Najčešće greške roditelja

Roditelji puno toga uče u hodu. Usvajaju razne savjete iz knjiga, časopisa, od svojih mama, baka prijateljica. Pedijatrica mr. sc. dr. Đurđica Šešo Šimić iz Doma zdravlja Istok Zagreb donosi vam najčešće pogreške vezane uz brigu za djetetovim zdravljem i opisom kako pravilno postupiti u slučaju povišene temperature tijela, korištenja antibiotika, dijetalne prehrane, dude i sl.

U sasvim male djece, pa i u one veće, ponekad teške kliničke slike idu i bez vrlo visoke, čak i bez povišene temperature.

Jednako je tako važno što se ne smije činiti pri povišenoj temperaturi.

1. Ne utopljavajte dijete! Jedna od čestih varki je sljedeća: dijete se u fazi rasta temperature žali na hladnoću, ručice i nožice mogu biti hladne, marmorizirane, glavica gori, dijete ima tresavicu, zimicu. Roditeljski je poriv ugoditi djetetu – utopliti ga odjećom, pokriti ga, ugrijati prostoriju u kojoj boravi. Na taj način podržavamo rast temperature, potičemo njegovo pregrijavanje te riskiramo razvoj konvulzija u febrilitetu, posebice u djece mlađe od 2 godine. Učiniti treba upravo suprotno – razodjenuti dijete, napojiti ga, dati mu paracetamolski čepić ili sirup, istuširati ili okupati ga u mlakoj vodi, lagano ga osušiti tapkanjem, obući u prozračnu, široku pamučnu odjeću, pokriti ga pamučnom, laganom dekicom ili plahticom, te ga smjestiti da se odmara pod vašim nadzorom u prethodno prozračenoj prostoriji na 20 ºC. Svakih 5 minuta nuditi mu gutljaj napitka: vode, čaja, soka... svaki sat provjeravati temperaturu.

2. Nikako ne dopustite da vas uhvati panika i krenete u ambulantu s djetetom koje ima vrućicu, a da prethodno niste dali barem čepić ili antipiretski sirup te ponijeli bočicu tekućine. Naime, počesto do ambulante treba više vremena nego što ste predvidjeli (silazak s kolicima iz kuće, automobil koji je zastao u prometu), a da ne govorimo o velikoj mogućnosti čekanja kod pedijatra gdje zasigurno postoji čekaonica puna djece s istim i sličnim simptomima. A temperatura vašeg djeteta raste... ono plače, stenje od neugode i općeg lošeg stanja, žedno je, klonulo. Izgleda vam lošije nego što to realno jest, a vas hvata dodatan strah i panika.

3. Ne rashlađujte dijete alkoholnim oblozima! Alkohol za par minuta izaziva crvenilo kože i dodatnu hiperemiju i toplinu, apsorbira se kroz kožu te može doći do trovanja alkoholom, kao i alkoholnim parama koje se dižu s vruće kože, a dijete ih udiše. Njemu nema mjesta u snižavanju temperature u djece!

4. Ne dajte djetetu acetilosalicilnu kiselinu – u djece je moguć razvoj Reyevog sindroma, pogotovo u kombinaciji s nekim virusnim bolestima (npr. gripom).

5. Poštujte doze i učestalost davanja antipiretika s obzirom na dob. Prečesto davanje, prevelike doze, kao i nesretna kombinacija ibuprofena, paracetamola ili čak voltarenskih čepića koji su indicirani tek u djece starije od 2 godine života - može temperaturu naglo srušiti na 35 ºC! i pothladiti dijete – što je opasnije nego održavati umjereno povišenu temperaturu stalno.

Uporaba antibiotika

U praksi se često događa da roditelji zahtijevaju od liječnika da prepiše određeni antibiotik za njihovo dijete, iako u nalazima brisova, krvne slike, urina, pa i kliničke slike, nema elemenata za sumnju da se radi o bakterijskoj infekciji. Naime, antibiotici ne djeluju na povišenu temperaturu, bolove, gljivice, parazite ili viruse, nemaju direktan učinak na kašalj ili grlobolju. Indicirani su isključivo u upalnim bolestima uzrokovanim bakterijama. Sumnju da je tome tako postavlja liječnik na temelju tijeka bolesti i kliničke slike te epidemiološke situacije koja vlada, npr. u vrtićima i školama tog područja. U svojoj odluci može se pomoći nalazima krvi (sedimentacijom, C reaktivnim proteinom, visinom leukocita, diferencijalnom krvnom slikom, nalazom urina). Svoju odluku može potkrijepiti i brisovima ždrijela, nazofarinksa te urinokulturom – iako mikrobiološki rezultati ne odgađaju primjenu antibiotika jer stižu tek 48 - 72 sata od uzimanja uzoraka.

