Novorođenčadi je taj okoliš poznat, u maternici su se bebe osjećale zaštićene, smještene u toploj tekućini. Do šestog mjeseca dojenčad većinom leži, postupno se počinje okretati i primjećivati predmete, zatim mališani uče sjediti, s devet mjeseci pužu, otprilike do prve godine prohodaju. Tijekom šetnje samo leže ili sjede. Svjetski poznata britanska psihologinja Penelope Leach i autorica knjiga o roditeljstvu smatra da želja za samostalnim gibanjem kod dojenčadi raste iz dana u dan. Zato je važno djetetu omogućiti gibanje u vodi, u toplom i ugodnom vodenom okolišu, gdje može opustiti sve dijelove tijela i pritom biti samostalno u trodimenzionalnom gibanju, što na suhom još neko vrijeme neće biti.

Zašto početi što ranije?

Ako djetetu omogućimo gibanje u vodi prije nego što prohoda, u vodi će se kretati sunožnim odrazima (koji su poslije slični prsnom udarcu). Ako s “plivanjem” započne nakon 12. mjeseca starosti, kretat će se imitacijom hodanja, što znači izmjenično. Djeca moraju ponovo učiti prsni udarac nogama, ali su za to učenje sposobna tek nakon treće godine. Zbog važnosti ranog “plivanja” dojenčadi, u plivačkom klubu Natator uvedeno je redovito i sustavno “plivanje” dojenčadi. Plivanje pozitivno utječe na razvoj ravnoteže. Dijete se u vodi navikava na samostalno gibanje – pomiče se naprijed, natrag, zaustavlja se, okreće i vesla. S igrom i gibanjem te ubrzanim disanjem povećava se njegova izdržljivost. Dijete je u toploj vodi zadovoljno, opušteno, razgiba se i zbog toga bolje i mirnije spava. Plivanje se izvodi u vodoravnom položaju u kojem su aktivne sve važnije mišićne skupine. Redovito vježbanje u vodi omogućuje razvojni pomak u odnosu na djecu istog uzrasta koja ne pohađaju plivanje. S takvim načinom ranog plivanja omogućujemo djetetu da prijeđe iz faze pasivnog ležanja u fazu aktivnoga gibanja. (D. Šajber)

Najčešće pogreške roditelja

Prilagodbu na vodu treba prilagoditi dobi djeteta. Roditelji ne trebaju forsirati dijete da nauči plivati ili da ide u vodu kada ono to ne želi. Svako je dijete individualac i to treba poštovati. Ako dijete ne želi ući u vodu, treba ga pustiti da se igra u plićaku: pretače vodu, kopa rupu u pijesku, igra se s igračkama i sl. Roditelj treba pokazati zanimanje za djetetove aktivnosti na način da se povremeno igra s njime te da ga konstantno nadgleda zbog sigurnosti. Dijete će samo pokazati kada je spremno ući dublje u vodu ili zaplivati s rekvizitima. Svako forsiranje prouzročit će suprotan učinak. Jedan je od najboljih načina za učenje neke aktivnosti spontana igra. Roditelj treba poticati učenje u vodi na način da pohvali dijete. Nikad ne treba uspoređivati napredak djeteta u odnosu na drugu djecu, jer to nepovoljno utječe na njegovo samopouzdanje.

Dijete se možda odbija kupati zbog hladne vode. Da bi se to izbjeglo, preporučuju se neoprenske hlačice (3 mm), koje štite najosjetljiviji dio djetetova tijela, ili neoprensko odijelo. Ljeti će neopren ujedno štititi dijete od nepovoljnog utjecaja sunčevih zraka.

Poticanje tjelesnog razvoja

Motorička aktivnost dojenčadi i mališana pozitivno utječe i na njihov psihički razvoj. Dojenčad koja je bila uključena u program vježbanja u vodi ima bolju koordinaciju od vršnjaka koji ne sudjeluju u programu. Rano učenje plivanja utječe na tjelesni razvoj:

  • disanje: tlak vode uzrok je jačeg izdisanja zraka – dijete je zbog njega prisiljeno i jače udahnuti; tako mu jačaju dišni mišići, a vitalni kapacitet poveća se za oko 20%;
  • kardiovaskularni sustav: tlak vode pozitivno utječe i na kardiovaskularni sustav jer djeluje i na dijelove tijela koji su potopljeni u vodu te preko kože na vene; pod utjecajem tlaka oko 20% više krvi dotječe u desni dio srca i preko pluća u lijevi dio srca; tako se povećavaju i jačaju mišići srca; 
  • skelet: na razvoj skeleta utječe dječje intenzivno kretanje u vodi, koje uzrokuje intenzivan rast kostiju i njihovo dobro oblikovanje;
  • mišići: plivanje omogućuje oblikovanje kompletnoga mišićnog sustava; ortopedi u tome vide osnovu za zdrav razvoj djeteta bez lošeg držanja tijela; u prsnom položaju u vodi jačaju mišići leđa, ramena i ostali;
  • termoregulacija: razlika između temperature tijela i vode (između 32 i 37 °C) poticaj je za uspostavljanje termoregulacije i otpornosti tijela. Redovitim vježbanjem popravlja se reakcija djetetove kože na hladno i sposobnost termoregulacije te jača imunitet.

Navikavanje na vodu

S kupanjem bebe u kadi može se započeti čim otpadne pupčani batrljak. Temperatura vode treba biti 36 °C. Pri kupanju moramo paziti da očna sluznica ne dođe u doticaj sa sapunom, što može prouzročiti pečenje i negativan osjećaj. Za kupanje treba uzeti dovoljno vremena.

Kupanje na brzinu i bez ljubavi uznemiri dijete i moguće je da će ubuduće odbijati kupanje. Svako kupanje neka se odvija kroz igru, mirno i neka ne bude monotono. Razgovarajmo s dojenčetom, ponudimo mu šarene igračke raznih oblika, boja i materijala. Tjelesni kontakt umiruje dijete te smanjuje njegov strah i stvara osjećaj zadovoljstva. Na taj se način povećava djetetovo povjerenje prema vodi. Tako prijelaz u bazen nije problematičan. U 2., 3. i 4. mjesecu dijete se navikava na hlađenje vode do 33 °C, tako da je i zbog toga olakšan prijelaz u bazen.

Moguće opasnosti na bazenu

Temperatura vode u bazenu mora biti od 32 do 33 °C za manju djecu, a za djecu stariju od tri godine 31 °C. Temperatura niža od 28 °C opasna je za dojenčad, jer mališanima vrlo lako obole bubrezi ako u vodi borave dulje. Voda djetetu oduzima toplinu pa se moramo pobrinuti da se ono ne pothladi zbog niže temperature vode.

Proces je hlađenja vrlo brz, naime omjer između djetetove površine i mase velik je. Krajnja granica zadržavanja djeteta u vodi ovisi o njegovoj starosti. Na prvim satovima plivanja dijete može ostati u vodi između 15 i 20 minuta, a poslije i do 30 minuta. Duljinu vježbe prilagođujemo individualno. Moramo paziti na djetetovo raspoloženje. Katkad vježbu moramo i prekinuti ako se dijete ne osjeća dobro. Voditelj i roditelji nikako se ne smiju ravnati prema svojim osjetima jer se djeca brže ohlade od odraslih. Zbog toga preporučujemo da se dijete nakon izlaska iz vode zamota u veliki topli ručnik. Kako utvrditi je li dojenčetu hladno? Jedan je od načina pritisak prstom na djetetovu podlakticu – nakon pritiska mjesto poblijedi, a ako bljedilo brzo nestane, djetetu nije hladno. U suprotnom treba ga hitno izvaditi iz vode i ugrijati.

Čistoća vode

Što se tiče higijenskih standarda, potrebno je osigurati čistu vodu i pobrinuti se za čistoću bazenskih prostora i zgrade. Glavni su izvor onečišćenja vode u bazenu kupači. Zbog toga je obvezno pranje gelom za tuširanje prije ulaska u bazen.

Kreme i druga sredstva za njegu tijela posredno povećavaju mogućnost prijenosa patogenih mikroorganizama preko vode i samim tim povećavaju uporabu sredstava za dezinfekciju. Kvalitetu vode u bazenu determinira pravilnik o higijenskim standardima za vode u bazenu. Ukupni broj aerobnih mezofilnih bakterija u zatvorenim bazenima ne smije prelaziti 200/ml, a u otvorenim bazenima 1000/ml. U vodi ne smije biti koliformnih bakterija i bakterije Pseudomonas aeruginosa (P. Otorepec, Inštitut za varovanje zdravja, Zbornik, Murska Sobota, 1994.). Ne preporučujemo plivanje dojenčadi u termalnim vodama jer sadrže razne kemijske elemente koji opterećuju dječji organizam.

Šarene igračke raspoređene po vodenoj površini smanjuju mogućnost od pojave straha kod dojenčeta, jer nova okolina, buka, miris klora te prisutnost većeg broja ljudi koje dijete ne poznaje, mogu uznemiriti dijete i uzrokovati nelagodu i plač. Tihi zvuci izazivaju djetetovu pozornost, dok ga buka plaši. Smirena atmosfera potrebna je pri aktivnostima u vodi kao i tijekom priprema za plivanje: pri previjanju, tuširanju, odijevanju u garderobi i na bazenu. (D. Šajber)

Tekst: Ana Sršen, prva hrvatska instruktorica, Freds Swim Academyja, Plivački klub Natator, www.natator.hr

Foto: Thinkstock