6 stvari koje sam naučila nakon spontanog pobačaja: Ne, nije slično obilnoj menstruaciji

Spontani pobočaj vrlo su česti iako se o njima sve više govori, to nije tema o kojoj se lako razgovara. Oko 10% do 20% trudnoća završi spontanim pobačajem, ali stvarni broj je vjerojatno veći, piše MayoClinic. Zbog toga sve veći broj žena o vijest o trudnoći obznani tek u drugom tromjesečju. 

'Suprug i ja smo svake večeri razgovarali s malim životom koji raste u meni. Svaki put kad bismo išli u nabavku završili bismo na odjelu za bebe. Kupili smo nekoliko kompleta i objesili ih u spavaćoj sobi kako bismo gledali u njih dok tonemo u san, nadajući se našem budućem djetetu', započinje priču Amanda. 

Međutim, na prvom ultrazvuku je otkrila da njezinom mališanu ne kuca srce. Iako je bila svjesna da su spontani pobačaji česti i znala simptome istih, saznanje ju je pogodilo. 

'U roku od šest sati, moj suprug i ja sjedili smo u našem krevetu, plakali, grlili jedno drugo i prihvaćali da nam ova prva trudnoća neće donijeti dijete u sljedećih sedam mjeseci', rekla je. 

Koliko god se trudila biti spremna za ovo putovanje, ističe, postojalo je nekoliko stvari za koje bi voljela da je bila spremna suočiti se. 

1. Možda nećete odmah znati razlog

'Počela sam uočavati krvarenje u srijedu. Do 20 sati te večeri izbacivala sam tamnocrvene ugruške. Razgovarala sam telefonom sa svojom ordinacijom i oni su predložili hitan ultrazvuk sljedećeg jutra. Krvarila sam cijelu noć, otišla u liječničku ordinaciju, napravila zahvat, a zatim su me poslali kući da se vratim ujutro kako bih razgovarala o 'opcijama" sa svojim liječnikom', prisjeća se. 

U tom trenutku Amanda je, navodi, željela saznati je li njezina trudnoća održiva, ali rečeno joj da će liječnik morati pregledati ultrazvučne fotografije. 

'Krvarila sam 48 sati, razmišljajući o najgorem, strepeći od sljedećeg odlaska u toalet, prije nego što je moj liječnik naglas izgovorio riječi 'pobačaj'. Čak je objasnio da u sedmom tjednu trudnoće može biti teško vidjeti što se događa putem ultrazvuka i da bi to želio potvrditi testiranjem moje razine HCG-a tijekom nekoliko dana, iako je bio prilično siguran da je trudnoća bila pri kraju', navodi. 

Zatim je saznala da je kiretaža opcija ovisno o tome koliko je tkiva prošlo, koliko dugo krvari te koliko su brzo padale njezine razine HCG-a. Dugo je čekala na odgovore, ali tek je 13. dana nakon što je počela krvariti dobila negativan HCG test i tada saznala da je njezina trudnoća gotova. 

2. Pobačaj nije kao mjesečnica

'Mislila sam da će pobačaj u sedmom tjednu izgledati kao mjesečnica. Sad znam bolje. Čak i da nisam znala da sam trudna, da sam mislila da je ovo krvarenje menstruacija, otišla bih u bolnicu. Krvarenje je bilo jako, trajalo je nekoliko dana i bilo je nekoliko ugrušaka. Tri dana nakon što sam počela krvariti pala sam na koljena od bolova. Objasnila sam svom mužu da osjećam jake, kao da me nož reže po trbuhu', ispričala je. 

Kasnije je, kaže, saznala da joj se kontrahirala maternica, što se događa i tijekom poroda nakon 40 tjedana trudnoće. 

'Moje je tijelo radilo više od onoga što bi radilo tijekom menstrualnog ciklusa, stezalo je moju maternicu kako bi zapravo rodilo moje dijete. Samo nekoliko mjeseci prerano. Neki ljudi mogu izbaciti fetus odjednom, a drugi ga izbacuju u dijelovima. Spadala  sam u potonju kategoriju pa nisam osjećala kao da mogu jednom tugovati. Svaki odlazak u kupaonicu bio je iscrpljujući i emocionalno i fizički', objasnila je. 

3. Možda ćete se morati sami izboriti za izostanak s posla

'Neće svi razumjeti koliko pobačaj razara. Dok mi je šef pružao veliku podršku, politika moje tvrtke i odjela za ljudske resurse nisu odražavali tu podršku', kaže. Stoga je Amanda provela sate i sate razgovarajući s liječničkom ordinacijom i odjelom za ljudske resurse kako bi mogla saznati koliko dana bolovanja može iskoristiti. 

'Brzo sam dolazila do apatičnog stanja u kojem sam bila svjesna da bih, ako ne budem imala dovoljno plaćenog slobodnog vremena, mogla izgubiti posao zajedno s trudnoćom, a u tih nekoliko tjedana nisam se mogla natjerati da mi bude stalo do toga', istaknula je. 

4. Vaša sljedeća mjesečnica će biti drugačija 

'Dan prije nego što sam dobila prvu mjesečnicu nakon spontanog pobačaja nisam mogla prestati plakati. Imala sam nekoliko epizoda intenzivnog plača zbog kojih sam imala podbuhlo lice i probleme s disanjem. Rekla sam mužu da se osjećam ludo i kao da ne mogu shvatiti svoje emocije', prisjeća se. 

Sljedeći dan je, kaže, primjetila krvarenje te shvatila da bi to mogla biti nuspojava ponovne regulacije ciklusa. 

'Nazvala sam svoju liječničku ordinaciju i rečeno mi je da tijekom prvog ciklusa može doći do velikih hormonalnih promjena koje mogu čak oponašati i osjećati se kao postporođajna depresija. Također mi je rečeno da očekujem obilnu i bolniju mjesečnicu i bili su u pravu. Prvog dana kada sam počela krvariti sjetila sam se kontrakcija maternice koje sam imala tijekom spontanog pobačaja. Provela sam puna vremena plačući na podu pokušavajući se ispružiti i ublažiti bol. Također sam izgubila blizu 200 ml tekućine/krvi u prvih 48 sati', ističe. 

Takav gubitak krvi, navodi, svaki dan ju je iscrpljivao i stvarao joj moždanu maglu, a ni spavanje ni kofein joj nisu pomogli. 

5. Neki ljudi će reći nepromišljene stvari

Kao što je često slučaj u životu, ljudi će vam željeti pomoći, ali će reći nepromišljene stvari. 

'Pokušala sam imati puno razumijevanja za ovo. Možda ne znaju što bi rekli i možda je to okidač za ono što su oni prošli. Moj najveći savjet je rano postavljanje granica', savjetuje i dodaje:

'Dala sam do znanja nekolicini ljudi da mi nije u redu slušati priče o gubicima trudnoće kod drugih, a također nisam željela razgovarati o tome u kojem stupnju trudnoće sam bila, kao da je zbog toga gubitak manje valjan.'

Amanda je odlučila otići i korak dalje pa je na društvenim mrežama podijelila objavu o tome što reći kad nisi siguran što reći. 'Iako nije vaša odgovornost da ih ispravite, vaša je odgovornost brinuti se o sebi i svom mentalnom zdravlju najbolje što možete u ovom tešku razdoblju', kazala je. 

6. Vaše dijete i vaša trudnoća i dalje su važni bez obzira na okolnosti

Nažalost, mnoge žene koje prođu spontani pobočaj moraju se suočiti i s komentarima da trudnoća 'nije valjana'. Međutim, Amanda ističe da takvo mišljenje njoj nije relevantno i tugovala je koliko je trebala. 

'Nije mi bilo važno što sam bila trudna sedam tjedana i što je postojala šansa da fetus u meni nikada nije imao otkucaje srca ili da je imao previše genetskih abnormalnosti da bi preživio izvan moje utrobe. Ono što mi je bilo važno je da još uvijek tugujem zbog gubitka, bez obzira što netko misli', istaknula je.

'Gubila sam budućnost koju sam zamišljala i za koju sam bila potpuno spremna. Samo to je bilo dovoljno patnje da se osjećam opravdanim u svojoj tuzi', dodala je. 

S obzirom na to da je prošla veliki gubitak, Amanda je napravila malu kutiju za uspomenu na svoju trudnoću u koju je uključila test trudnoće i prekrasnu staklenu borovnicu koja je predstavljala koliko je fetus narastao.

'Suprug i ja odlučili smo se za ime koje je odavalo čast ovoj trudnoći i imalo nam je značenje, što nam je pomoglo kada smo govorili o našem mališanu, a da nismo govorili omalovažavajuće stvari poput 'fetus' ili 'ono', objasnila je. 

Ako doživite spontani pobačaj, znajte da niste sami. Postoje mnogi drugi ljudi koji su prošli kroz ovo i više su nego spremni podržati vas na način koji vam je potreban.