Intervju Jesper Juul: Kako najbolje voditi dijete na putu odrastanja

Danski psihoterapeut, pedagog i autor već desetljećima neumorno nas uči kako pomoći mališanima da odrastu u samosvjesne, sretne i zdrave ljude. Ovog proljeća sudjelovao je na zagrebačkoj konferenciji o komunikaciji s djecom te u ...

Tema roditeljstva je neiscrpna i iznimno kompleksna, posebno posljednjih desetljeća tijekom kojih su se promijenile tradicionalne paradigme odgoja djece i pojavile razne nove teorije i pedagoški pravci. No, koliko god čitali i razmišljali o roditeljstvu, način odgoja često nesvjesno preuzimamo od roditelja i ponavljamo iste pogreške, čak i rečenice koje su izgovarali naši roditelji. U silnim nastojanjima da što više pružimo djetetu, ponekad mu možemo i naštetiti. Mnogi su roditelji zbunjeni različitim savjetima pedagoga i psihologa koji su često neprimjenjivi u stvarnosti.

Ipak, na osnovi mnogih istraživanja, studija i iskustava u praksi, stručnjaci su došli do zaključka da ni autoritarni stil odgoja u kojemu postoje stroga pravila ponašanja ni permisivni stil koji djetetu sve dopušta nisu prihvatljivi, dobri i dugoročno zdravi za dijete i njegov intelektualni i emocionalni razvoj. Oba stila smatraju krajnostima i drastičnim načinima te preporučuju pronalaženje alternativnih načina odgoja. S tim se stavom u potpunosti slaže i danski obiteljski terapeut i pisac Jesper Juul, svjetski priznati stručnjak i jedan od najvećih autoriteta u području roditeljstva i odgoja.

Odrasli trebaju voditi i biti odgovorni

Juul se kao poseban gost pridružio renomiranim stručnjacima i pedagozima na konferenciji Kako komunicirati s djecom novog doba? održanoj u Zagrebu 9. i 10. ožujka 2018. Nakon brojnih knjiga koje je napisao o djeci i odgoju i obrazovanju, u svojoj novoj knjizi Kako biti vođa vučjeg čopora donosi svoju alternativu teoriji o roditeljstvu kao vodstvu.

Da bi podigli i odgojili dijete, smatra autor, odrasli trebaju preuzeti vodstvo i biti svjesni u potpunosti svoje odgovornosti kao roditelja. S Juulom smo razgovarali o najvažnijim aspektima roditeljstva, interakciji roditelja i djece, načinima njihova međusobnog komuniciranja i konkretnim savjetima roditeljima.

U svojim knjigama uvijek naglašavate važnost komunikacije, posebno one između roditelja i djeteta u ranom djetinjstvu i odgoju, no u današnjem svijetu mnogi nisu svjesni toga. Zašto je dobra i konstruktivna komunikacija toliko važna i zašto nam često predstavlja veliki problem?

Komunikacija je iznimno važna jer je dobra komunikacija kao kamen temeljac bilo kojeg dobrog odnosa, bez obzira je li riječ o odnosu s vašim djetetom, suprugom ili dobrim prijateljem. Danas je komunikacija često velik problem jer nikad nismo naučili dobro komunicirati zato što osobe uz koje smo odrastali, poput roditelja, baka, djedova i učitelja, nisu bili dobri komunikacijski uzori. Većina njih učila nas je kako da budemo pristojni, a to je nekorisno u osobnim odnosima.

Ipak, moram naglasiti da je pristojnost iznimno važna u svakodnevnom životu, posebno izvan našeg doma, npr. u autobusu ili pekarnici. No, u osobnim, intimnim odnosima važno je prvenstveno naučiti komunicirati na način da govorimo o sebi, a ne o drugome. Važno je reći djetetu izravno: „Ne volim kad se ponašaš na određeni način i molim te prestani.“ Bitno je i objasniti vlastite razloge i reći mu da to ne volimo zato što zbog njegovog ponašanja imamo dodatnog posla, npr. moramo očistiti pod ili nešto drugo – što god bio razlog.

Djeca do svoje treće ili četvrte godine nisu sposobna razumjeti pravila. Ne znaju što znači poštovati pravila, ali poštuju svoju majku i svog oca. Stoga, ako vi kažete: „Ovo je moja granica, meni se to ne sviđa!“ oni to mogu prihvatiti. To je model za dobru komunikaciju. No, prije bi roditelji naprosto rekli djetetu: „Zločest si. Prestani to raditi!“ Zato smatram da je veoma važno govoriti prvenstveno o sebi.

Kako bismo dobro komunicirali sa svojom djecom, partnerima i drugim ljudima, dobro je najprije razviti dobru komunikaciju sa samim sobom. Kako njegovati i razvijati dobru komunikaciju?

Najprije moram reći da se ne slažem s vama jer ako kažete roditeljima da trebaju biti u kontaktu sa samim sobom, svojim osjećajima, mislima i svojim samopouzdanjem, oni će najvjerojatnije reći: „Ja odustajem! Ja to ne mogu!“ Zato naglašavam da je naučiti dobro komunicirati proces i kako roditelji to znanje mogu steći upravo u komunikaciji sa svojim djetetom.

Najveća vrijednost koju nam djeca donose u život, ako im dopustimo, jest prilika da otkrijemo i istražujemo svoje vlastite reakcije, ponašanja i načine komunikacije, kao i načine rješavanja konflikata.Obraćanjem pažnje na povratne informacije koje dobivamo od djece, na to kako ona reagiraju na naše postupke, naučit ćemo više o sebi.

Povratne informacije koje nam dijete daje u obliku svojih tjelesnih reakcija, kao i verbalnih odgovora, iznimno su važne za razotkrivanje naših vlastitih reakcija i ponašanja ako se dovoljno potrudimo da te njihove reakcije i odgovore dešifriramo, što je često potrebno kod djece koja su stara do dvije ili tri godine.

Postavljanje granica djeci tema je mnogih vaših knjiga. Zašto su granice toliko važne?

Granice su važne jer permisivni stil odgoja koji djetetu dopušta da radi što hoće nije dobar za njega. Važno je da imamo uspostavljene granice kao odrasli jer će tako dijete naučiti da i drugi ljudi imaju granice i kako različiti ljudi vole i ne vole različite stvari. I to je upravo način na koji ćete graditi i razvijati njihovu empatiju.

Moje granice kao roditelja su moje osobne granice – i intelektualne i emocionalne – one odražavaju ono u što vjerujem i što znam, što mi se sviđa i što mi se ne sviđa, što želim ili ne želim. Ako dopuštamo djetetu da zloupotrebljava naše granice, iznova i iznova, postat ćemo ljuti na dijete i to uskoro nećemo moći skrivati. To će se osjetiti u našem glasu, očima ili na licu i to će ga jako zbuniti.

Ostatak intervjua čitajte na sljedećoj poveznici

Izvor:sensa.hr

Foto: Profimedia