VELIKI, ALI JOŠ UVIJEK MALI: Zašto su tantrumi na vrhuncu kod trogodišnjaka?

Iako više nisu bebe, znaju razgovarati i bolje regulirati svoje emocije, trogodišnjaci nisu minijaturni odrasli ljudi, već djeca koja još uvijek doživljavaju tantrume, uče se empatiji i dijeljenju s drugima. Istovremeno su logični i jako iracionalni. Jasno je da, kako rastu, od djece očekujemo više, no što ako očekujemo previše? 

Djeca u ovoj dobi počinju sklapati prva prijateljstva i manje se igraju jedan pored drugog, a više zajedno. Budući da takve igre uključuju i potrebu za dijeljenjem igračaka i čekanjem na red, mogu se javiti izazovi jer se trogodišnjaci tek počinju shvaćati razliku između 'moje' i 'tvoje' i nije im uvijek drago dijeliti.

Potrebna je i roditeljska podrška u shvaćanju odnosa s drugom djecom i ponašanjem prema njima jer je dijete još uvijek sebi centar svemira i tek razvija empatiju.

Nerealna očekivanja izazivaju frustraciju

Realna očekivanja od djetetovih sposobnosti su ključna za zdrav razvoj i smanjenje stresa u obitelji. Ako roditelji misle da je dijete sposobno za veću razinu samokontrole nego što zaista jest, to može dovesti do velike frustracije i uzrokovati djetetov protest.

Samokontrola se kod djeteta počinje razvijati kad napuni 3 i pol ili 4 godine, a potrebno je nekoliko godina da ona postane konzistentna. Isto vrijedi i za usvajanje vještina dijeljenja s drugima te za razvoj empatije.
Kada roditelji imaju realna očekivanja od svoje djece, smirenija su i opuštenije ih vode u njihovom razvojnom procesu.