Jedna

od čestih tema s kojima se roditelji školaraca javljaju za pomoć psiholozima i

ostalim stručnjacima mentalnog zdravlja je zaboravljivost i neorganiziranost

njihove djece. Roditelje često frustrira i zabrinjava kad njihovo dijete

zaboravi napisati domaću zadaću ili obaviti kućanske poslove. Ovu pojavu

roditelji obično nazivaju zaboravljivošću te djeci pokušavaju pomoći učestalim

podsjećanjem na obaveze, nerijetko riječima „Nemoj zaboraviti…“ ili „Molim te,

sjeti se…“, no radi li se doista o zaboravljivosti?

Ako

je dijete doista zaboravno, zaboravi li pogledati omiljenu emisiju na

televiziji i da ste mu obećali koju igračku može dobiti za Božić? Odgovor je

vjerojatno negativan, a dijete nije zaboravno, nego mu treba pomoć da

organizira i planira svoje aktivnosti, pogotovo one koje mu nisu naročito

uzbudljive.

Što izbjegavati?
Nemojte dijete nazivati zaboravnim jer to kod njega učvršćuje vjerovanje da se radi o njegovoj osobini, a ako vjeruje da je zaboravljivost dio njegovog karaktera, bit će manje spremno pokušati se promijeniti. Također, pokušajte izbjegavati rečenice poput „Sjeti se…“ ili „Nemoj zaboraviti…“. Umjesto toga, potaknite dijete da razvije organizacijske vještine, nagradite ga za uspješno izvršavanje zadataka i pustite ga da osjeti posljedice nemarnosti i nauči na svojim pogreškama.

Vizualni podsjetnici
Djetetu možete pomoći tako da mu kupite veliki zidni kalendar, pano ili ploču na koju može zapisivati svoje obaveze. Neka ploča bude na vidljivom i dostupnom mjestu za dopisivanje novih zadataka i stavljanje kvačica kraj onih izvršenih. U početku popisujte obaveze zajedno, a s vremenom mu prepustite da samo vodi brigu o popisivanju i izvršavanju zadataka. Potaknite ga da obaveze koje mu slijede uvijek zapisuje u isto vrijeme, na primjer ujutro ili navečer za idući dan, kako bi steklo rutinu.

Nemojte ga spašavati
Ako dijete nešto zaboravi, ne morate mu odmah poletjeti u pomoć. Primjerice, ako dijete ne ponese gablec ili školski pribor sa sobom u školu, nemojte mu ga donijeti. Djeca uče iz prirodnih posljedica svoje zaboravljivosti. Na primjer, ako je dijete zaboravilo ponijeti u školu ručak koji ste mu pripremili, ostat će gladno te je veća vjerojatnost da će se idući put sjetiti ponijeti ručak. Ako pak zaboravi ponijeti bilježnicu u školu, učiteljica će ga prekoriti te će idući put bolje pripaziti kad bude spremalo školsku torbu.

Objasnite djetetu da su njegove obaveze – njegove
Ako ste dosad ulagali mnogo vremena i truda u podsjećanje djeteta na njegove obveze, vrijeme je da o tome porazgovarate s djetetom i utvrdite što je čija odgovornost. Možete mu reći da procjenjujete da je dovoljno veliko da samo može voditi računa o nekim zadacima i da imate povjerenja u njega da se može samo sjetiti svojih obaveza. Pritom budite topli i ostavite mu mogućnost da vam se obrati ako mu treba pomoć u izvršavanju školskih i kućanskih zadataka. Pripazite da jasno izrazite što očekujete od djeteta kako ne bi bilo nesporazuma. Na primjer: „Mislim da si dovoljno velik da se sam sjetiš što sve imaš za zadaću i napraviš to bez da te podsjetim. Ako ne razumiješ zadatak, tu sam da ti pomognem i objasnim.“, „Tvoj je zadatak da vodiš računa o čistoći i urednosti svoje sobe. Zato te molim da prljavo posuđe vratiš u kuhinju nakon jela, a odjeću, igračke i knjige spremiš na njihovo mjesto nakon korištenja. Voljela bih kad bi se toga sam sjetio.“

Što ako 'Zaboravio sam!' zapravo znači 'Ne da mi se'?
Svi mi imamo neke obaveze u kojima ne uživamo, koje nam se ne da obaviti, i za koje bismo se najradije pravili da ne postoje. Ako primijetite da je djetetovo „Zaboravio sam“ zapravo izgovor za „Ne da mi se“, pokažite mu razumijevanje za to, ali i dajte do znanja da nije u redu da izbjegava obaveze. Ako za to postoji mogućnost, probajte napraviti drugačiji dogovor – na primjer, ako dijete ne voli prati suđe, umjesto toga može brisati prašinu. Ako pak nije moguće napraviti kompromis, na primjer, djetetu se ne da pisati zadaću, a to je nešto što mora napraviti, dajte mu do znanja da od njega očekujete da obavi i zadatke koji su mu mrski te da „Zaboravio sam“ nećete prihvaćati kao izgovor.

Ako

dijete nije obavilo svoje zadatke, neka za to slijedi logična kazna.

Primjerice, ako nije nahranilo psa te ste vi to učinili umjesto njega, neka

dijete preuzme neki vaš zadatak. Ako je dogovor bio da mora napisati zadaću i

nakon toga smije igrati videoigrice, a nije napisalo zadaću, nemojte mu

dozvoliti ni igranje igrica.

Također,

možete djecu motivirati na obavljanje mrskih obaveza time što će im, kad ih

obave, biti dozvoljene neke zabavne i ugodne aktivnosti poput druženja s

prijateljima ili igranja omiljene društvene igre s obitelji.

Ne zaboravite nagrađivati!
Na kraju, imajte na umu da je pohvala mnogo učinkovitija za djetetovo učenje nego isticanje pogrešaka. Ako primijetite da dijete samostalno obavlja svoje obaveze, pohvalite ga ili nagradite. Možete reći "Baš mi je lijepo vidjeti da si oprao posuđe. Hvala ti na tome.“ ili „Kako samo vrijedno pišeš zadaću! Kad završiš, možemo za nagradu zajedno pogledati tvoj omiljeni film.“

Tekst: Stela Krotin, magistra psihologije, Hrabri telefon
Fotografija: Profimedia