Suho utapanje: Američka pedijatrica kaže da je to zapravo mit, pitali smo pedijatra Jovančevića na što paziti

Sezona je kupanja u bazenima, moru, rijekama i jezerima, a roditelji s malom djecom često se upozoravaju na poseban oprez. Osim opasnosti od utapanja, prije nekoliko godina počeo se koristiti izraz "suho utapanje".

"Suho utapanje nije stvarno. To je mit koji mediji propagiraju od 2017.", počinje ona. "Priča je bila o četverogodišnjem dječaku u Teksasu koji je umro tjedan dana nakon što se igrao u vodi koja je bila visoka otprilike do koljena. Naknadno je dokumentirano da je zapravo umro od nepovezanog srčanog oboljenja."

Ona kaže da ne postoji medicinska dijagnoza "suhog utapanja", objašnjava ona. “Primarni učinak ozljede utapanja pokazuje posljedice obično unutar četiri do šest sati, a to je iznimno rijetko. Većina ljudi koji imaju ozljedu uronom odmah će imati simptome. Kašalj, gušenje, gušenje, promjena boje, otežano disanje.”

Ona također objašnjava da ako netko zadobi značajnu ozljedu uronom, voda će biti aspirirana iz pluća - što će rezultirati kašljem, dahtanjem, nedostatkom daha, itd. Situacije u kojima su početni simptomi blagi - kao što je prikazano u dezinformacijama koje okružuju termin "suho utapanje", ali pogoršanje unutar šest do osam sati i kasnije vrlo je rijetko.

“A te situacije nisu samo kad dijete stavlja lice u vodu i vraća se gore”, objašnjava ona. "Ovo su značajni događaji u kojima postoji prilično velika količina vode koja se udahne."

Pedijatar Jovančević o suhom utapanju

Pitali smo primarijusa Milivoja Jovančevića iz Poliklinike Salvea o ovoj temi.

"Prije svega, treba naglasiti da je suho utapanje nemedicinski pojam, dakle nije riječ o medicinski definiranom događaju jasno definiranih uzroka i mehanizma nastanka. Najčešće se spominje u kontekstu događaja u kojem se dijete uguši u maloj količini vode koja čak ni ne dospije u pluća. Zastrašujuće je da se posljedice mogu pojaviti par sati pa i nekoliko dana nakon događaja, navodno čak i bez očiglednog događaja utapanja djeteta. U nekim radovima se govori da je riječ o refleksu grča (spazma) mišića grkljana uslijed kontakta sluznice nosa i ždrijela s vodom, bez da voda prodre u pluća, dok se u drugim radovima navodi da se ipak dogodi prodor vode u bronhe i pluća te da se posljedično javlja otok sluznice i upala", rekao je te objasnio da je struka stajališta da se grč mišića grkljana može dogoditi, da se dijete zagrcne, prestane disati i poplavi, no u pravilu ovaj grč prestaje ako dijete izgubi svijest.

"I najvažnije, riječ je o događaju koji ne može proći nezamjetno, kako se na nekim portalima navodi. U medicinskoj praksi je smrt uslijed ovakvog događaja iznimno, iznimno rijetka, a najčešće u podlozi postoji neprepoznata ili poznata srčana bolest koja uslijed stresa i nedostatka kisika uzrokuje smrt", istaknuo je cijenjeni hrvatski pedijatar.

Što roditelji trebaju znati o ozljedama uslijed utapanja

Utapanje je vodeći uzrok smrti kod djece u Hrvatskoj, odmah nakon prometnih nesreća, a jedan je i od pet glavnih razloga među nesretnim slučajevima u Republici Hrvatskoj, piše Hrvatski Crveni križ.

Primarijus Jovančević naglašava da medicina definira još jedan pojam - sekundarno utapanje.

"U ovom slučaju voda dospijeva u bronhe i pluća te nakon nekog vremena dolazi do iritacije sluznice dišnih puteva, otoka i posljedičnog izlijevanja vode iz okolnog tkiva u dišne puteve. Ovo se stanje naziva plućnim edemom i očituje se izrazito otežanim disanjem, pogoršanjem općeg stanja, gubitkom svijesti, povraćanjem ili proljevom. U pravilu se razvija u periodu između 1 i 24 sata od udisanja vode. Inicijalno, ni ovaj događaj ne može proći nezapaženo - dijete koje je udahnulo vodu jako kašlje i nerijetko povraća", pojašnjava te dodaje da postoji klasično utapanje kada osoba u potpunosti ispuni pluća vodom, kada je bez svijesti izvuku iz vode.

"Neposredno po spašavanju započinje klasični postupak oživljavanja i održavanja životnih funkcija. Očekivano, posljedice ovog oblika utapljanja su značajno teže, a ishodi lošiji - veća je smrtnost, češće i teže su posljedice duljeg nedostatka kisika u mozgu, veća je učestalost infekcija i oštećenja pluća", kaže pedijatar.

Slučajevi u kojima djeca pokazuju simptome nekoliko sati nakon što su izašla iz vode izuzetno su rijetki - čine ih samo 1% do 2% ozljeda uranjanjem - i mnogo su manje ozbiljni od trenutnog utapanja.

"Nažalost, puno je dezinformacija o 'suhom utapanju' podijeljeno na društvenim mrežama, što je izazvalo zabunu. Ne postoji nešto poput suhog utapanja. Voda se usisava samo ako je dijete bez svijesti ili pod vodom duže vrijeme. Djeca koja se normalno kupaju i igraju, a da ih nije potrebno izvlačiti s dna bazena ili da imaju dugotrajno gušenje ili kašalj, neće biti u opasnosti od kasnije smrti, jer voda nije aspirirana", kaže dr. Joan Thode, iz Penn Medicine Lancaster General Health Physicians Roseville Pediatrics, za Penn Medicine.

Zaključno, struka upućuje da ne postoji opravdani strah od nevidljivog utapanja koji se javlja nakon duljeg vremena. Svugdje se naglašava važnost prevencije - učenje plivanja i roditeljski nadzor dok je dijete u blizini vode, bez obzira jesu li djeca plivači ili neplivači, upozorava primarijus Jovančević.