Na roditeljstvo se mnogi od nas pripremaju prije nego što postanu roditelji: uče iz okoline o načinima odgajanja djeteta, uče od svojih roditelja, uzimaju vrijednosti koje smatraju bitnima za odgoj djeteta, čitaju knjige, razgovaraju s već iskusnim roditeljima… Ali, zapravo, dok nemamo iskustvo, ne znamo kako je biti roditelj. Možda sve znanje padne u vodu prvim besanim noćima ili suočavanjem s realitetom koji baš ne odgovara našim zamislima.

Ponekad od partnera očekujemo da postane bolja osoba kada postane roditelj ili da bude više prisutan i podržavajući. Ponekad očekujemo stari način života i nismo spremni na promjene koje dolaze s djetetom. Jer, podrazumijeva se da ćemo sve uspjeti balansirati i da će odnos s partnerom i dalje ostati onakav kakav je bio.

No, je li to zapravo moguće? Ako uzmemo u obzir da je u naš svijet stigla nova osoba, neiskusna, ovisna o nama i željna pozornosti, kako nam onda život može biti isti kao i prije roditeljstva? U prilagođavanju novoj situaciji i suočavanju s novim iskušenjima, partnerski odnos ponekad trpi, odnosno pada u drugi plan.

Ono što često smetnemo s uma jest da se ljudi mijenjaju. Kada govorimo o promjenama, kao da više kredita dajemo sebi nego drugima. Od partnera očekujemo da bude isti onaj u kojeg smo se zaljubili. Očekujemo da savršeno balansira svoje obaveze i bude prisutan u svakom trenutku.

A ono što zapravo ne vidimo jest da smo se i mi promijenili. Neki prioriteti u životu su se promijenili. Dobili smo novu životnu ulogu – roditelja – u kojoj je potrebno snalaženje i upoznavanje samoga sebe u nekim drugim okolnostima.

Pa tako nam se mijenjaju očekivanja i percepcija onoga što vidimo. Komunikacija s partnerom se smanjuje ili pogoršava, naša očekivanja rastu, a s time se mijenja i naš pogled na situaciju. Krećemo u prigovaranje, žaljenje, kritiziranje i udaljavanje. Pokušavamo svim silama dokazati da je ono što mi želimo bitno i nailazimo na nerazumijevanje. Nije čudo što se uz dijete mnogi partnerski odnosi mijenjaju.

Umjesto nastojanja promjene partnera, pogledajmo malo sebe. Pogledajmo kakvi smo u novoj ulozi, dajmo si vremena za snalaženje u njoj. Razmotrimo svoja očekivanja koja lijepimo na drugu osobu. Jesu li ona stvarna? Ako smo odlučili izabrati ovog partnera, u našoj je moći i brinuti se o njemu. No, da bismo se brinuli o njemu i da bi mu bilo lijepo uz nas, trebamo se pobrinuti za sebe. Raditi na vlastitu zadovoljstvu, ispunjenosti u onome što radimo, komunikaciji i nuđenju informacija o tome kako se osjećamo i što nam je potrebno. Ako ne ulažemo u odnos, odnos se neće sam od sebe održavati.

Zapamtite: ako nema više leptirića ili je život trenutno drugačiji, to ne znači da vas partner više ne voli i ne brine za vas.

Tekst: Sara Novak

Foto: Shutterstock