Parovi bez djece uvelike se uzdaju u pomoć medicine. No postoje uvjeti koje je potrebno zadovoljiti. Saznajte koji su to.

Skupa želja za djetetom

Reprodukcijska medicina skupa je stvar: prema podacima Njemačkog saveza centara za reprodukcijsku medicinu (BRZ) 2007. godine ciklus izvantjelesne oplodnje koštao je u prosjeku 3000 eura, a mikrofertilizacija je u prosjeku koštala 3600 eura. Inseminacija u prirodnom ciklusu košta barem oko 200 eura, a dodatnim uzimanjem hormona taj iznos brzo naraste na 1000 eura.

Troškove pregleda za otkrivanje uzroka neplodnosti bez iznimke preuzima zdravstveno osiguranje. Situacija s terapijom nešto je drukčija: tu postoje velike razlike između zakonskog i privatnog zdravstvenog osiguranja.

Parovi bez djece u zakonskom zdravstvenom osiguranju

Zakonska zdravstvena osiguranja od 2004. godine preuzimaju tek 50 posto troškova za lijekove i liječenje koji pokrivaju tri izvantjelesne oplodnje i mikrofertilizacije. Kod inseminacije postoje razlike: u prirodnom ciklusu osiguranje pokriva troškove osam pokušaja, u slučaju dodatne hormonske terapije troškove triju pokušaja. Dođe li do spontanog pobačaja, osiguranje preuzima polovicu troškova za ponovni pokušaj. Želi li par drugo ili treće dijete, na raspolaganju su mu ponovno tri pokušaja. Nakon njih par ponovno sve troškove u potpunosti mora snositi sam. Kriokonzervacije jajnih stanica i spermija u katalogu davanja uopće nema.

Kako bi uopće imao pravo na to da mu zakonsko zdravstveno osiguranje pokriva dio troškova, par mora ispunjavati sljedeće uvjete:

  • moraju biti vjenčani.
  • žena ne smije biti mlađa od 25 ni starija od 40 godina.
  • muškarac ne smije biti stariji od 50 godina.
  • mora postojati dovoljna zaštita protiv zaraze rubeolom.
  • neplodnost se ne smije moći isključiti drugim mjerama.
  • smiju se rabiti samo jajne stanice i spermiji bračnoga para.
  • i negativni HIV-test pretpostavka je za naknadu troškova – iako upravo zaraza HIV-om jednog od partnera može biti razlog za primjenu postupka umjetne oplodnje.

Parovi bez djece u privatnom zdravstvenom osiguranju

Privatno osiguranim parovima osiguranje obično u potpunosti pokriva troškove liječenja za tri pokušaja. Uvjet: moraju postojati izgledi za uspjeh. Povremeno im se plaća i kriokonzervacija. Nakon sterilizacije u pravilu nemaju pravo na novčana davanja za “umjetnu oplodnju”. Nakon tri neuspjela pokušaja i privatno osigurani parovi moraju sami plaćati svoja nastojanja da osnuju obitelj.

Valja voditi računa o još nekim osobitostima privatnog zdravstvenog osiguranja:

  • vjenčanje nije eksplicitno propisano – to je točka koja je često povod konfliktima s osiguravajućim društvima. Neke liječničke komore liječnicima još uvijek propisuju da takva liječenja provode samo ako je par vjenčan.
  • ne postoji stvarna dobna granica. Liječenje se plaća i ženama starijima od 40 godina – uz pretpostavku da još postoje dobre ili jako dobre šanse da žena zatrudni.
  • ne postoji ni najniža dobna granica za ženu.
  • za muškarca ne postoje nikakve dobne granice.

Oprez: koje troškove privatno osiguranje doista preuzima, razlikuje se od osiguranja do osiguranja. Zato bi se parovi, koji planiraju započeti s terapijom s ciljem da žena zatrudni, prije toga svakako trebali u svome osiguravajućem društvu raspitati o tome što će im uistinu biti plaćeno i koje uvjete za to moraju ispunjavati.

Liječenje se može odbiti od poreza

Mala utjeha za nevjenčane parove koji kao zakonski osiguranici put do željenog djeteta moraju plaćati iz vlastitog džepa: Njemačka financijska uprava 2007. je godine odlučila da i neudane žene u poreznom uredu smiju tražiti da im se plate troškovi umjetne oplodnje budući da se nemogućnost začeća tretira kao bolest neovisno o bračnom stanju. Liječenje nije pretpostavka da se troškovi u prijavi poreza na dohodak ističu kao “iznimno opterećenje” – dovoljno je i da ono bolest učini podnošljivijom.