Sve češće nailazim na komentare da su bajke okrutne i agresivne. Brutalne. Vuk proguta baku! Vuku razrežu trbuh! Vješticu gurnu u peć! Djeca će imati traume od takvih mračnih priča, kažu roditelji koji, naravno, žele najbolje svojem djetetu pa se pitaju mogu li bajke koje u sebi imaju nasilne i jezovite opise naškoditi djetetu te izazvati strahove i noćne more. S druge strane, kao odgojitelj, često djeci čitam ili pričam priče onako kako su u originalu napisane. Obožavam ih! Toliko su edukativne i snažno motivacijske za odgojno-obrazovni rad. A najljepši dio su dječje oči, širom otvorene, i napeto iščekivanje što će se dogoditi. Iako ponekad i znaju što će se dogoditi, oni ponovno traže da im čitam priču na isti način. Jer, ako promijenim rečenicu ili redoslijed neke rečenice, odmah zaustavljaju i ispravljaju. Ili, ako ne promijenim boju glasa kao vuk ili Crvenkapica, odmah nastane pobuna. Zašto je tako? Kakav to snažan utjecaj bajke imaju na djecu predškolske dobi?

Dječji um karakterizira mašta, kreativnost i predivna sposobnost upuštanja u svijet fantazija koje vesele dječja srca. Djeca predškolske dobi uživaju u pričama, bajkama, izmišljenim likovima i čaroliji bilo kad u godini. Zato i imamo Zubić Vilu, Uskrsnog zeku, Djeda Božićnjaka... Većina bajki završava sretno i pozitivno.  „I zauvijek su živjeli sretno. Ili „Vuk je pobjegao u šumu i nikad se više nije vratio.“ To je glavna zadaća bajke: dobro pobjeđuje zlo. U bajkama uvijek postoje zli i dobri likovi. Zločest, bezobrazan, lažljiv, škrt sinonim su za zlo, dok pošten, mudar, hrabar, uporan, strpljiv, plemenit su sinonim za dobro koje na kraju pobjedi. Bajka nudi djetetu jednostavan uvid u dobro i zlo, a istodobno ga uči da će dobro pobijediti nad zlim i da će dobro biti nagrađeno. Gotovo svaki roditelj upravo to uči svoje dijete. Da mora biti dobar, pošten, mudar i tako će uspjeti u životu. Poznati znanstevnik Alber Einstein jednoj je majci rekao kada ga je upitala što bi njezin sin trebao čitati kako bi, kad odraste, postao znanstvenik: „Želite li da vam dijete bude inteligentno čitajte mu bajke, a ako želite da bude jako inteligentno, čitajte mu još bajki.“

Einstein smatra da su bajke okidač u kasnijem kvalitetnom razvoju načina razmišljanja, kreativnog razmišljanja. Često kažemo: „Mašta može svašta.“ Žaba se pretvori u princa ili bundeva u kočiju. Gledam djecu kako se igraju. Uzima drveni štap, maše njime i govori: „Čiri bu, čiri ba, pretvori se u leptira.“ Djevojčica koja je čarobnjak osjeća se snažno, uspjela je u čaroliji, a djevojčica koje je postala leptir, odjednom je poletjela. I naravno, postala najljepši leptir na cijelome svijetu.

U tome je poanta, da dijete mašta jer dijete koje mašta, zamišlja, preoblikuje vrlo je inteligentno dijete. A bez bajki, nema ni mašte. Bajke su inspirativne, potiču na umjetničko stvaranje u svim oblicima. Zlo pobjeđuje dobro. Mašta gradi povjerenje u sebe, razvija samopouzdanje i priprema dijete za aktivnosti u vanjskom svijetu. Sve se to događa do šeste, sedme godine djetetovog života zbog nove razvojne faze u koju djeca ulaze – faza konkretnih operacija. Tada djeca pomalo napuštaju svijet mašte i usmjerena su na ono što je konkretno, materijalno i opipljivo. I sami donose logične zaključke poput „Kad vuku razrežeš trbuh onda on umre. Djed Božićnjak ne postoji. To su priče za malu djecu.“

Široka je i kompleksna tema utjecaja bajke na djecu. Postoje različita razmišljanja, istraživanja, zaključivanja. Moj je posao pratiti djecu, a ona neprestano traže priču ili igru „kao da si ti vuk, princ, princeza, vještica, čudovište“. Nije li to mašta? Svi želimo da nam „život bude kao bajka“. Život je upravo to, borba dobra i zla.

Tekst: Lana Kihas, mag. praesc. educ., odgojiteljica-mentorica u DV Petar Pan, koordinatorica konferencija Mliječni zub, bloggerica; individualna savjetovanja i radionice za roditelje i odgojitelje

Fotografija: Profimedia