‘Moj dvoipolgodišnjak je najslađi na svijetu. Prijeteljski je raspoložen, šarmantan, drag I govori najslađim glasom koji može neko dijete proizvesti. Skoro da se ne mogu nadiviti njegovoj slatkoći. Ali… skoro’, priča mama Sara.

A zašto ono ‘skoro’? Zato što se mali Vilim pretvara u čudovište u trenutku u kojem se budi iz popodnevnog sna. I to ovoj mami i cijeloj obitelji predstavlja veliki problem.

Kod Vilima su napadaji bijesa pri popodnevnom buđenju poćeli kada je bio godinu i pol, a obilježeni bi bili ljutitim plačem epskih razmjera. Mama Sara priča kako je tada doživjela toliku količinu vrištanja, vikanja i suza da je pomislila kako će umrijeti.

Kada se takvi ispadi dogode, isprva roditelji pomisle kako je riječ samo o fazi te se tješe da će ubrzo završiti, ali često su i godinu dana nakon prvog incidenta još uvijek na istoj točki.

Ako imate sličan problem, evo nekoliko savjeta koji bi vam mogli pomoći da i sebi i djetetu olakšate ovakva buđenja.

Budite dijete polagano i nježno! Znate li onu frazu: ‘Nikad ne budite dijete koje spava’? Pa, to nije istina u svim slučajevima. Ako dijete predugo spava, kad se probudi, postaje čangrizavo i dezorijentirano – posebno za zimskih mjeseci, kada popodnevni odmor počinje za dana, a prestaje već kad padne mrak.

Ako je dijete spavalo neko vrijeme, počnite ga postupno buditi, otvorite vrata sobe, pojačajte neke zvukove. Vjerojatno će zvukovi iz ostalih prostorija postupno probuditi vaše dijete.

Smislite rutinu buđenja Jedan od najboljih načina da osigurate sretnije vrijeme buđenja je da stvorite neki ritual nakon spavanja koji će se sviđati mališanu. Ako se dijete dovoljno odmorilo, uživat će u nekom toplom napitku i finom zalogajčiću.

Također, može to biti igranje plastelinom, crtanje, zajedničko čitanje slikovnice, ali neka prijeđe rutinu tako da dijete zna što ga očekuje nakon buđenja.

Uvijek imajte pripremljenu laganu užinu! Kad smo već spomenuli topli napitak, uvijek imajte pripremljenu užinu. Neraspoloženje koje dijete osjeti nakon popodnevnog odmora može biti uzrokovano padom šećera u krvi. Stoga, ponudite za zalogajčić kombinaciju proteina i ugljikohidrata, recimo maslac od kikirikija i jabuku ili bananu.

Ne postavljajte pitanja Odrasli, kada vide da je dijete uzrujano, instinktivna im je reakcija doznati razlog uzrujanosti, i to obično čine postavljajući pitanja ‘Što je bilo? Što nije u redu? Jesi li gladan?’ Na taj način možete kod djeteta potaknuti samo jaču nervozu jer onako ‘bunovna’ djeca ne znaju što bi vam odgovorila pa postaju još nervoznija.

Skretanje pozornosti Ponekad je način da dijete ‘izvučete’ iz nervoze i čangrizavosti ignoriranjem stanja i usmjeravanjem pažnje na neku drugu aktivnost, na primjer, pustite mu omiljeni crtić ili pjesmicu koju voli, ili ga pozovete da vam pomogne u nekoj aktivnosti.

Izađite van! Jedna od ideja za preusmjeravanje pažnje je izlazak u šetnju koja ne mora biti dugačka. Možete samo napraviti krug oko zgrade ili sjesti na obližnju klupicu. Nešto je u svježem zraku i suncu što smirujuće djeluje na malenu djecu.

Ako ništa ne upali, samo se stisnite u zagrljaj! Nažalost, ponekad ne uspije ništa od navedenog. Tada vam ne preostaje ništa drugo negoli se stisnuti u zagrljaj i dati djetetu vremena da se smiri u vašoj blizini. No ovisi o djetetu, možda neku djecu dodir i blizina još više uzrujaju pa takvome mališanu omogućite ‘otvoren’ prostor da se samostalno smiri.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock