Zahvaljujući temeljitom znanstvenom pristupu i suvremenim tehnološkim mogućnostima, razvoj srca može se pratiti tijekom cijelog embrionalnog razvoja (prvih 12 tjedana trudnoće) i u cijelom fetalnom razdoblju koje završava s porođajem (40 tjedana od začeća). Malo je poznato da se prvi otkucaji srca bilježe već nakon 26. dana po začeću.

Silna dinamika u razvoju srca događa se do 42. dana intrauterinog života kada završava formiranje svih srčanih šupljina, zalistaka, velikih krvnih žila, pregrada, srčanog mišića, provodnog sustava koji je odgovoran za normalan srčani ritam i drugih dijelova srca. Isto kao što međusobni odnosi svih dijelova srca moraju biti savršeno određeni, srce se mora ispravno smjestiti i prema drugim organima i organskim sustavima.

Prepoznavanje svih tih detalja od presudne je važnosti za ispravno liječenje kada se rodi dijete sa srčanom bolesti. Naravno da je u formiranju normalnog srca potrebna harmonija mnogobrojnih tajnovitih čimbenika koji to omogućuju. Svaki utjecaj koji remeti tu nedokučivu ravnotežu može dovesti do teških srčanih anomalija koje se očituju kao malformacije ili deformacije srca i velikih krvnih žila. Isti čimbenici mogu pogoditi normalan razvoj srčanog mišića i provodnog sustava odgovornog za ritam srca. Kako se zajedno sa srcem razvijaju dinamično i drugi organi, nerijetko su srčane bolesti povezane s istodobnom pojavom bolesti na drugim organima i organskim sustavima (probavni, genitourinarni, središnji živčani sustav itd.), pa zbog toga dječji kardiolog nikada ne smije promatrati srčanu bolest kao izoliranu pojavu. Dapače, većina smatra da se npr. srce i pluća ponašaju kao jedinstveni organ jer je ispravna funkcija jednog nemoguća bez ispravne funkcije drugog organa. Dodamo li tome da se mnoge srčane greške javljaju kao dio genetičkih sindroma (višak ili manjak kromosoma, nedostatak dijela kromosoma i mutacije samih gena), nalazimo da se dječje srce može liječiti samo u velikom timskom radu više timova stručnjaka. Taj rad valja ipak obuhvatiti pod vodstvom pedijatrijskih kardiologa, ne zanemarujući niti jednu informaciju mimo srca, ali dajući srcu primarnu važnost.

Uz prirođene srčane greške koje dominiraju svojom učestalošću, pedijatrijski se kardiolozi bave još kardiomiopatijama (primarne bolesti srčanog mišića), aritmijama (nepravilan srčani rad), stečenim bolestima srca (valvularne bolesti uslijed reumatske vrućice, upala srčanog mišića, upala srčane ovojnice itd.), a u novije vrijeme većina razvijenih zemalja u svijetu ima i fetalnu kardiološku službu koja je zadužena za dijagnosticiranje srčanih bolesti još intrauterino, za vrijeme fetalnog života. Fetalni su kardiolozi najčešće već dobro obrazovani pedijatrijski kardiolozi koji nakon raspoznavanja srčane bolesti u fetusu o tome izvješćuju druge članove tima (neonatolozi, opstetričari, genetičari, psiholozi i zaštitnici etičkih načela), a onda izvješćuju roditelja o nalazu i mogućnostima koje suvremena medicina može pružiti njihovu djetetu. Pritom se držimo načela (koje je deklarirano u svijetu na globalnoj razini) da se svaka prirođena srčana greška može liječiti. 

U Hrvatskoj se na svakih 1000 porođaja rađa najmanje jedno dijete sa srčanom bolešću, tako da se tijekom jedne godine rodi blizu 500 djece sa srčanim bolestima (u Hrvatskoj se rađa nešto manje od 45 000 djece na godinu). Zahvaljujući organiziranom timskom radu (fetalna kardiologija, adekvatan transport, rana i točna dijagnostika, zbrinjavanje u neonatološkim jedinicama na respiratoru i u inkubatoru, rana interventna dijagnostika, kardijalna kirurgija, osobita anestezija i perfuzija, postoperacijsko intenzivno liječenje i liječenje komplikacija), većina djece preživljava, pa njihov broj stalno raste. Uz organizirani timski rad ugrađeno je mnogo odnjegovanih dobrih međuliječničkih i međuljudskih prožimanja, tako da smo kroz ovaj vid medicine razvili i jednu vrlo visoku kulturu komunikacije i međusobnog povjerenja.

U našem se centru liječe sve srčane bolesti i izvode vrlo složene operacije na srcu, a tek manji dio malih bolesnika danas šaljemo u razvijenije inozemne centre zbog rijetkih i posebnih operacija. Zbog velikih uspjeha u ovoj struci po broju preživjele djece i broju one djece koja konačno prelaze i u odraslu dob, Hrvatska je danas uz bok razvijenim europskim zemljama. To je istodobno i razlog da je ova skupina bolesnika postala javnozdravstveni problem jer su oni usprkos vrhunskom terapijskom zbrinjavanju stalni, kronični bolesnici. Taj problem, naravno, pritišće osiguravajuća društva i ona daju sve od sebe da nam pomognu. No, u vremenu u kojemu živimo liječenje malih srčanih bolesnika valja pomoći i mimo službenih zdravstvenih vlasti jer im je na taj način moguće pružiti još kvalitetniju zaštitu. Stoga smo u sklopu svih svojih stručnih aktivnosti još 1994. godine utemeljili Udrugu liječnika, roditelja i drugog medicinskog osoblja s nazivom «Veliko srce malom srcu» koja organizira humanitarne koncerte i događaje s ciljem prikupljanja sredstava za kupnju medicinske opreme i aparata za pomoći malenim kardiološkim pacijentima.

Tekst: Prof. dr. sc. Ivan Malčić, Specijalist pedijatrije, subspecijalist pedijatrijske kardiologije, Redoviti profesor pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Predstojnik Klinike za pedijatriju pri Kliničkom bolničkom centru Zagreb, Rebro Foto: Thinkstock