Roditeljstvo zahtijeva stalne napore u zaštiti, podučavanju, poticanju i postavljanju granica u ponašanju. U tom procesu neki roditelji ne ispunjavaju standardne ciljeve i njihovi napori mogu potpasti pod nazivnik 'loše roditeljstvo'. Iako, teško je neki način odgoja definirati kao 'loš' budući da svaki roditelj čini i djeluje prema istome cilju – dobrobiti i razvoju djeteta. No neke roditeljske prakse ne daju uvijek rezultate koje očekujemo.

Problemi s prekomjernom kontrolom

Prema razvojnoj psihologinji Diani Baumrind s Kalifornijskog sveučilišta Berkeley, roditelji koji teže pretjeranoj kontroli koriste 'autoritarni' stil roditeljstva. Autoritarni roditelji pokušavaju uspostaviti kontrolu nad stavovima i ponašanjem svoje djece do te mjere da zahtijevaju apsolutnu poslušnost. U tom procesu, često propuštaju prilike da djeci pokažu ljubav i nježnost. Djeca autoritarnih roditelja, obično imaju manje mogućnosti razviti vlastita mišljenja i uvjerenja, posebno ako su u suprotnosti s uvjerenjima roditelja.

Popustljivi odgoj

Drugi kraj spektra uključuje permisivan roditeljski stil, s ograničenim disciplinskim mjerama ili bez njih. Popustljivi roditelj može postavljati premalo zahtjeva djetetu, ne zahtijevajući od njega da korigira ponašanje i ne dodjeljujući mu nikakve kućanske zadatke. Roditelj koji njeguje ovaj stil roditeljstva, neće poučiti dijete željenom ponašanju. Ovaj tip roditelja pokušava urazumiti dijete ili manipulirati njime, umjesto da mu jasno kaže kakvo ponašanje od njega očekuje.

Osim krajnosti, koje čine previše strogi i previše popustljivi roditelji, nalazi se zlatna sredina koju predstavljaju majke i očevi koji svojoj djeci pružaju puno ljubavi, podrške, ali daju i jasne smjernice. Djeca od roditelja, osim ljubavi i nježnosti, dobivaju i pogled na svijet, način života, odnos prema društvu i odnos prema obavezama.

Zamke kritičkog roditeljstva

Roditelji mogu pasti u zamku negativnog roditeljstva, što bi moglo uključivati ​​izražavanje negativnih emocija, kritiziranja i grubo ophođenje s djecom.

Ako se ovaj sukob nastavi ili eskalira tijekom djetinjstva, djeca često pokazuju neprijateljstvo i agresiju prema roditelju, ali i prema drugima. Ova agresija može dovesti do problema u ponašanju kod kuće i u školi.

Obratite pozornost na pozitivno ponašanje i ohrabrite ga!

Roditeljstvo zahtijeva kontinuiran, pozitivan i pojačan rad na discipliniranju i poučavanju djece. Umjesto da se usredotoče na pozitivno i željeno ponašanje, neki roditelji se usredotočuju na neželjeno ponašanje djece.

Učinkovitije je pohvaliti i ojačati pozitivno ponašanje nego kazniti neželjeno. Discipliniranje je potrebno kako bi se obeshrabrilo neželjeno ponašanje, a također je važno primijetiti dobro ponašanje i pohvaliti ga.

Nasilno roditeljstvo

Roditeljstvo može biti izazovno i frustrirajuće. Neki roditelji popuste pred frustracijom i pribjegnu taktikama zlostavljanja. Zlostavljanje djece može uključivati ​​fizičko, verbalno, ili emocionalno zlostavljanje te zanemarivanje.

Ljutnja bez kontrole može dovesti do toga da roditelj fizički ili emocionalno povrijedi dijete. Korištenje sile u roditeljstvu, može dovesti do ozljeda, a zanemarivanje djece može uključivati ​​nedostatak nadzora koji bi također mogao rezultirati ozljedama djeteta.

Na formiranje identiteta djeteta i njegov razvoj osobnosti utječu odgojni postupci roditelja i njihovo ponašanje tijekom odrastanja djeteta.

Stoga, možemo reći da je odgoj djeteta složena psihološko-emocionalno-bihejvioristička vještina, a roditeljstvo jedna iznimno složena uloga koju neprestano treba usavršavati.

Tekst: Zvjezdana Bubnjar

Foto: Shutterstock