Mišićni tonus kod beba

Možda ste primijetili da je vaše dijete “prekruto” ili “preopušteno”. To upućuje na promjene u mišićnom tonusu

Međutim, što su trudnoće rizičnije, a porođaji raniji, teži i dugotrajniji, veća je opasnost od različitih trauma. Jedna od čestih trauma vezanih uz otežani porođaj jest moždano krvarenje, koje kod određenog broja djece ostavi traga na rast i razvoj i prvo se manifestira poteškoćama na području motorike.

Ako je vaša trudnoća bila rizična, a porođaj preuranjen, otežan ili izveden carskim rezom, potrebno je obratiti pozornost mišićnom tonusu djeteta. Promatrajući svoju bebicu, možda ćete uočiti kako je “prekruta” ili “preopuštena”. To upućuje na promjene u mišićnom tonusu koje su nastale kao posljedica opisanih komplikacija.

Mišićni tonus

Mišićni je tonus sila kojom se mišić odupire istezanju. U nekim slučajevima on je promijenjen. Ako dijete izgleda pretjerano kruto i čvrsto, ima stisnute šakice dulje od trećeg mjeseca ili vrlo rano (prije trećeg mjeseca) može samostalno držati glavicu, tada govorimo o povišenom mišićnom tonusu ili hipertonusu. Hipertonus često može zavarati roditelje da pomisle kako je dijete napredno. Stisnute šake u boksačkom položaju i zgrčene nožice tipične su za tek rođene bebe. S vremenom bi ta napetost mišića ipak trebala popuštati. Za razliku od hipertonusa, kod sniženog mišićnog tonusa ili hipotonusa dijete je pretjerano mlitavo i opušteno te izgleda mlohavo i “mekano”. Hipotonija je uobičajena u prvih nekoliko mjeseci života djeteta, no poslije bi trebala nestati. Kod malih beba često se dijagnosticira asimetrija mišićnog tonusa. O asimetriji govorimo ako je na jednoj polovici tijela tonus viši nego na drugoj, ako se djetetov trup presavija poput luka, a glava i zdjelica izvrću na stranu napetih mišića.

Distoni sindrom

Ako se kod djeteta javljaju simptomi i hipertonusa i hipotonusa, tada govorimo o distonom sindromu. Naime, kod tih bebica neki su mišići previše opušteni, a drugi zgrčeni. To je najčešći poremećaj tonusa kod novorođenčadi, pri kojem nije riječ o bolesti nego o stanju koje je posljedica traume mozga u trudnoći ili porođaju. Velik broj djece kojoj je nakon porođaja utvrđeno moždano krvarenje određenog stupnja ima upravo tu dijagnozu te budu uključeni u vježbe razvojne gimnastike i prati ih čitav stručni tim (pedijatar, fizijatar, neurolog, neuropedijatar, defektolog, logoped...).

Kada se zabrinuti?

Zabrinjavajuće je ako dijete u razvoju kasni više od tri mjeseca u odnosu na svoje vršnjake, ako je jako čvrsto, tvrdo ili teško, ako je jako mekano i mirno ili ako često ima čvrsto zatvorene šakice.

Nadalje, razlog je za brigu i ako dijete starije od dva mjeseca često drži palac u šaci, ne oslanja se na puna stopala kada ga postave na čvrstu podlogu i “križa” nogice, ako postoji bilo kakva razlika u funkciji ili držanju jedne strane tijela u odnosu na drugu (u ranoj životnoj dobi nema dešnjaka i ljevaka). I na kraju, ako se dijete “izvija”, tj. zabacuje glavicu, a tijelo čini luk (to može raditi i na podlozi, ali i dok ga držite na rukama), obvezno se obratite svom pedijatru koji će utvrditi je li potrebna procjena razvoja kako bi se evidentiralo stvarno odstupanje od normalnog razvoja i započelo s terapijom.

Koje su prognoze?

Teško je prognozirati razvoj djeteta čiji je mozak pretrpio oštećenje. Djeca se razvijaju različitim, individualnim tempom. Sigurno je da pravovremenim prepoznavanjem odstupanja i uključivanjem u primjereni oblik terapije dajete djetetu veću šansu za normalan rast i razvoj.

Što može učiniti roditelj?

Baby handling ili pravilno postupanje s djetetom podrazumijeva jednostavne postupke u situacijama svakodnevnog života. Te svakodnevne aktivnosti uključuju uzimanje djeteta na ruke, nošenje, stavljanje u krevetić ili nosiljku, hranjenje, odijevanje, promjenu pelene, igranje i sl.

Fizioterapeut specijaliziran za razvojnu gimnastiku poučit će roditelje kako mogu u situacijama svakodnevnog postupanja s djetetom utjecati na kvalitetu centralnog mišićnog tonusa trupa i potpomoći razvoj kvalitetnog držanja i kretanja.

Roditelji će naučiti kako pri uzimanju djeteta na ruke ili u krilo, nošenju, stavljanju u kolica ili krevetić, odijevanju, hranjenju i drugim svakodnevnim aktivnostima mogu pomoći djetetu. Educirani roditelj znat će spriječiti neželjene pojave kao što su zabacivanje glavice ili nevoljne kretnje naglog širenja ručica u Moroovu refleksu, koji je dojenčetu uglavnom neugodan. Znat će kako i kada pružiti potporu djetetu, a kako dati slobodu. Naučit će kako pomoći napetom dojenčetu da se relaksira, a mlohavijem da se aktivira, kako ukloniti razvojno nesvrsishodne kretnje te kako svakodnevne situacije pretvoriti u spontane vježbe.

Bilo bi korisno da svaki roditelj, bez obzira na poteškoće u ranome motoričkom razvoju, bude upućen u osnovne principe handlinga, jer svojim uobičajenim svakodnevnim postupcima može pridonijeti kvalitetnom razvoju djetetova držanja i kretanja te onemogućiti razvijanje takozvanih loših obrazaca pokreta. Vama je kao roditelju svejedno kako ćete dijete podići iz ležećeg položaja, ali vašem djetetu nije. Imajte to na umu i potražite stručnjaka koji će vas poučiti tehnikama baby handlinga.

I za kraj...

Osim motoričkog razvoja koji je uočljiv i nestručnom oku i koji će vas potaknuti da potražite stručnu pomoć iznimno je važno kontinuirano pratiti cjelokupni razvoj svakog djeteta s distonim sindromom jer se stvarne posljedice traume mogu uočavati i pronalaziti i nakon što dijete svlada prve korake i ne moraju biti vezane samo uz motorički razvoj. Potrebno je imati na umu čudesnu moć ranog poticanja razvoja, koji će pravilnom i pravovremenom stimulacijom, unatoč početnim preprekama, rezultirati zdravim djetetom.

Tekst: Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog i Stela Horvat, prof. rehabilitator, www.korneo.hr

Foto: Thinkstock