Unatrag godinu dana, otkad smo izloženi korona virusu i živimo pod epidemiološkim mjerama, mnoge su se stvari u našim životima promijenile. Izolacija, manjak društvenog života, online škola, online posao, online treninzi, sve je to utjecalo ne samo na roditelje nego i na djecu.

Adolescencija i ulaz u adolescenciju vrlo je osjetljivo razdoblje, a u nedostatku realnih socijalnih kontakata mnoga djeca svoju utjehu traže povećanom aktivnošću po društvenim mrežama i na internetu.

Kao jedna od posljedica različitih psiholoških stresora, javljaju se i poremećaji s hranjenjem koji su usko povezani sa slikom o sebi koju djeca stvaraju u pretpubertetskom razdoblju, a koja je podložna utjecaju raznih medija. Oko oboljelih je stvorena stigma jer se ne razumije kako nije riječ o taštini niti o želji za lijepim izgledom, nego da je riječ o kompleksnom mentalnom poremećaju.

Povodom toga razgovarali smo s Jelenom Mavrović, sociologom i psihoterapeutom (EAP), stručnjakinjom koja već godinama radi s djecom oboljelom od poremećaja hranjenja i njihovim roditeljima u sklopu Centra za poremećaje hranjenja Bea.

Je li nužan preduvijet poremećaja u prehrani pretilost u nekoj mlađoj dobi? Ne, to je pogrešna percepcija. Statistika kazuje da djevojke koje razviju anoreksiju po svojoj su konstituciji iznimno vitke djevojke.

U dobi pretpuberteta žensko tijelo mijenja svoj oblik i nakuplja masne stanice u pripremi tijela za menstruaciju, a to masno tkivo nije uvijek skladno raspoređeno, što iznenadi djevojčicu, ali i okolinu, te se krivo definira kao pretilost. Kako je to razdoblje vrlo ranjivo, djevojčice postaju nezadovoljne svojim novim izgledom i same sebe doživljavaju 'debelima', a što uvriježeni ideal ljepote i vitkosti samo još više potiče.

Kakva su vaša iskustva u Centru Bea? Ima li kakvih promjena što se tiče dobi i broju pacijentica unatrag godinu dana? Tijekom pandemije u Centar se javljaju sve mlađe djevojčice, u dobi od 11 godina ili čak 9 godina, što prije nije bio slučaj. Korona kriza u Zagrebu, ali i stres nakon potresa, rezultirali su lošijim mentalnim stanjem kod djevojčica. Tijekom lockdowna one su bile izolirane od društva svojih vršnjaka, nisu išle u školu te su bile više upućene u konzumaciju društvenih mreža.

Pokazalo se da vrlo često djevojčice u toj dobi slijede razne influencere, posjećuju instagram profile ljudi koji su samouki treneri, gurui prehrane, koji na vlastitu primjeru, zato što se njima nešto pokazalo dobro, to propisuju drugima i upućuju mlade djevojčice koje ih slijede, da i one svaki dan vježbaju ili se hrane na neki određeni način.

Takvi sadržaji, koji možda inače ne bi imali toliki utjecaj, u situaciji kada one ne idu u školu, pojačano su trigerirajući.
djevojcica s tabletom

Kako funkcionira Centar? Koje korake roditelj treba poduzeti? Centar Bea nudi besplatan ulazni razgovor, koji može zbog pandemije biti i online. Potrebna je prisutnost barem jednog roditelja i, naravno, djeteta. U razgovoru sa psihologinjom upoznaje se obiteljska situacija i svakodnevica djevojčice ili dječaka. Potom psihologinja daje preporuku za daljnju terapiju.

Centar Bea usko surađuje sa zdravstvenim sustavom, Klinikom za pedijatriju KBC-a Sestre milosrdnice, što je jako važno, pogotovo ako je djevojčica toliko loše da joj je potrebna hospitalizacija. Tada, svakako, upućujemo na hospitalizaciju i suradnju s pedijatrima. Surađujemo i s dječjom psihijatrijom na KBC-u Zagreb u slučaju da je potrebno uključiti dječjeg psihijatra radi nekih dodatnih poteškoća, kao što su anksioznost ili depresija.

