Roditeljstvo i odgoj su teme o kojima se danas puno govori. Osobe koje se odluče imati djecu, znaju da nije dovoljno osigurati hranu, vodu, odjeće i osnovne stvari za život. Najvažnija je roditeljska ljubav. Ništa ne može zamijeniti osjećaj da dijete voljeno od strane mame i tate baš takvo kakvo jest. I to se možda najbolje vidi u usporedbi s onima koji su odrastali lišeni roditeljske ljubavi, odnosno kod djece koja su odrastala uz roditelje koji im nisu pokazivali ljubav i naklonost.
To se ne može sakriti i kod njih se razvijaju određena ponašanja i osobine koje se prenose i u odraslo doba:
Nedostupni su
Oni koji u djetinjstvu nisu osjetili istinsku, bezuvjetnu roditeljsku ljubav često odrastu u ljude koji teško puštaju druge da im se približe. Navikli su živjeti pomalo zaštićenim, zatvorenim životom, nepovjerljivi prema drugim ljudima, a njihov "zid" nije lako probiti.
Postaju perfekcionisti
Upravo zato što nikada nisu bili istinski voljeni, zato što ih roditelji ponekad nisu iskreno hvalili, izrastaju u ljude koji imaju neopisivu želju i potrebu biti savršeni. Doslovno pate jer se moraju stalno dokazivati, nikada nisu zadovoljni sobom, a sve zato što se ne smatraju dovoljno vrijednima budući da nisu imali ljubav svojih roditelja.
Nisu u stanju izraziti svoje osjećaje
Djeca koja nisu imala priliku osjetiti istinsku, bezuvjetnu ljubav svojih roditelja obično odrastaju u ljude koji nisu u stanju otvoreno govoriti o svojim osjećajima. Za to postoji mnogo razloga - nisu navikli to činiti, osjećaju sram, misle da ih drugi neće razumjeti itd. Nedostatak ljubavi i nedostatak tog osjećaja da dijete vrijedi dovodi do odrastanja u hladnu osobu, koja nije u stanju biti istinski bliska s drugima. Ove osobe često potiskuju svoje osjećaje iz straha da će biti povrijeđene ili da će ih drugi osuđivati.
Stalno traže potvrde od drugih
Ljudi kojima je u djetinjstvu nedostajala roditeljska ljubav odrastaju u osobe kojima je potrebno da drugi stalno potvrđuju njihovu vrijednost kako bi se osjećali važnima i cijenjenima. To se može manifestirati u želji za stalnim pohvalama i priznanjima.
Vrlo su empatični
Suprotno uvriježenom mišljenju, djeca koja su odrasla bez roditeljske ljubavi mogu imati snažnu empatiju, pa čak i često nastoje okružiti se ljudima koje trebaju zaštititi. Uistinu su odani i mogu biti pravi prijatelji.
Boje se odbijanja
Ponekad ljudi koji nisu osjetili roditeljsku ljubav u djetinjstvu imaju poteškoća s obvezama jer se jednostavno boje odbijanja ili da će biti povrijeđeni. Za nekoga tko je odrastao u okruženju u kojem je nedostajalo ljubavi, odbijanje može biti potpuna katastrofa. Istraživanja pokazuju da emocionalna bol aktivira ista područja mozga kao i fizička bol, a za ljude koji nisu odrasli okruženi roditeljskom ljubavlju, ta bol može biti posebno jaka. Stoga često odlučuju izbjegavati ili preskakati određene stvari, određene životne prilike, sve kako bi smanjili rizik od odbijanja jer je to njihov obrambeni mehanizam.
Izvor: Yumama