Ta pretjerana briga roditelja te premalo oslanjanje na simptomatsko liječenje bolesti rezultiralo je sve češćim nuspojavama pri uporabi antibiotika, kao i poremećajem crijevne flore jer se uništavaju korisne bakterije koje pomažu organizmu, što se manifestira u vidu proljeva, perigenitalnog crvenila, erozija, svrbeža (zbog razvoja gljivica). Ne smetnite s uma da su najčešći uzročnici akutnih bolesti gornjih dišnih puteva i „grlobolja“ u dječjoj dobi upravo virusi na koje antibiotici nemaju nikakvog učinka!

Ako je vašem djetetu ipak prepisan antibiotik, poštujte količinu, vrijeme uzimanja i duljinu uzimanja lijeka!

Antibiotici se ne smiju prestati piti kada simptomi popuste. U suprotnom stvaramo bakterijski recidiv (povrat bolesti) ili, što je još opasnije, rezisteniju (otpornost) bakterije na taj antibiotik. Zbog kratkoće davanja ili velikih oscilacija u koncentraciji antibiotika u našem tijelu (kod neredovitog davanja ili davanja premalih doza) stvaraju se vrste vrlo otpornih bakterija koje se teško liječe – tada su potrebne injekcije (i.m. ili i.v. davanja) antibiotika ili više njih, duže vrijeme, a za to je potrebno i bolničko liječenje.

Kortikosteroidi

Strah od kortikosteroidnih pripravaka temelji se na negativnim iskustvima iz prošlosti, težim nuspojavama koje su se javljale nakon duljeg vremena uzimanja visokih doza kortikosteroida oralno (na usta), odnosno sistemski. Takvo liječenje primjenjuje se kod nekih teških kroničnih bolesti kao što je reumatoidni artritis, lupus, transplantacije organa, malignih bolesti... Dugotrajno liječenje usporava rast kosti i njezinu mineralizaciju, uzrokuje nakupljanje tekućine u tijelu, povećava apetit – uzrokujući centripetalnu debljinu (tanke ručice i nožice, debeo trbuščić, okruglo lice), pojačavajući dlakavost, smanjujući otpornost na infekcije, potičući nemir, nervozu, nesanicu.

Međutim, moderni preparati daju se u koncentracijama više stotina puta manjima nego prije, djeluju samo na mjestu primjene, pa čak i ako se koriste duže vrijeme (npr. inhalatorni sprejevi; pumpice, diskovi u astmi, peludnoj hunjavici...) ili se daju lokalno i kraće vrijeme (npr. kortikosteroidne kreme u atopijskom dermatitisu), a potom ih enzimi razgrađuju ili se pak daju kao kod akutnih laringitisa u vidu inhalacija ili intramuskularnih injekcija jednokratno ili dvokratno – što ne ostavlja posljedice na djetetu.

Liječnici, osobito pedijatri primjenjuju kortikosteroide samo kada je prijeko potrebno, što je kraće vrijeme moguće, i tada treba poštivati propisanu dozu i trajanje liječenja, kako bi ono bilo učinkovito.

Greške kod dijetalne prehrane zbog proljeva...

Suvremen pristup rješavanja dehidracije uslijed proljeva temelji se na redovitom davanju otopine s elektrolitima (Rehidromix, Humana ORS), ranom započinjanju s prehranom koju je dijete uzimalo i prije početka akutnog proljeva, izbjegavanju uzimanja lijekova protiv proljeva. No, u nas su još uvijek raširene tradicionalne metode liječenja – što znači – voda i čaj, bez dodataka elektrolita, predugi post („čajne pauze“, isključivo pre

žgane juhice) što dodatno oštećuje već ionako izmučenu crijevnu sluznicu, a povratak na normalnu prehranu traje danima. Drugi tip pogreške češće rade roditelji manje djece – presretni što njihov ljubimac želi barem nešto pojesti, ispunjavaju svaku njegovi želju. Tako se na jelovnik previše brzo vraćaju koncentrirani šećeri i masnoće (hrenovke, paštete, salame, razne karamele te masne i slane grickalice) koje opterećuju crijeva te mogu produžiti trajanje proljeva ili ga čak ponovno izazvati. Stoga, dojenče na prsima ostaje na prsima – što više to bolje! Dojenče na adaptiranom mlijeku treba kraće vrijeme (dok traje proljev) staviti na adaptirani mliječni pripravak s manje (ili bez) laktoze, tekućinu dodatno nadoknađivati oralnom rehidracijskom otopinom, od pomoći može biti i pripravak od rogača, juha od mrkve, raskuhana riža... kao i nadoknada probiotskih bakterija (onih koje normalno obitavaju u crijevu i čine njegovu zdravu floru) – pripravci su Normia, Prolife, Ferzym, Biorela... U starije djece s proljevom, nakon postupka nadoknade tekućine nastavlja se s davanjem kompleksnih ugljikohidrata: riža, krumpir, kruh, potom nemasno meso, svježi sir – bez vrhnja, jogurt... Antibiotici u liječenju proljeva nemaju mjesta, kao ni lijekovi koji zaustavljaju proljev – koji čine više štete nego koristi!

Moje dijete neće jesti!

Odbija obroke, jede samo ono što želi i bira... nikada nije gladno... Jesu li vam poznate ove rečenice?

Ako jesu: za početak – izvažite ga i izmjerite njegovu visinu. U dogovoru s pedijatrom načinite njegove centilne krivulje rasta i razvoja – uglavnom su uredne, zar ne?

Razmislite – je li umorno, nevoljko sjedi, odbija igru ili možda s puno energije trčkara, skače, „divlja“, uvijek spremno na nove pustolovine? To uglavnom nisu odlike djeteta koje je gladno ili slabo napreduje.

Je li možda dulje vrijeme teže bolesno ili je bolesno „svaki čas“? I to vam može pomoći u odluci koliko se ozbiljno morate pozabaviti prehrambenim navikama svoga mališana.

Načinite dnevnik prehrane – ali uistinu – baš SVE što stavi u usta tijekom dana (i one bombončiće od bake i čokoladice od tete).

Ne trčite za njim s punom žlicom u ruci, ne udovoljavajte njegovim željama, već sat vremena nakon što je odbilo ručati – postavite pred njega isti, za njega sačuvan obrok.

Djeca vole jesti zajedno – jedite s njima. Vole sudjelovati – neka bira namirnice s vama, pomaže u kuhinji. Vole brljati, jesti ručicama – narežite na kockice i štapiće – mrkvica, paprika, krastavac, jabuka... Ukrasite tanjure – sjećate li se vašeg grisa na mlijeku i čovjeka iscrtanog kakao prahom po bijeloj površini? Vjerujte mu kada kaže da je sito – ne tjerajte ga da isprazni tanjur do kraja. Budite strpljivi i dosljedni – nemojte postati talac njegovih želja.

Duda – šteti razvoju govora

I naposljetku, ne mogu ne osvrnuti se na raširenu uporabu dude varalice među našim bebama, pa i većom djecom. Čak i u dojenčadi koja su isključivo na prsima, primjećujem nastojanje roditelja da ih „utješe“, smire ili čak samo utišaju stavljanjem dude u usta. Čemu?

Navikavamo ih na strano tijelo i razvijamo u njima osjećaj ovisnosti o nekoj stvari. Povećavamo rizik od oralnih infekcija, pa čak i upala uha koje su prema nekim američkim istraživanja češće u djece koja rabe dudu, da ne govorim o stavljanju dude prvo u mamina (ili tatina), pa onda u bebina usta (da je „očiste“). Djeca koja rabe dudu imaju veću vjerojatnost za razvoj poremećaja govora – kod djece čija je duda u ustima „ostala“ do 3. godine života ta se vjerojatnost povećava 3 puta! A tada krećemo psihologu, logopedu i redovito na govorne vježbe. Duda diže nepce prema gore, gura zubiće naprijed, potiče razvoj karijesa.

Ako je vaše dijete jedno od onih s dudom u ustima, pokušajte ga u času kada traži svoju miljenicu zainteresirati za nešto drugo, zabaviti ga te mu ne dati odmah dudu. Ograničite njezinu uporabu (recimo – samo po noći?). Iskoristite kakav događaj, putovanje, godišnji odmor, odlazak baki i djedu da ju jednostavno „zaboravite“. Pohvalite svojeg mališana, dajući mu osjećaj važnosti i ponosa što je krenuo „naprijed“.