U Centru postoji nutricionistica, psihoterapeut, a također postoji i grupa podrške za maloljetne oboljele te grupa podrške za roditelje oboljelih i, naravno, psihoedukacija za roditelje. Pokušavamo pronaći pristup svakom oboljelom individualno i pomoći da se roditelji pronađu u zdravstvenom sustavu.

Budući da je poznato kako se teži oblik anoreksije i bulimije dugo liječi, na koje simptome roditelji trebaju obratiti pozornost kako bi pomoć bila pravodobna?

Ako roditelj primijeti da je dijete postalo fokusirano na hranu, da se često važe, uspoređuje s drugima, da ne želi izlaziti van jer se smatra debelim ili neprivlačnim, to je već trenutak kada treba uključiti stručnjaka. Bolje je što ranije djelovati nego čekati i odgađati.Kako prevenirati poremećaje u hranjenju?

vaga i metar
Odnos u obitelji vezan uz tijelo i prehranu jako je važan. Ako u obitelji postoji nezdrav pristup tjelesnom izgledu, bilo majke, oca ili djece, riječ je o visokorizičnoj okolini za razvoj poremećaja hranjenja. Također, ako je fokus na dopuštenoj i zabranjenoj hrani, i da se to nameće djeci, govorimo o rizičnom faktoru za razvoj poremećaja hranjenja.

Potrebna je atmosfera prihvaćanja i ljubavi prema sebi i svome tijelu. U takvom će okruženju djevojčice i dječaci lakše proći tu fazu prolaska kroz pubertet.

Što biste istaknuli kao društveni problem u slučaju poremećaja hranjenja?

Jedna od otežavajućih okolnosti je javnozdravstveni fokus na pretilost i krajnje stigmatiziranje bilo kakve povišene tjelesne težine kod djece ili odraslih i demoniziranje bilo kakvog odstupanja od nekakvog ideala i standarda. U tako osjetljivoj životnoj dobi kao šro je pretpubertet i pubertet, to djeci daje krivu sliku o njihovu tijelu i općenito vrijednostima u životu.

Danas kada djeca govore ružne riječi jedni drugima, 'ti se debeo' vrh je uvrede, pogotovo među djevojčicama. U takvoj je okolini vrlo teško zdravo odrasti, a djeca su ranjiva na takve komentare.

Iako danas živimo vremenu kada je zabranjeno etiketirati bilo kojeg pripadnika neke manjinske orijentacije, ili osobe s hendikepom, potpuno je dopušteno nekome reći da je debeo i prozivati ga zbog toga.

Koja je uloga roditelja u stvaranju pozitivne slike o vlastitu tijelu kod djece?

Roditelj u tim ranjivim godinama treba biti glas razuma, odraz zrelog poimanja života, i osoba koja sve te male nesigurnosti i propitivanja od strane djece treba umiriti i obložiti ljubavlju i prihvaćanjem.

Roditelj treba raditi na sebi i na pozitivnoj slici o sebi da bi dijete na zdrav način prošlo razdoblje adolescencije.

Što u slučaju da dijete ipak ima problema s povišenom tjelesnom masom?

Ako netko ima povišenu tjelesnu težinu, preporučujemo blagu promjenu životnog stila. Dobro je konzultirati stručnjake koji se bave poremećajem prehrane kako ne bi u najboljoj namjeri napravili štetu.

U Centru imate i grupu podrške roditeljima? U grupi roditelji razmjenjuju iskustva, a imaju i stručnu podršku. Kada se poremećaji hranjenja razviju, pred roditeljima je dugačka, teška i iscrpljujuća borba. Roditelj mora skupiti snagu i izdržati jednako kao i dijete. Borba s poremećajima hranjenja traje 4 do 6 godina, to je maraton, a ne utrka na kratke staze. Treba raspoređivati snagu.

No tijekom te borbe mnogi su roditelji i u svome životu napravili pozitivne promjene jer uspijevaju sagledati i sebe i obiteljske odnose, a i svoj način života.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock