"Nisam ni u najluđim snovima očekivala da ću ga tako lako prebaciti u njegov krevet"

Mnogi roditelji male djece proživljavaju isti noćni scenarij - u njihovom bračnom krevetu spavaju i djeca. Prema nekim istraživanjimja u svijetu, to se odnosi na čak 50 posto roditelja djece mlađe od šest godina. U obiteljima s više od jednog djeteta događa se i to da zbog zajedničkog spavanja jedan bračni partner iseli iz bračnog kreveta. I premda bi svaka obitelj trebala odlučiti što je za njih najbolje, kada tako nešto traje predugo, svakako je vrijeme za alarm. Na koncu, roditelji su ti koji bi trebali postavljati granice i pravila te odlučiti kada je pravo vrijeme za prelazak u drugi krevet i drugu sobu.

"Sudjelovao je u odabiru kreveta. Uzeli smo mu krevet koji mu je bio apsolutni hit, kotači su učinili svoje. Auto krevet, wow! Slagao je krevet s tatom, ma kakvo uzbuđenje! Dok je bio pod dojmom slaganja, iskoristili smo da odmah prvu noć tu i ostane. Odabrao si je i posteljinu koja mu se sviđa. Sobica mu je također već bila poznata, tako da nije odlazio u nepoznato. Odabrali smo trenutak kad smo znali da ćemo naredni period biti doma i da nemamo neke 'promjene'. Pričali smo o situaciji i nisam mu htjela lagati da ću biti tu s njim cijelu noć, nisam htjela da se preplaši i razočara kada ugleda da nisam. Nakon svakog buđenja dogovorili smo se da ćemo mjeriti koliko je narastao. Svako jutro se u početku dizao da usporedim čija glava je viša, bio je jako ponosan", napisala je te nastavila: "Od prve noći koju je tu prespavao, nije se poželio vratiti u naš krevet. “To je stari krevet, mama, dođi ti u moj ujutro da se mazimo”. Zna se probuditi češće, to lomi naš san, ali koliko god sam umorna, ne odnosim ga u naš krevet, nego ga uspavam opet kod njega. Ja kad nešto zacrtam, nema povratka i zaista sam dosljedna. Svakako on pomaže ovaj put u tome, ali nisam ni u najluđim snovima očekivala da će biti ovako. Kao da mu je odjednom sve kliknulo. Jako sam ponosna na mog velikog dječaka koji već skoro mjesec dana spava u svojoj sobici".

Ivin primjer definitivno je jedan od onih koji itetako može pomoći svakom roditelju koji se priprema na prebacivanje djeteta u njegovu sobu, bilo da je riječ o mališanu koji oduvijek spava s mamom i tatom ili pak o onome koji iz dječjeg krevetića prelazi u veliki krevet te iz roditeljske sobe u dječju. Čak i za onu djecu koja su bez problema prihvatila spavanje u 'kinderbetu', važna je priprema na nove navike spavanja. To možete činiti razgovarajući s njima dovoljno dugo prije nego li krenete nešto mijenjati, čitajući im i pričajući priče na tu temu te baš kako je to napravila i Iva, dajući im da sami odaberu novu posteljinu, jastuk ili plišance za uspavljivanje i slično. Bitno je ništa ne forsirati, jer baš kao i u svim drugim situacijama s djecom tako i u ovoj, ono nipošto ne može biti učinkovito. Zato samo hrabro, odlučno, strpljivo i s puno nježnosti i razumijevanja pristupite ovom novom koraku u životu vašeg djeteta, i uspjeh je zagarantiran!

Tekst: J. S. Č.

Foto: @iwaiva