Na Jadranskom moru većina plaža je od sitnog šljunka ili stijena, ali postoje i pješčane plaže koje najviše vole obitelji s malom djecom. Ovog ljeta u Italiji i Francuskoj dogodile su se tragedije na pješčanim plažama, gdje je 17-godišnjak izgubio život u iskopanoj rupi u pijesku, a 10-godišnjak doživio srčani udar. Vijest o ovim nesretnim slučajevima zabrinula je roditelje za sigurnost djece na plažama i opasnosti koje vrebaju iza nestabilnog pijeska.
„Djeca vole raditi razne stvari u pijesku, međutim, problem je što ako se ta djeca ne nadziru. Imao sam priliku vidjeti stotinu puta, znate, kada se to napravi, netko ima potrebu, je li to neka naša iskonska potreba da napravi neke rupe, da napravi neku dubinu u tom pijesku. Problem je što je pijesak vrlo nepredvidljiv, može se lako urušiti i onda predstavlja opasnost ako nekoga zatrpa.
Kada se dijete igra, roditelji odu napraviti pauzu, pod suncobran, a ako dijete ostane tamo i pijesak padne sa strane, pogotovo ako prijatelji odu, onda počnu nogama pritiskati okolne strane pijeska. Čim prestane disanje, prestanu i otkucaji srca, onda to može biti vrlo opasno jer apsolutno zatvara dišne putove. Gore je od utapanja, jer se voda još uvijek može nekako izbaciti“, rekao je pedijatar dr. sc. Saša Milićević gostujući u emisiji emisija "150 minuta" na TV Prvoj, prenosi Yumama.
„Pijesak je jako teško izbaciti iz dišnih putova. Sitne čestice prodiru duboko. Kad se smoče, lakše ulaze u dišni sustav. A naš dišni sustav odmah luči sekrete kako bi se pokušao nekako obraniti. A pijesak plus voda, jako je teško eliminirati i to su trenuci koji, ako se ne primijete na vrijeme, mogu biti jako opasni. Sjećam se u 'Tiršovoj' bolnici djeteta koje je zatrpao pijesak, to dijete nije preživjelo“.
Pedijatar je rekao da je vrlo teško izvaditi pijesak, čak i kada se dijete okrene naopačke. "Izlazi vrlo teško. Voda izlazi, strano tijelo izlazi. Ali pijesak ide vrlo sporo, vrlo sporo".
Okolnosti pod kojima je pijesak zatrpao i ubio sedamnaestogodišnjeg dječaka, kao i priroda i veličina iskopane rupe, nisu poznate.
„Ne bih ulazio u detalje kako je do toga došlo, jer ako krenemo s pretpostavkom da se radilo o vertikalnoj rupi, onda bi bio potreban proces da se iskopa, ali definitivno je jedna od rupa bila metar i sedamdeset. Moja je pretpostavka da vjerojatno i djeca vole raditi tunele. Doktor će se složiti sa mnom, upravo zbog te kreacije, zbog njihove kreativne mašte i stvaranja nekih oblika i formi u gradnji, vjerojatno su počeli s nekim tunelom u jednom dijelu koji se naziva horizontalnim, a onda se urušio. Ne smijemo tvrditi da se to dogodilo. Sada nemamo te podatke“, rekao je drugi gost u emisiji, umirovljeni kapetan.
S obzirom na to da ozlijeđena djeca imaju 10 i 17 godina, mnoge iznenađuje može li pijesak zaista biti toliko težak da pritisne dijete takvom silom.
„Pijesak bez vlage je također tako rastresit. A kad je mokar, govorim iz prakse, jer sam radio u riječnoj policiji kao ronilac i kao mornar i tako dalje, ali pijesak s vlagom je još opasniji između čestica vode koje omogućuju kretanje pijeska. I zato se kaže 'živo blato', to nije živo blato, već je zapravo pijesak u koji upadnete i praktički ne možete izaći, jer što se više krećete, to vas više vuče u dubinu i naravno dolazi do utapanja, gušenja zapravo, i zato je pijesak, kako kažemo u brodarstvu, rastresiti teret“.
Što ako dijete proguta pijesak?
Pedijatar dr. Milićević objasnio je što učiniti ako dijete proguta pijesak.
„Srećom, to je vrlo rijetko, stvarno rijetko, sva djeca se igraju u pijesku i to je stvarno rijetko. Pijesak može ući u oči, u nos, usta, pa je onda neugodno plakati, ali dobro završi. Međutim, kada se dogode ovakve situacije, taj pijesak dođe i zatvori dišne putove, onda je to vrlo opasno. Prvo i najvažnije je to primijetiti. Dakle, moramo djecu držati pod kontrolom. Zaista je nejasno da se nešto takvo može dogoditi nekome od 17 godina, ali najvažnije je okrenuti dijete naopačke i udariti ga između ramena. Treba ga udariti bez pauze između ramena, kako bi dijete moglo izbaciti ili povratiti taj pijesak. Ako se nađe u ustima, treba staviti prst i izbaciti pijesak koji se tamo možda nalazi.“
Pijesak je neugodan, nijedno dijete ga neće progutati. Može se dogoditi samo da dijete zanijemi, da ga više ne može podnijeti. To treba prvo učiniti kako bi se oslobodili dišni putovi, a tek onda, odnosno pijesak prvo treba isprati, pa onda treba provesti umjetno disanje. Dakle, umjetno disanje i masaža srca su važni, ali umjetno disanje i masaža srca nemaju učinka ako je tamo prisutan pijesak. Možemo djetetu davati umjetno disanje koliko god želimo, još uvijek se može dogoditi, da taj pijesak uguramo. Ali ako stvarno vidimo da u ustima ima pijeska, trebamo prstima ukloniti sve što možemo. Dijete treba okrenuti naopačke i treba ga što više udarati i udarati između lopatica. Ako se radi o starijem djetetu, treba primijeniti Heimlichov zahavt, iako ono što bi starije dijete učinilo, treba ga uhvatiti straga i pritisnuti ovdje u području trbuha. Taj zrak odande često zna izbaciti taj pijesak. I treba odmah pozvati hitnu pomoć. Ali odmah raditi umjetno disanje nije dobro. Ali ako taj pijesak gurnemo dalje u pluća, onda mu nećemo pomoći".
Posljedice igre s pijeskom
Dr. Milićević je također objasnio može li se nešto dogoditi kasnije, ako je dijete progutalo pijesak, pa da se reakcija dogodi nakon nekoliko sati.
„Upala pluća, pneumonija, tisuću stvari se može dogoditi . Ili, djeca se ne moraju ugušiti, odnosno, djeca koja često borave u pijesku, bilo da je to pijesak na plaži ili pijesak u parku, mnogi imaju mačke koje mokre u pijesak u kući, iako to nije sada tema, ali u pijesku mogu dobiti različite parazite, mogu dobiti e. Coli, mogu dobiti kampilobakteriju, cijeli niz bakterija. Ali, sada govorimo o temi da fizički to začepljuje dišne putove i posljedice su odmah tu, a nakon toga će vjerojatno doći do upale pluća. Ali važno je da dijete preživi, a upalu pluća ćemo liječiti uporno.“
Na kraju su stručnjaci istaknuli da je pijesak svakako zabavan za djecu te da bi roditelji trebali pustiti mališane da se igraju, ali ih uvijek trebaju nadzirati i paziti kako bi izbjegli neke opasne situacije.
