Što možemo naučiti od koronavirusa za sebe ili za dijete?

"Ti si došla avionom iz Kine, a ti si došla brodom iz Italije i vi imate koronu. Ja sam doktorica i ja ću vas liječiti.“ I igra se nastavlja, jedno dijete glumi avion, drugo dijete glumi brod i odjednom su bolesni. Počinju padati na pod, hvataju se za glavu, trbuh. Dolazi doktorica. Vadi im krv, mjeri temperaturu, uzima stetoskop, sluša srce i govori: "Evo, popij taj sirup i budeš ko' nova. Znaš, korona su ti male loptice koje imaju pikice kao jež, one te pikaju i zato te boli. To su bakterije. Moraš prati ruke i onda ubiješ sve bakterije i viruse!“

Misli globalno, djeluj lokalno Svakodnevno se susrećemo s raznim novim oblicima katastrofa koje uvelike utječu na kvalitetu naših života. I djeca kao aktivni sudionici i građani svakodnevno su svjedoci i u samom neposrednom okruženju i kroz različite vrste medija. Sve što se događa doseže dječju osjetljivost, osjećaje i kognitivne interese. Djeca su vrlo često indirektno, izazvana o aktualnim problemima govoriti, misliti i brinuti. S djecom o tome treba razgovarati i pripremati ih na aktualna događanja i to ne samo u smislu trenutne zaštite, već je potrebno i daleko razmišljati - odgoj za budućnost. Na dijete trebamo gledati kao aktivni sudionik i građanin stoga odgoj i obrazovanje u ranom djetinjstvu ima važnu ulogu u uspostavi temelja za aktivno i odgovorno građanstvo.

Svako zlo za neko dobro! Jesmo li sami krivi ili zaslužni za to? Dolazi li nam na naplatu taj nemar, nebriga o prirodi, okolišu, sebi, drugima? I prije su druge razne zarazne bolesti ubijale i do svaku treću osobu. Dolaskom novog čovječanstva (nas), našeg ponašanja i utjecaja dolaze i novi virusi, bolesti i ponašanja. Onako kako se ponašamo jedni prema drugima, kako se ponašamo prema okolišu i okolini na neki način dolazi nam na naplatu? Neodgovorno, sebično i nekontrolirano ponašanje. Bacamo smeće po svuda, koristimo sve više plastike, kemikalija, sve manje brinemo o biljnom i životinjskom svijetu, rušimo drveće...okrećemo se od prirode, od onog prirodnog, gradimo oklop oko sebe.

Dosta negativizma, sebičnosti i neodgovornosti. Brinite se što vas djeca ne slušaju? Brinite li se što vas djeca gledaju? U ovom masovnom ludilu nadam se da će proizaći nešto dobro i da ćemo naučiti nešto a to i prenijeti na našu djecu. Moje polazište je „ono što te ne ubije, to te ojača“. Što možemo naučiti od trenutne situacije i kakve to veze ima s odgojem djece?

Ljudi su virus? Da, ljudi su virus. Virusno prenosimo ponašanje, misli, osjećaje. Jedni na druge. Velik je utjecaj svakog pojedinca. I onog sebičnog i onog koji nije sebičan. Ako pojedinac brine o sebi na zdrav i logičan način, taj ima razvijenu i svijest o sebi, o drugima i o okolini. Djeca uče od nas, naše emocije nesvjesno se virusno prenose na djecu. I upravo u ovim kriznim trenucima mnogo toga djecu možemo naučiti: biti zdravog razuma ili sumnjičav, sebičan, dvoličan ili altruističan, kontroliranog ili nekontroliranog ponašanja i emocionalnih reakcija...Htjeli mi ili ne, na neki način međusobno smo povezani i indirektno utječemo jedni na druge pa tako i na djecu. Empatiju, altruizam, humanizam djeca prvenstveno uče od nas.

Zemlja može bez čovjeka, ali čovjek ne može bez Zemlje. Sve što ćemo jesti, piti, disati i koristiti za život dobiveno je iz prirode, a i sami utječemo na nju. Utječemo na prirodu i ona nas. Ipak veći je utjecaj čovjeka svojim djelovanjem na Zemlju i čovjek ne može bez Zemlje ali Zemlja može bez čovjeka. Odgoj za održiv razvoj. Racionalno korištenje vode, energije, hrane, zdravstvena higijena i zaštita zdravlja...odgoj za održiv razvoj nadam se da neće funkcionirati samo sada za vrijeme karantene već da će postati stil života svakog od nas, pa i svakog djeteta.

"Ne brini se ako te djeca ne slušaju. Brini se zato što te uvijek gledaju." (Robert Fulghum)

Tekst: Lana Kihas, mag. praesc. educ., odgojiteljica-mentorica u DV Petar Pan, koordinatorica konferencija Mliječni zub, bloggerica;  individualna savjetovanja i radionice za roditelje i odgojitelje

Fotografija: Profimedia