Ove sam godine objavila dvije knjige. U Hrvatskoj, zamislite! Nisam nikakva poznata persona, nemam mentore i radim u školi posao koji obožavam za 2300 kuna mjesečno. Pišem jer dišem, kod mene je to neodvojivo. Predugo sam živjela pod izlikom kako nije vrijeme, pitajući se tko bi uopće čitao moja pisanja i razmišljanja. Kako sam se samo prevarila. Kako da nam Svemir povjeruje ako mi sami u sebe nismo u stanju vjerovati? Što je ono što nas sputava? Strah?
Ne mogu vam opisati sreću koju osjećam u ovom trenutku. Spoznaja da su moje knjige prodane u stotinama primjeraka, promocije slikovnice „Krijesnica koja se zove baš kao ti“ ispunjene ozarenim licima, podrškom i odobravanjem samo su mi potvrda koliko sam na dobrom putu.
Nakon završetka, kad su mi počeli prilaziti djeca i odrasli, grleći me i stišćući mi drhtave ruke počela sam lagao shvaćati što se događa i što „Krijesnica“ zapravo donosi svijetu. Osjećaj jedne lijepe euforije mogao se vidjeti u zraku. Milost njene misije, ne znam kako to drugačije nazvati.
Nakon samo tri dana čekala me promocija u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Jedna sasvim obična ja, spakirala sam snove u mali kofer za dva dana i krenula u avanturu. Ovaj put bio mi je lakše jer je sa mnom bila ilustratorica „Krijesnice koja se zove baš kao ti“, talentirana i divna Dona Tomić, cijeli tim ljudi koje je skupio izdavač Mind Ablity d.o.o. i koji je sa mnom radio na slikovnici i brojni divni ljudi koji su mi došli dati podršku svojim prisustvom. Na ovoj promociji nisam se tresla, ali su mi često dolazile suze na oči od ganuća i ljepote. Sva ta divna djeca, odrasli sa sjajem u očima kojeg su sačuvali. Bilo je tu vlasnika brojnih portala koji su s toliko srca priču o Krijesnici pronijeli dalje. Divna Alis Marić, vlasnica bloga „Čitaj knjigu“, spisateljica Larisa Mravunac i mnogi drugi koji su mi vjetar u leđa samim prisustvom. I ovim putem još se jednom svima zahvaljujem. Uvijek i najviše hvala djeci.
U Splitu smo promociju slikovnice imali 20. rujna, u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Posjetilo nas je nekoliko razreda „drugaša“ iz O. Š. Lučac u Splitu. To su oni momenti u kojima nastaju čarolije. Znate kako? Njihovim pitanjima i komentarima.
- Zove se Baš kao ti. I baš kao ti. I ti. I ti...
- Činilo mi se lijepo usporediti je s djecom, jer je, iako sitna, zapravo puna svjetla i ljepote. Vidljiva u najvećem mraku. Prelijepa. A skakavci sve onako naglo preskoče, malo su prebrzi za mene. Možda da ti pokušaš smisliti priču sa skakavcima?
- Priču sam prvo napisala, a onda je poslala teti Doni da je pokuša nacrtati. I ona je to baš lijepo napravila, slažeš se?
- Ne poznajem ih dovoljno, ali nemam ih razloga ne voljeti. Čim svijetle, sigurno su dobri.
- Ima divnih spisatelja u Engleskoj, svakako. Ja živim u Kaštelima, malom gradu uz more.
Hrpa ovakvih divota sačuvana je u mom srcu i bilježnicama. Gomila ljubavi i topline neiskvarenih kritičara i nositelja svjetla. Kud god prođu ostavljaju trag, upijaju nas, našu energiju, težine i lakoće kojima im otvaramo portale življenja.
Zašto sam sretna jer Krijesnica toliko brzo putuje do dječjih soba, zagrljaja prije spavanja i konstruktivnog promišljanja? To joj je misija. Da probudi, osnaži, da donese podršku prije svega nama odraslima, a onda i djeci, kako je sve dobro. Onako kako treba biti. I da sve što trebamo imamo u sebi i onima koje volimo. Sva svjetla i svi mrakovi samo su izbor koji nam se nudi.
Tekst:Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a, autorica knjige "Zagrebi sivu" i slikovnice "Krijesnica koja se zove baš kao ti"
Foto: Dani Kaštelanskog kazališta; Mario Režić; privatni album
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke
Uranjeno božićno ukrašavanje usrećuje, znanstveno je dokazano