodišnjaku vrijeme za odvajanje od prsa tijekom noći ili želite samo da zaspi.


Budite uz njega, u njegovom krevetu ili pored krevetića, mazite dijete preko rešetke, pričajte s njim i uspavljujte ga. Shvatite da za dijete koje je prvih mjeseci usnivalo na rukama ili na prsima naglo odvajanje od vas može biti prevelik korak. Ono ne plače samo iz protesta, već i zbog sumnje i straha. Uz mamu ili tatu taj strah se može uvelike umanjiti i na kraju ga dijete nauči premostiti. Ne ide uvijek bez suza, ali uplakano dijete nemojte ostavljati samo.