Pozitivno roditeljstvo obuhvaća sve što mi kao roditelji radimo da bismo se povezali sa svojim djetetom i pružili mu podršku, kako bi ono bilo otvoreno za naše vodstvo.

Jedna od temeljnih postavki ovog pristupa odgoju je da kažnjavanje potkopava vaš odnos s  djetetom, utječe na to da se djeca osjećaju gore (zbog čega se i ponašaju gore) te sabotira razvoj samodiscipline kod vašeg djeteta.

Jedna od svjetski poznatih zagovornica pozitivnog roditeljstva, psihologinja Ariadne Brill, opisuje za Motherly.com kako je pozitivna disciplina utjecala na odgoj njezina sina.

Moj sin je vrlo energično i nestašno dijete, kako smo se s njim povezali?

Kada je moj sin imao četiri godine, bio je drag, smiješan i prilično nestašan. Samo trenutak bez nadzora i vjerojatno će nešto otvoriti, proliti ili slomiti. Većinu dana moj se sin zadovoljio igranjem svojih igračaka u vrtu ili izradom umjetničkog projekta. Ostalih dana činilo se kao da je spreman pomaknuti svaku granicu i prekršiti svako pravilo.

Ako kod kuće imate energično dijete, sigurna sam da znate kako je to.

Jednom sam ga pronašla u kupaonici s nekoliko otvorenih i razlivenih šampona, a vrata tuša potpuno bijela od pjene za brijanje. ‘Lijepo!’ rekao mi je vrlo uzbuđeno. Drugi je put otvorio čarobne markere i pustio ih pod vodu da ‘uhvati boje’.

Svaki put kad smo ga uhvatili kako krši neko pravilo, morali smo poduzeti nešto po tom pitanju. To, naravno, nije bila uobičajena disciplina. Nikada ga nismo tjerali da sjedi u kutu i osjeća se loše. Ipak, on je samo još jedan nestašni mališan.

Umjesto toga, pokušali smo nešto drugo: umjesto korigiranja, uspostaviti odnos s njim.

Kad god smo primijetili neprimjereno ponašanje, pokušavali smo potražiti razloge zbog kojih se ponašao na određeni način. Čak i prije nego što smo to učinili, zapravo smo samo sjedili s njim, igrali se i razgovarali. Često smo se malo grlili i čavrljali. Tada smo mu dali mogućnosti da ispravi pogreške i razmisli o tome što radi.

Ponekad su postojale posljedice, ali ne one izmišljene - već isključivo one koje su bile izravno povezane s onim što se dogodilo. Na primjer, ispiranje razlivenog sapuna ili lijepljenje slomljene vaze. To čak nije bilo predstavljeno kao posljedica, već kao prilika za ispravak ili ispravljanje pogreške.

Možda mislite da ovo čak ni nije disciplina i da to ne može baš uspjeti. Potpuno vas razumijem, jer sam se i ja zbog toga brinula. Zapravo, uvijek sam bila skeptična prema pozitivnoj disciplini i pitala se je li to pravi izbor, ali kako je vrijeme prolazilo, počela sam primjećivati ​​koliko moj sin raste i osjeća se sposobnim.

Što smo mu više prilika pružali da se slobodno igra i griješi, to je češće počeo pitati za dopuštenje kada bi htio uzeti nešto što mu nije pripadalo. Kad bi pogriješio, došao nam je reći ili zatražiti pomoć.

Pozitivna disciplina posebno ima za cilj uključivanje djece na način da ih poštujete, a vas, kao roditelja, potiču da zapamtite da su djeca sposobna za napredak.

Mala djeca su često znatiželjna te vole pomicati granice. Povezivanje s djetetom prije bilo kakvih ispravki siguran je način za bolje ponašanje.

Ne možemo utjecati na djecu pozitivno dok ne stvorimo vezu s njima. To je važna činjenica koju je svaki roditelj dužan osvijestiti kako bi svome malome biću olakšao život i pomogao mu u razvoju.

Kako promijeniti roditeljski pristup?

Svaki put kad vaše dijete prijeđe granicu ili prekrši pravilo, prije negoli krenete ispravljati njegovo ponašanje, usporite. Pokušajte se povezati, stvoriti okolnosti u kojima svome djetetu možete pružiti sigurnost i razumijevanje.

Uđite u svijet svog djeteta. Ne uočavajte samo nestašni nered koji je stvorilo, nego promatrajte kako uči i otkriva svijet oko sebe.

Podsjetite dijete da ste mu saveznik, da ste na njegovoj strani. Čak i kad kažete ‘ne’ ili zaustavljate beskorisno ponašanje. Naravno, nije uvijek lako ostati smiren, ali stvar je u tome da je vašem djetetu, kad pogriješi, doista potrebno vaše samopouzdano i mirno vodstvo.

Povezivanje prije ispravljanja!

Imati realna očekivanja o ponašanju svoga djeteta pomoći će vam u donošenju povezanih i pozitivnih izbora discipline.

Rana interakcija s djetetom je važna jer upravo dijete oblikuje vaš odabir discipliniranja. Siegel i Payne pišu: ‘Trenutci u kojima se traži disciplina zapravo su neki od najvažnijih trenutaka roditeljstva, trenuci kada imamo priliku najsnažnije oblikovati svoju djecu.’

Kad je moj sin činio sve te nestašne pogreške, nisam pretpostavljala da je loš niti da me ne poštuje. Umjesto toga, takve sam trenutke tretitrala kao priliku za pružanje smjernica. Pokušala sam smiriti svoju potrebu da mu ‘držim’ predavanja i ispravljam njegovo ponašanje. Umjesto toga, jednostavno bih se pridružila svom djetetu u njegovu svijetu. Shvatila sam da je znatiželjan i zaigran. Također, bio je otvoren za prijedloge i često sretan što je dobio neke smjernice.

Povezivanje prije ispravljanja ponašanja pomaže djeci da vam vjeruju. Pomaže vam da stvarno vidite svoje dijete u tom trenutku i što mu doista treba.

Povezivanje omogućuje stvaranje smislenog trenutka za slušanje, provjeru valjanosti i prepoznavanje djeteta.

Umirite vlastita očekivanja ili strahove (sjetite se da je i vaše dijete nesavršeno poput vas).

Uđite u svijet svog djeteta, razmislite o iskustvu s njegove točke gledišta.

Slušajte što vaše dijete ima reći.

Usredotočite se na rješenja i mogućnosti.

Upotrijebite nježni fizički dodir da biste stupili u interakciju s djetetom.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock