Djeca najbolje znaju što znači voljeti - Anita Moorjani u Zagrebu

Na današnjoj promociji knjige Anite Moorjani "Ponovno rođena", u izdanju V.B.Z.-a imali smo priliku postavljati pitanja autorici ovog svjetskog bestselera i doznati što je to toliko promijenilo njezin život nakon teške bolesti. Od svih gradova u Europi, odlučila je posjetiti samo London i Zagreb i uistinu je prilika doznati iz prve ruke sve što je proživjela nakon što joj je prije devet godina dijagnosticirana dijagnoza nakon koje nema šansi za život. Ipak, Anita je odlučila ne umrijeti i svoje iskustvo podijeliti sa svima koji žele znati više. Liječnici nemaju apsolutno nikakvo znanstveno objašnjenje za ono što se njoj dogodilo. Na promociji knjige najviše je bila riječ o tome kako zavoljeti sebe, na onaj istinski način kako to čine djeca sasvim prirodno, bez imalo muke. Sve dok ih mi odrasli ne pokušamo prilagoditi društvenim normama želeći da se što lakše snađu u svijetu, a da pritom zaboravimo poticati njihovu individualnost i njegovati njihove istinske emocije.

Ljubav prema sebi

Ne bi li previše ljubavi prema sebi ljude učinilo sebič­nima i egoističnima?

Kad jednom shvatimo da je svatko od nas u srcu beskonačnog univerzuma, naša centriranost u Cjelini postaje najvažnija. Uviđamo vrijednost ljubavi prema sebi. Ne možemo dati ono što nemamo. U mojoj kulturi učili su me da druge stavljam na prvo, a sebe na zadnje mjesto – ili da se čak potpuno zanemarujem. Nisu me učili da se volim ili smatram da je ono što jesam vrijedno. Posljedica toga bila je da sam malo toga mogla pružiti drugima. Tek kada vlastitu čašu napunimo pažnjom prema sebi, moći ćemo nešto dati i drugima.

Tek kada sebe bezuvjetno volimo, prihvaćajući se kao veličanstvena stvorenja s velikim poštovanjem i suosjećanjem, možemo se nadati da ćemo to moći ponuditi bilo kome drugom. Pažnja prema sebi na prvom je mjestu, a briga za druge neizbježan je ishod. Sebičnost proizlazi iz premalo ljubavi prema sebi, a ne previše – mi kompenziramo ono što nam nedostaje.

Nije moguće previše voljeti sebe, baš kao što nije moguće imati previše iskrenih osjećaja prema drugima. Naš svijet pati od premalo ljubavi prema sebi i previše osuđivanja, nesigurnosti, strahova i nepovjerenja. Kad bismo svi više voljeli sebe, većina bi tih bolesti nestala. Reći „volim te“, a ne osjećati to isto prema sebi nije ništa drugo nego gluma. To nije stvarno. Ljubav prema sebi i drugima ista je stvar. Svi smo mi Jedno i sve je međusobno povezano. Biti svjestan vlastite božanstvenosti može nam pomoći da uvidimo svoju veličanstvenost i to da smo vrijedni ljubavi bez uvjetovanja. Kad to jednom shvatimo, puno će nam lakše biti ponuditi to isto svima drugima.