RAZVOD Što kad dijete pod utjecajem jednog odbaci drugog roditelja?

taj roditelj nije zlostavljač, niti loš roditelj), pri čemu razvija ozbiljne

negativne posljedice po mentalno zdravlje i prilagodbu u cjeloživotnoj

perspektivi. O toj problematici prošli su tjedan na 3. europskoj konferenciji s

međunarodnim sudjelovanjem EAPAP (Europske asocijacije praktičara otuđenja od

roditelja, engl. European Association of Parental Alienation Practitioners) raspravljaju

svjetski i regionalni eksperti na webinaru u organizaciji  Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Cilj je konferencije ujednačiti postupanje u ovakvim slučajevima u

cijelom sustavu zaštite djece, kao i donijeti smjernice za prijeko potreban

U uvodnom

dijelu je renomirani psihoterapeut Nick Woodall iz Velike Britanije,

kao predstavnik „Family Separation Clinic“ koja je i suorganizator ovogodišnje

konferencije, predstavio organizaciju i djelovanje EAPAP-a. Posebno je naglasio

da su u rad EAPAP-a uključeni stručnjaci iz 15 zemalja Europe, da surađuju sa

stručnjacima - kliničarima iz Sjeverne Amerike, Azije, Afrike, Australije i

"U otuđenju se radi o pitanju zaštite djece, a ne kontakata i skrbništva. Gledajmo zašto se dijete patološki stopi s jednim roditeljem umjesto zašto odbija drugog roditelja. Dijete se 'stopi' s roditeljem od kojeg osjeća prijetnje kako bi ih izbjeglo“ istaknuo je Woodall.

Evo i nekoliko odgovora na najčešća pitanja u ovim slučajevima.

Što najviše muči djecu kada dođe do razvoda?

"Djecu najviše muči kad roditelji ostanu u konfliktu i ako koriste dijete za međusobni obračun. Nažalost, to se često događa. Dugo radim, imala sam na stotine takve djece. Njih roditelji ne vide. Ona postanu nevidljiva i u sustavu jer roditeljima kažu: “Dogovorite se”. Da su se roditelji mogli dogovoriti ne bi bili u sustavu. Vrlo često se ne prepozna da onaj koji otuđuje dijete zapravo ima neku psihopatologiju i ne tretiramo ga kao osobu s problemom. Nisu svi isti. Oni koji otuđuju dijete od drugog roditelja, koji traže od djeteta da se odrekne drugog roditelja, traže zapravo od djeteta da se odrekne polovice sebe. Ta djeca su tužna, anksiozna, nesretna, u konfliktu su lojalnosti. Vrlo često postanu tata ili mama tom roditelju, ili muž ili žena tom roditelju. Dođe do potpune zamjene uloga“, naglasila je prof. dr. sc Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

"Ta djeca postaju oni koji brinu o roditeljima i više nemaju svoje emocije. Potpuno se stope s roditeljem koji ih otuđuje i onda izgleda kao da imaju divan odnos. To je psihopatološki odnos. A javnost, koja često komentira ovakve slučajeve – ne zna što se događa. Onda pisanjem o tome po društvenim mrežama ili portalima – dodatno traumatiziraju dijete. Pravosuđe nam je jako važno. Važno je reći da se u tom slučaju radi o emocionalno zlostavljanju djeteta. Nemojmo onda puštati vremenu da riješi problem“ dodala je.

Roditelji se mogu rastati kao par, ali nikako kao roditelji. U životu imamo više uloga, jedna  uloga je partnerski odnos, a druga naša profesija. U životu se možemo mijenjati, ali roditeljstvo nam je cjeloživotni projekt, poziv, uloga, rekla je dr. sc. Vlatka Boričević Maršanić.

„Broj razvoda raste ne samo u Hrvatskoj nego i cijelome svijetu. Tu su ustanove, određene institucije i udruge koje su se prilagodile novim trendovima i osigurale podršku roditeljima koji su u postupku razvoda. Treba istaknuti obiteljske centre koji su podružnice Centra za socijalnu skrb i koji imaju multidisciplinarne timove. Mogu biti podrška roditeljima u bilo kojoj fazi njihovog roditeljstva, od pripreme za roditeljstvo pa i do zahtjevnih situacija vezanih uz razvod. Tu je i Hrabri telefon kao udruga koja je poznata i javnosti i stručnjacima i koja također osigurava školu za roditelje koji su razvodu, dodala je.

"Ništa se ne može napraviti ako roditelji sam nije motiviran za raditi na sebi“, naglasila je Vlatka Boričević Maršanić.

Slušati stručnjake, ne napadati ih

"U Klinici imamo dosta nedobrovoljnih klijenata, jer nam ih šalju Centri za socijalnu skrb. To je težak posao zato što je među roditeljima koji se razvode previše strasti. Kad ne vide dijete, onda možete misliti kako će čuti nas stručnjake. Ako nismo na njihovoj strani, odmah kažu – na strani si onog drugog. Ne mogu shvatiti da smo na strani djeteta“, rekla je Gordana Buljan Flander.

„Ovaj posao je toliko težak i to je jedna od tema konferencije – napadi na stručnjake. Kad roditelj vidi da ga je prepoznao stručnjak kao onog koji otuđuje dijete, on svoj bijes koji je bio usmjeren prema bivšem partneru, okrene prema stručnjaku, tako da smo mi prvi na udaru. Zbog težine rada mnogi stručnjaci izbjegavaju raditi ovaj posao. Stoga nam je važna ova konferencija jer naše znanje će nas štititi da i mi budemo ujedinjeni, a ne da izbjegavamo baviti se ovom problematikom kako nas ne bi prozivali i pozivali na linč“, upozorila je Buljan Flander.

Što roditelji u postupku razvoda mogu učiniti kako bi olakšali proces?

"Istraživanja pokazuju da se djeca adaptiraju na brakorazvodne nove uvjete odrastanja jednostavno kao kad se adaptiraju na polazak u novu školu ili dolazak novog člana obitelji, brata ili sestre. Ono na što se djeca ne mogu adaptirati je stalni sukob. Na to prvo upozoravamo kad vidimo roditelje koji su započeli separaciju. Roditelji moraju voditi računa da vide to dijete, da razdvoje partnerski odnos od roditeljstva. Netko možda nije bio idealan partner, ali dijete treba i mamu i tatu", rekla je Ella Selak Bagarić, psihologica iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Iako pojam otuđenja od roditelja (parental alienation, PA) još nije uveden kao dijagnostički kriterij od strane Svjetske zdravstvene organizacije, stručnjaci na konferenciji su se složili da je otuđenje sveprisutno te da djeca izložena otuđujućim ponašanjima roditelja trebaju žurnu i adekvatnu zaštitu od strane stručnjaka i sustava za zaštitu djece, da  je otuđenje djeteta od drugog roditelja naprosto protuprirodno, nije biološki normalno (osim u slučaju da je drugi roditelj zlostavljač i da šteti djetetu), nego se zapravo radi o psihološkom rascjepu (splitting) i traumi djeteta. Ovdje nije riječ o uređivanju kontakata djece i roditelja i dodjeljivanju skrbi, nego o zaštiti djece, zaključak je konferencije.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock