Maria Montessori, rođena 31. kolovoza 1870. godine u Italiji, ostavila je dubok trag u svjetskoj pedagogiji. Njezino ime veže se za revolucionarnu metodu obrazovanja djece koja se i dana primjenjuje širom svijeta. Ipak, iza blistave karijere i priznanja, stoji i složena, često kontroverzna osobna priča - o ženi koja je rušila barijere, borila se za emancipaciju, ali i desetljećima skrivala postojanje vlastitog djeteta.
Od umjetničkih snova do medicine
Kao djevojčica, Maria je maštala o glumi, ali ju je kasnije privukla matematika i inženjerstvo. Na kraju se odlučila za medicinu, odluku koja je u to vrijeme bila gotovo nezamisliva za žene. Postala je jedna od prvih studentica Medicinskog fakulteta u Rimu gdje je nailazila na podsmijeh muških kolega. U svojim zapisima priznala je da joj je bilo teško promatrati gola tijela na satovima anatomije, ali ustrajnost ju je dovela do uspjeha. Diplomirala je 1896. godine s temom iz neuropsihijatrije.
Nakon studija zaposlila se na psihijatrijskoj klinici gdje je upoznala mladog liječnika Giuseppe Montesana. Njihova strastvena, ali nikad javno priznata veza, odredila je tijek njezinog privatnog života.
Tajni porođaj i skriveno dijete
Sin Mario Montessori je rođen 10. ožujka 1898. godine, a kao neudana žena u strogoj i osuđivačkoj sredini, odlučila je dijete povjeriti na čuvanje obitelji sa sela. Otac njenog djeteta je odbio brak i ubrzo oženio drugu ženu, a to je Mariju duboko povrijedilo.
Sina je posjećivala povremeno, isprva u tajnosti, a kasnije jednom tjedno. Maleni Mario zna je Mariju samo kao "tetu" koja mu je donosila toplinu, znanje i pažnju. Tek kad je napunio 14 godina i ostao bez hraniteljice, a Maria ga je dovela da živi s njom, i dalje pod izgovorom da je njezin nećak.
Putovanja i profesionalna slava
Godine 1915. Maria je odvela sina u SAD gdje je u San Franciscu predstavila svoju inovativnu pedagošku metodu. Mario se zaljubljuje u Ameriku, ostaje neko vrijeme, a s 19 godina ženi se Helen Christie te postaje otac četvero djece. Kasnije se rastaje i ponovno ženi, ali ostaje blisko vezan za Mariju, prateći je u radu i putovanjima.
Njihova suradnja postala je nerazdvojna - 1929. osnovali su Association Montessori Internationale (AMI), organizaciju koja i danas čuva i širi Montessori metodu.
Međutim, Maria dolazi u sukob s fašizmom. Isprva slavljena od strane Benita Mussolinija, Montessori metoda ubrzo dolazi u sukob s fašističkim režimom. Pedagogija zasnovana na slobodi i povjerenju nije se uklapala u autoritarne ideje tog vremena.
Mussolini ju je prezrivo nazvao "dosadnjakovićkom", a Maria napušta Italiju. Sa sinom seli u Španjolsku, zatim u Englesku, Nizozemsku i na kraju Indiju gdje je tijekom Drugog svjetskog rata bila smještena u kućni pritvor. Na njezin 70. rođendan britanske vlasti su joj omogućile najljepši poklon – da javno bude uz sina, prvi put priznatog kao njezinog.
Mama, sin i pedagoški paradoks
Mario je dugo vjerovao da mu je Maria teta, a saznanje da mu je zapravo mama je izvazvalo šok i ogorčenje. S vremenom je prihvatio istinu i ostao uz nju do kraja života. Maria ga je službeno priznala tek u oporuci.
Nakon njezine smrti 1952. godine, Mario preuzima vođenje AMI-ja i nastavlja širiti Montessori metodu širom svijeta. Njihov dom u Amsterdamu, gdje su živjeli nakon povratka iz Indije, danas je muzej posvećen njezinom radu. Mario je preminuo 1982. godine, u 82. godini života.
Priča o Mariji i Mariju Montessori pokazuje koliko su privatne odluke i žrtve oblikovale javno djelo. Ona je svom sinu uskratila majčinsku bliskost kako bi sačuvala ugled i ideje koje su promijenile svijet, a upravo je taj sin postao njezin najvjerniji suradnik i nasljednik.
Montessori metoda danas živi u tisućama škola i vrtića diljem svijeta, kao trajni dokaz da i iza najvećih ideja stoje osobne borbe, tajne i ljubav.
