Nošenje maski za lice trenutačno je, čini se, vodeća strategija u suzbijanju širenja bolesti Covid-19. Unatoč tome, u medijima i na društvenim mrežama, ali i među roditeljima, šire se informacije i vijesti o brojnim posljedicama koje maske za lice mogu imati po djecu, poput hiperkapnije (povećane koncentracija CO2 u krvi) ili hipoksije (smanjene koncentraicja CO2 u krvi). U Hrvatskoj je na Facebooku pojavila i grupa, Inicijativa roditelja 0-24, koja okuplja više od 30 tisuća članova, koji se, između ostalog, protive nošenju maski, jer - kako kažu - nema znanstvenih dokaza o njihovoj učinkovitosti.

Međutim, dok se cijeli svijet bori s katastrofičnim posljedicama ove pandemije i dok je pridržavanje epidemioloških mjera (a nošenje maski jedna je od njih) jedino što nam preostaje, psiholozi Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba osvrnuli su se na psihološke aspekte ove zdravstvene krize i nošenja maski kod djece i mladih. Percepcija pandemije različita je među ljudima i dok neki smatraju kako se radi o "običnoj gripi“, druge obuzima tjeskoba oko vlastitog zdravlja i strah od zaraze i slično. Poznato je, naglašavaju u Poliklinici, kako djeca uglavnom imaju sličnu percepciju važnih događaja u životu kao i osobe iz njihove okoline, poglavito roditelji, skrbnici i ostali bliski članovi obitelji. Sukladno tome, na isti način, promatrajući bliske osobe i uzore, oblikuju svoje stavove, pa i one o nošenju maski.

"Baš kao i kod odraslih, tolerancija djece na zaštitne maske može biti umanjena zbog velikog broja psihofiziloških čimbenika poput osjećaja da ne mogu disati, topline, nakupljanja vlage, pritiska na lice, klaustrofobije, anksioznosti, ali i dosade ili manjka motivacije da nose masku zbog popratnih nelagoda i sl. U situacijama gdje su djeca mlađa od dobi od koje se preporučuje nošenje zaštitne maske za lice, potrebno je osigurati da se odrasle osobe u djetetovoj blizini uključene u odgoj i obrazovanje trude nositi zaštitu masku koliko je moguće više, posebno u situacijama gdje djeca imaju druga kronična stanja poput astme, bronihitisa i sl.", navode na Internetskim stranicama Poliklinike te podsjećaju na pandemiju svinjske gripe 2009. godine, nakon koje su istraživanja pokazala kako je roditeljski strah značajan prediktor dječjeg straha od virusa.

"Važno je da budemo svjesni upravo toga prilikom vlastitih emocionalnih reakcija na pandemiju. Naime, ako djeca vide da su odrasli uznemireni i ona će vrlo vjerojatno postati uznemirena. Na navedeno možemo djelovati tako da otvoreno komuniciramo s njima, održavamo svoje i njihove rutine i rasporede, ispunjavamo uobičajene obaveze na fleksibilan način", savjetuju u Poliklinici te napominju kako su istraživanja pokazala da maske za lice mogu biti nelagodne ukoliko ne pristaju licu djeteta ili ga žuljaju, ali one, pokazuju istraživanja, nemaju negativne efekte na zdravlje zdrave djece iznad treće godine života. Svakako će biti potrebno u narednom periodu dodatno ispitati stavove i toleranciju djece prema nošenju zaštitnih maski za lice kako bi se mogle razviti strategije kojima bi im se u što većoj mjeri olakšalo nošenje istih u obveznim okolnostima.

Iz Poliklinike navode i nekoliko načina a koje možemo komunicirati s djetetom o nošenju zaštitne maske za lice:

– Podučiti kako ispravno staviti i skinuti zaštitu masku s lica u sigurnom okruženju.

– Osigurati da dijete ima zaštitnu masku pri polasku u školu (ako je ona tamo obavezna).

– Pitati za povratnu informaciju kako je djetetu nositi masku i žulja li ga negdje ili mu ne pristaje.

– Provjeriti djetetove osjećaje, odnosno je li dijete zbunjeno, preplašeno, tjeskobno ili mu nije sasvim jasno zašto nosi zaštitnu masku.

– Objasniti da iza zaštitne maske druga djeca i odrasli imaju razne izraze lica i premda ih ne možemo vidjeti uvijek ih možemo pitati kako se osjećaju.

– Pohvaliti dijete za trud i svakako mu dati priznanje čak i ako mu nošenje zaštitne maske pada teže nego drugoj djeci.

Tekst: D. P.
Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba
Fotografija: Profimedia