Separacijska anksioznost ili strah od odvajanja pojavljuje se kod razdvajanja djeteta od majke, ili osobe koja se brine za njega, a obično je popraćena djetetovim povlačenjem u sebe, tugom i vrlo često plačem. Prvo ozbiljno odvajanje od roditelja dijete obično doživi pri polasku u jaslice ili vrtić.

Pokušajte ostati pribrani i ne pokazati djetetu da je i vama odvajanje vrlo teško. Tako će dijete s vremenom shvatiti da je sasvim normalno da ono odlazi u jaslice ili vrtić kada vi morate na posao. Pokušajte mu takvo odvajanje i boravak u jaslicama ili vrtiću objasniti kao "posao" za malene. Ne obećavajte djetetu stvari koje možda nećete ispuniti jer ćete tako samo pogoršati stvar. Ako kažete da ćete doći po njega u određeno vrijeme, neka to tako i bude. Tako ćete imati djetetovo povjerenje i ostanak u vrtiću će vrlo brzo postajati sve manje težak za oboje.

Strah od razdvajanja ne ovisi o tome jeste li dijete razmazili svojim postupcima, već je prirodno urođeno svakom djetetu. Samo se vrijeme i intenzitet trajanja anksioznosti razlikuju od djeteta do djeteta. Kako biste olakšali razdvajanje, uvodite ga postupno. Ostavite dijete kod svojih roditelja na pola sata i otiđite u trgovinu. Vidjet ćete kako će reagirati. Postupno povećavajte vrijeme odvojenosti.

Smislite samo svoju rutinu. Osmislite s djetetom poseban pozdrav ili zagrljaj kako ćete se uvijek pozdravljati kad ono ostaje bez vas. Nakon rutine, vrijeme je da napustite prostoriju. Ako dijete ostaje u jaslicama ili vrtiću, ne odugovlačite s opraštanjem i ne vraćajte se kada čujete njegov plač. Iako je svakome roditelju teško kada čuje plač svoga djeteta, imajte na umu da će ono, ako se vratite, imati dojam da ćete doći svaki put kada zaplače, što bi kasnije moglo izazvati probleme.

Nemojte se iskradati. Dijete će biti vrlo uplašeno kada odjednom shvati da ste otišli bez pozdrava. Izgubit će povjerenje u vas. Bez obzira na to hoće li pustiti nekoliko suza zato što zna da odlazite, uvijek se oprostite i obećajte mu da ćete doći po njega odmah nakon posla.

Odlučite se u koga imate najviše povjerenja. Prije nego krenete u potragu za jaslicama ili vrtićem, vrlo je važno da u osobu ili instituciju za koju se odlučite imate puno povjerenje. U suprotnom, razdvajanje će za vas biti vrlo stresno i nerado ćete dijete nekome ostavljati. Mnogo je pitanja na koja morate odgovoriti prije potrage.

Mogu li bake ili djedovi čuvati dijete? Imaju li mogućnosti i želje za to? Nije u redu postaviti stvari tako da se podrazumijevaju. Nekim ljudima doista treba određena sloboda u mirovini, a čuvanje djeteta je posao s punim radnim vremenom. Ako pristanu, ne sramite se pitati žele li da im date neku simboličnu novčanu naknadu. Ako odbiju, pobrinite se da im osigurate zalihe pelena, hrane i ostalih potrepština za bebu.

Možete li si priuštiti profesionalnu dadilju i čini li vam se taj tip čuvanja uopće prihvatljivim? Ne očekujte da će netko snositi odgovornost za vaše dijete za malen novac.

Treća opcija, ujedno i najčešća je polazak djeteta u jaslice ili vrtić. Većina roditelja se odlučuje za ovu opciju jer druga uopće ne postoji, no jaslice ili vrtić je odličan način da dijete nauči funkcionirati u kolektivu i da razvija svoje socijalne i komunikacijske vještine.

Dopustite djetetu da utjehu pronađe u takozvanom "prijelaznom" predmetu. Najčešće je to djetetova dekica ili neka plišana igračka. Potpuno nova okolina i ljudi čine dijete uplašenim, a prijelazni predmeti pokazali su se kao odlična opcija jer dijete tako zadržava nešto staro, nešto svoje u čemu pronalazi utjehu kada se osjeća usamljeno.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock