Ako vam ovo zvuči poznato, vaše dijete možda doživljava takozvane noćne terore. Iako su rijetki kod dojenčadi, bebe ih mogu doživjeti već sa 18 mjeseci.

Noćni strahovi su vrsta poremećaja sna. Dijete koje ima noćne strahove moglo bi iznenada u krevetu plakati, vrištati, stenjati, mrmljati i lupati širom otvorenih očiju, a da pritom nije potpuno budno. Budući da je uhvaćeno u neku vrstu sumraka, između sna i budnosti, nije svjesno vaše prisutnosti i vjerojatno neće reagirati na sve što kažete ili učinite.

Istraživači smatraju da su noćni terori ‘greške’ koje nastaju u inače glatkim prijelazima između faza sna svake noći. Epizoda može trajati od nekoliko minuta do gotovo sat vremena, a kada završi, vaše dijete može samo nastaviti spavati da se uopće ne sjeća epizode straha.

Noćni su terori češći kod male djece nego kod srednjoškolaca. Studija na gotovo 2.000 djece pokazala je da je 40 posto djece u dobi od dvije i pol do 6 godina iskusilo noćne terore. Dok nakon 12. godine, vrlo je mali broj djece koji ih je doživio.

Po čemu se noćni terori razlikuju od noćnih mora?

Ako vaše dijete ima noćni teror, neće se toga sjećati. S druge strane, noćna mora ostavlja vaše dijete doista budnim. Ne samo što se može sjetiti svog sna i ponekad pričati o njemu, već će možda tražiti i osjećati se utješeno zbog vaše prisutnosti.

Također, djeca obično imaju noćne terore tijekom prve trećine noći, tijekom dubokog sna bez snova (NREM). Djeca imaju noćne more tijekom sna (REM), što se obično događa u posljednjoj trećini noći.

Ako je vaše dijete ujutro uznemireno, sjeća se svega pa možemo reći da je riječ o noćnoj mori. Ako ste vi uznemireni, a dijete se ponaša kao da se ništa nije dogodilo, vjerojatno je imalo noćni terror.

Drugim riječima, ‘teror’ noćnog straha dulje se zadržava u roditelju, koji je svjedočio vrištanju djeteta, nego u djetetu koje ga je proživjelo.

Kada bebe počinju sanjati?

Novorođenčad, dojenčad i mala djeca puno spavaju. Ovi sati provedeni u spavanju mogu biti ispunjeni snovima jer imaju više REM sna nego odrasli, kada se snovi uobičajeno i javljaju.

Međutim, znanstvenici ne znaju kada bebe počinju sanjati, niti, naravno, što sanjaju.

Kad vaše dijete počne govoriti, možete ga pokušati pitati o snovima. Možda ćete biti iznenađeni odgovorima koje dobijete. I, zapamtite, pojam sna može biti teško shvatljiv pa ćete možda morati smisliti kreativne načine da svome djetetu objasnite snove, poput: ‘Jesi li vidio neku sliku u glavi dok si spavao?’

Što učiniti ako dijete ima noćni teror?

Ne pokušavajte ga probuditi. I očekujte da će vaši napori da ga utješite biti odbijeni - dijete koje ima noćni teror zaista se ne može smiriti, a ako ga pokušate smiriti, to bi ga moglo još više uznemiriti.

Emotivno može biti teško svjedočiti noćnom teroru, ali, osim ako vaše dijete nije u opasnosti da se ozlijedi, nemojte ga pokušavati utješiti. Samo govorite umirujućim glasom, legnite pokraj njega i pričekate da prođe ‘oluja’.

Prije nego što dijete ode na spavanje, poduzmite iste mjere opreza kao da mjesečari jer djeca koja proživljavaju noćne terore također mogu hodati u snu. Pokupite igračke ili predmete s poda, provjerite jesu li prozori i vanjska vrata zaključana.

Što uzrokuje noćne terore i mogu li se spriječiti?

Ne postoji način da se spriječe noćni terori jer nitko ne zna što ih točno uzrokuje, postoje samo pretpostavke. Ono što je poznato je da sami po sebi oni ne znače da dijete ima psihološki problem.

Naime, svakodnevni život male djece i beba pun je stimulacija. Sve što je vama normalno tijekom dana, djeci je posve novo iskustvo koje obrađuju u svojim malim glavama. Budući da se središnji živčani sustav vaše bebe još razvija, pretjerana stimulacija može može ‘isprovocirati’ dječji središnji živčani sustav, što u konačnici može doprinijeti noćnim terorima.

Neki čimbenici mogu otvoriti mogućnost za noćne terore - na primjer, ako vaše dijete ima temperaturu ili ne spava dovoljno. Određeni lijekovi ili gazirana pića s kofeinom također mogu doprinijeti noćnim terorima.

Znanstvenici pretpostavljaju da određeni uvjeti koji sprečavaju vaše dijete da se dovoljno odmori, poput sindroma nemirnih nogu ili gastroezofagealne refluksne bolesti, također mogu potaknuti noćne terore.

Što je planirano buđenje?

Ako primijetite da se noćni terori događaju otprilike u isto vrijeme tijekom noći, pokušajte ‘planirano buđenje’. Nježno i nakratko probudite svoje dijete 15 ili 20 minuta prije nego što obično ima noćni teror. Neki stručnjaci smatraju da ova tehnika može promijeniti stanje sna vašeg djeteta dovoljno da spriječi pojavu noćnog terora.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock