‘Svi odugovlače, ali nisu svi po prirodi ‘odgađatelji’’, kaže dr. Joseph Ferrari, profesor psihologije sa Sveučilišta DePaul. Za 20 posto stanovništva odgađanje je kronični problem. ‘Riječ je no osobama koje se teško prilagođavaju na konvencionalni način života’, kaže Ferrari, ‘pojedinci koji su kronični ili uobičajeni ‘odgađatelji’. Ne plaćaju račune na vrijeme, hladnjak im je prazan, gube posao jer ne stižu na vrijeme…’

Dobra je vijest je da, kada su djeca u pitanju, odgađanje je vrijedno pažnje terapeuta ili psihologa samo kada prožima svaki aspekt njihova života – ‘Kad odgađaju školske obaveze, kućne obaveze, druženje s prijateljima’, kaže Ferrari.

Dr. Sean McCrea, docent psihologije na Sveučilištu Konstanz u Njemačkoj, nedavno je objavio rezultate svoje studije o ‘odgađanju’ koji pokazuju da takvo ponašanje isključivo ovisi o jasnoći postavljenoga zadatka: osobe rješavaju na vrijeme one zadatke koji su konkretni, a bježe od zadataka koji su im apstraktni.

‘Većina istraživanja je usmjereno na razloge zbog kojih ljudi uporno odgađaju obaveze i tako sami sabotiraju sebe’, kaže McCrea. ‘Ono što smo zaključili, a što pomaže osobama koje vole odgađati obaveze, jest da što se zadatak postavi konkretnije, to je učinak bolji.’

Stoga, roditelji mogu pomoći svojoj djeci tako da im zadatke predstave konkretnije i točno im objasne što se od njih traži. Ferrari, koji istražuje fenomen odgađanja više od 20 godina, kaže da ne postoji gen za takvo ponašanje I da je ono usvojeno odgojem i naučeno. ‘Naime, otkrili smo da su kronični odgađatelji odrastali uz roditelje koji su bili distancirani i zahtjevni – autoritativni’, tvrdi  Ferrari. ‘U tom slučaju, djetetu je jedini način negodovanja odgađanje obaveza koje mu nameće roditelj.’

Psiholog Ferrari savjetuje roditeljima da, umjesto da kazne dijete jer je zakasnilo ili nije izvršilo na vrijeme neki zadatak, da ga nagrade za ono što je izvršilo. ‘Često očekujemo ili 100% ili 0%, ali treba pohvaliti i 80% postignutog cilja, pa čak i 50%. Tako ćete dijete motivirati da sljedeći put bude još učinkovitije’.

Doktor Timothy Pychyl, profesor psihologije sa Sveučilišta Carleton u Ottawi u Kanadi, slaže se da roditelji trebaju paziti da ne budu prestrogi sudci djeci koja vole odgađati. ‘Kao roditelji, primjećujemo samo mladu osobu koja loše kontrolira svoje ponašanje i postajemo skloni kažnjavanju’.

Pychyl upozorava na to da će djeca autoritarnih roditelja teže rješavati problem odgađanja kako budu bili u starijoj životnoj dobi: ‘Važno je da roditelji budu nježni i potiču razvoj samokontrole’, kaže Pychyl.

Pychylovo nedavno istraživanje bavi se odnosom formiranja identiteta i odgađanja. Studija je pokazala da je vjerojatnije da će tijekom kasne adolescencije obaveze odgađati osobe koje još nisu upoznale svoj identitet. ‘Ego identiteta samo je dio izvršnih funkcija ega’, kaže Pychyl. ‘Morate biti u stanju kontrolirati svoje ponašanje i tome se posvetiti’ te ističe kako to ne mogu osobe koje ne poznaju same sebe.

Roditelji svojoj djeci mogu pomoći u svladavanju vještina, poput postavljanja ciljeva, rješavanja zadataka i praćenja napretka. ‘Vještina i volja zajedno će dovesti do uspjeha u samokontroli’, tvrdi Pychyl.

10 savjeta kako djeci pomoći da pobijede ‘odgađanje’:

  • Nagradite, ne kažnjavajte!
  • Imajte realna očekivanja, dakle, ne očekujte previše.
  • Promijenite taktiku ​​odgoja sukladno s odrastanjem vašeg djeteta. (Ne budite strogi prema 12-godišnjaku na isti način na koji biste bili prema trogodišnjaku.)
  • Dajte djetetu izbor i odgovornost. Nemojte mu uvijek samo naređivati što treba učiniti.
  • Modelirajte pozitivno, samoregulacijsko ponašanje. Objasnite djetetu kako da si postavi manje ciljeve i kako da prati vlastiti napredak.
  • Imajte razumijevanja za dijete koje je još uvijek u procesu pronalaženja vlastita identiteta.
  • Pustite dijete da nauči posljedice svojih postupaka. Budite psihološka podrška, ali ne spašavajte ga.
  • Postavljajte djetetu konkretne zadatke.
  • Prepoznajte da odgađanje i odugovlačenje nije lijenost; ljudi koji odgađaju uglavnom su vrlo zauzeti radeći stvari koje možda ne bi trebali raditi.
  • Ne zaboravite da je odgađanje naučeno ponašanje.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock