Mame se nikako neće složiti da je to uzbudljivo, ali zato djeca hoće. Uostalom, mama i tata stalno idu nekud dolje pa gore, pa ako mogu oni, zašto ne bih i ja, misli si dijete. Većina djeca nema neki osobit strah od padova iako su možda već stoput pala, ali pelena ublaži bol, a i mali su, ne padaju s visina. No ako se otkotrljaju s vrha stubišta, neće biti ugodno nikome. Treba li im zato uskratiti prirodnu potrebu za treniranjem kretanja niz i uz stube? Ne. Samo treba ipak ili biti uz njih ili napraviti odgovarajuću zaštitu.

Jedan od načina da se spoji ugodno s korisnim, a da roditelji ne pretrpe strahove, je da postavite dvoja vratašca: jedna na vrhu, a druga na drugoj ili trećoj stubi odozdo, ovisno koliko je stubište dugačko. Tako će imati mjesta za uvježbavanje, a ta će mu vještina jako dobro doći i za sprave u parkiću (gdje također može vježbati), a kasnije za sva razna mjesta na kojima su stepenice normalna pojava. Ispod prve stepenice dobro je postaviti mekan tepih ako pri vježbanju dijete padne. Pokažite mu kako može silaziti sigurno spuštajući se po guzi jednu po jednu stepenicu. Ako je na njima tepih i nisu previsoke, slobodno se može spuštati i potrbuške, stopalima prema naprijed.

Naravno, bit će situacija gdje ga nećete moći zaštititi ogradicama i kad će biti veće i svejedno će se spotaknuti, tako da su stube svojevrsni izazov svima - i njima i nama koji to gledamo i često samo možemo pružiti toplu utjehu i zagrljaj nakon pada. No što više vježbaju, postajat će spretniji, stoga imajte povjerenja u djetetove motoričke sposobnosti. Isto tako, ne zaboravite da će jako voljeti bacati razne predmete (igračke i sl.) niz stube - to je također dio svijeta ovih malih istraživača i slabo će mariti za vaše negodovanje, stoga ne pretjerujte. I sami znate da će pravi znanstvenik stoički podnijeti nerazumijevanje okoline za svoje pokuse, ako njemu puno znače :)

Tekst: Ivančica Tarade

Foto: Profimedia