ISPOVIJEST MAME ČIJEM JE SINU KRIVO DIJAGNOSTICIRAN AUTIZAM: 'Samo sam mislila tko će o njemu brinuti kad mene ne bude'

Autizam je dijagnoza koje se svaki roditelj plaši, glasno ili tiho u sebi. Majka Lidija Bizić na društvenim je mrežama otkrila priču o svom dječaku kojemu su liječnici dijagnosticirali autizam, no oduvijek je znala da to nije istina.

"Mrak je u sobi, samo on malen, a ja sam zaspala na krevetu. Stavila sam mu ruku preko leđa, jer minutu prije nego što je zaspao, rekao je kreštavim dječjim glasom "Svlbi". 

Ima alergiju, ne znamo zašto, pa je dobio osip po licu i tijelu. Voli kad ga počešemo i već vidim da će tu naviku zadržati i kad alergija prođe.

I proći će, samo treba vjerovati, kažu bake i nepotkupljivi optimisti. Ponekad bih ih otjerala k vraguo kad mi kažu: 'Budi jak i vjeruj'.

Ma nemojte! To je kao da istu rečenicu izgovorite gladnoj osobi! A bila sam gladna da moje dijete bude kao druga djeca, a ne da bude dijete s posebnim potrebama. Da mi kažu da nema autizam i da je s njim sve u redu. Da ne razmišljam o tome tko će se brinuti o njemu kad mene ne bude i hoću li svoje starije dvije kćeri okovati brigom o njemu”, započela je majka Lidija i otkrila da su joj se problemi samo gomilali i da joj se cijeli život u nekoliko trenutaka okrenuo:

"Kako to obično biva, kada imate jedan problem, to vodi do još nekoliko. Dakle, da ne bude monotono, dogodilo mi se da ostanem bez posla, pa nađem drugi, pa treći, četvrti i svi ti poslovi u za koje sam mislila da ih nikad neću raditi. I otišla sam na sve te poslove, uredna i nasmijana, pune glave i ranjenog srca (kakva patetika) i radila ono što ne volim ili me ne zanima i trčala kući kod onih koje volim.

I strojevi po kući koji su me počeli izdavati i kvariti pa je to čudo. Kao da se sve okrenulo protiv mene, kako bi rekli nepopravljivi pesimisti."

Lidija se u svemu što joj se događalo okrenula od ljudi, samo je gledala kako riješiti svoje probleme i pomoći sinu.

"Postala sam sebična kome ću posvetiti svoje slobodno vrijeme, vrijeme koje bih uštedjela od inače malog vremena. Apsolutno sam se ogradila od ljudi koji me opterećuju ili oduzimaju energiju. Svu energiju sam prikupila za djecu, posebno za svog dječaka.

Polomila sam ganglije razmišljajući o tome radim li pravu stvar i što je ispravno za dijete.
Neki su mi savjetovali da prihvatim stvari onakve kakve jesu, a ja sam umorna od razmišljanja o tome jesu li 'stvari' doista onakve kakve mi se predstavljaju."

Ova majka vjerovala je liječnicima koji su njenom sinu dijagnosticirali bolest, ali je imala crv sumnje i nade da nije riječ o autizmu.

"Doktori su divni ljudi, ali ja mislim da je najviše štetno za zdravlje, kad se bezrezervno vjeruje doktorima. Oni, kao i većina ljudi, tog dana kad dođeš kod njih, oni ti kažu svoje stručno mišljenje i odu se miriti sa svojom obitelji, a ti se sa svojom raspadaš. Ne preostaje vam puno osim da sami kopate po internetu, nešto što bi moglo biti vam od pomoći, neku slamku spasa", kaže Lidija i dodaje da je došla do velikog saznanja:

„Pridružila sam se grupi majki djece s autizmom na Facebooku, te sam preko njih i njihovih objava išla tko zna gdje i dolazila na razne stranice. Prevela sam njihove objave i prikupila, a zatim primijenila sve što sam mislila da će biti od pomoći.
Jedna od najbanalnijih stvari me razbjesnila, toliko da je poljuljala svo moje povjerenje u doktore i njihovu predanost kao nikad prije. A to je spoznaja da: bez obzira s kojim stručnjakom sam bila, nitko nije bio baš zainteresiran. Jer da jest, rekao bi mi da testiram svoje dijete na kandidu”, rekla je, a zatim otkrila kakve veze autizam ima s kandidom:

"Znate li da je kandida toliko podmukla da djeci može stvarati goleme probleme, pa sve stvarno izgleda kao da dijete ima autizam?"
Jeste li znali da kandida blokira različite centre u mozgu zadužene za govor i pažnju?
Jeste li znali da je kandidu puno lakše liječiti u djece nego u odraslih, te da se napredak u govoru može vidjeti već na početku terapije?
Jeste li znali da je terapija protiv kandide potpuno prirodna? To je prirodan način prehrane bez šećera (čak i voća), bez kvasca, mlijeka i bijelog brašna?
Jeste li znali da većina djece ne bi bila zarobljena u svijetu autizma samo kada bi se više pažnje posvetilo tome tko i kako radi njihov posao?!
Posao liječnika nije isto što i posao konobara, pa je svejedno je li vam donio papar i sol uz juhu! Liječnik MORA reći sve što bi moglo pomoći, jer svijet već dugo govori o bliskoj povezanosti kandide i autizma.”

Iako vam se sve ovo može činiti zbunjujućim, Lidija je shvatila da njezino dijete nema autizam, već da je kandida izazvala sve probleme. Život im se preokrenuo za godinu dana, doživjeli su nevjerojatnu sreću, prenosi Yumama.

"Nikako da vam kažem najbitnije. Htjela sam vam se pohvaliti da je moj dječak, od dijagnosticiranja autizma, otišao toliko daleko da je ide s drugom djecom u vrtić i igra se s njima bez ikakve razlike. Od činjenice da je koristio samo nekoliko smislenih riječi, uglavnom na engleskom, nije se htio maziti, nije pokazivao na predmete, nije mahao, nije se odazivao na ime, nije se radovao mami i tati, nije nas ni primijetio... sad je počeo koristiti rečenice, jako smislene, zna i voli se šaliti, malo se našali, često se smije, mazi se s mamom i tatom, ne želi spavati bez nas, sestre su sretne kada dođu iz škole, vole ići u vrtić, a sve nas je to plašilo ovih godinu dana“, rekla je i zaključila:

"Htjela sam napisati tekst za majke čija djeca imaju bilo kakav poremećaj u razvoju. Da im dam vjetar u leđa i malo vilinskog praha, da ne odustanu, kao što dijete nikad ne bi odustalo od majke. E, tu je ključ, ja mislim."