ODGOJITELJICA SAVJETUJE: Kada je najbolje započeti pripremu djeteta za polazak u školu?

Često me roditelji pitaju kada ćemo se početi pripremati za školu. I najčešće me to pitaju oko djetetove 6. godine života. A svake godine, počevši od jaslica – prvog dolaska djeteta u vrtić - na prvom roditeljskom sastanku govorimo roditeljima da priprema djece za školu počinje prvim danom djetetovog boravka u vrtiću!

Kada razmišljamo o pripremi djeteta za polazak u školu vrlo često se javljaju dvije zablude:

1. Djeca se za školu pripremaju tek zadnju godinu pred polazak u školu
Iako intenzivnija priprema za školu zaista počinje zadnju godinu boravka u dječjem vrtiću, djeca se od rođenja pripremaju za školu. Razlog tome je što je za polazak djeteta u osnovnu školu puno važnije poticati njegov socio-emocionalni razvoj – razvijati pozitivnu sliku o sebi, samostalnost, disciplinu, upornost, spremnost na suradnju…, a to se uči i stječe duži niz godina.

2. Čitanje i pisanje najvažnije je usvojiti prije polaska u školu
Premda većina roditelja podrazumijeva kako bi priprema za školu trebala obuhvaćati učenje čitanja, pisanja, računanja i slično, za djecu to nije neophodno. Navedene vještine djeca vrlo brzo savladaju polaskom u školu ako imaju dobro razvijene predčitalačke i grafomotoričke vještine.

Djetetova najvažnija aktivnost je IGRA. Kroz igru ono najbolje i najbrže usvaja znanja i vještine koje su mu potrebne kako bi se pravilno razvilo.

Spremnost za školu je kombinacija različitih sposobnosti, vještina, znanja, navika i motivacije koja omogućuje djetetu uspješno savladavanje svega što ga u školi (i u daljnjem njegovom životu) očekuje.

Koja je sposobnost iznimno potrebna za školu?

Jedna od najvažnijih sposobnosti koja je djetetu potrebna za školu je socio-emocionalna spremnost. Može li se dijete odvojiti od roditelja bez problema i samostalno funkcionirati u nepoznatoj sredini? Ostvaruje li uspješnu komunikaciju i suradnju s vršnjacima i ostalim osoba s kojima se susreće? Poštuje li pravila i društvene norme? Izražava li svoje emocije na socijalno prihvatljiv način?

Emocionalna spremnost za školu uključuje kontrolu djetetovih emocija, odnosno emocionalne reakcije koje su primjerene dobi i situaciji u kojoj se dijete nađe, sposobnost odgađanja svojih potreba i želja. Od djeteta očekujemo da bude samostalno u obavljanju zadataka koje pred njega postavimo. Potrebno je da bude samopouzdano, sigurno u sebe, da ima pozitivnu sliku o sebi.
To sve podrazumijeva da je dijete svjesno svojih mogućnosti, sposobnosti, ali i ograničenja koje ima. Djetetu je važno da se ono prihvaća sa svim svojim obilježjima - dobrim i manje dobrim. Potrebno je djetetu osvijestiti da postoji mogućnost da neće sve biti onako kako je ono zamislilo i da treba biti spremno prihvatiti i pohvalu i pokudu na za to primjeren način. Dijete treba osvijestiti da će biti često izloženo situacijama neuspjeha ili kritike, pa se treba znati nositi s neuspjehom, potrebno je da ima određenu razinu tolerancije na frustraciju što će mu pomoći kako bi ostalo ustrajno.

Potrebno je malo zastati i pokušati odgovoriti na ova pitanja. Ako ste zbunjeni svojim odgovorima na ova pitanja – još nije kasno jer se sve može popraviti.

Potrebno je:
 Razgovarati s djetetom o tome kako se ono osjeća
 Potrebno mu je biti podrška u izražavanju svih djetetovih emocija
 Ohrabrujte i podržavajte djetetovu vjeru u sebe i svoje mogućnosti
 Nemojte pred dijete stavljati prevelike zahtjeve za koje niste sigurni hoće li ih ono moći ispuniti
 Potičite djetetovu samostalnost (brigu o sebi, njegovim stvarima, uzimanjem obroka, obavljanjem manjih zadataka u kućanstvu,…)

Što još obuhvaća priprema za školu?

- Vježbanje hotimične pažnje (potrebno je dijete poticati da zapaža stvari i pojave oko sebe i da o tome priča)
- Razvijanje sposobnosti opažanja i promatranja (poticati dijete da detaljno priča o svemu što vidi – prilikom šetnje, igre na dvorištu, izletu u prirodi,…)
- Vježbanje koncentracije (kod rješavanja raznih zadataka, ali i kod svakodnevnih aktivnosti kao što su priprema za odlazak u vrtić, oblačenje, pospremanja igračaka nakon igre,…)
- Razvijanje socio-emocionalnih vještina
- Stvaranje pozitivne slike o sebi
- Stvaranje kulturno-higijenskih (briga o svom zdravlju i osobnoj higijeni) i radnih navika

U zadnjoj godini pred odlazak u školu s djecom intenzivnije radimo na grafomotoričkim pripremama.

Što je grafomotorika i zašto je važna pred polazak u školu?

Grafomotorika je, ukratko, motorička sposobnost pisanja. Pojam u tom smislu obuhvaća razvoj: okulo-motorne koordinacije (oko-ruka), vizualne percepcije, razvoj fine motorike šake, korištenje dominantne ruke te glasovne analize i sinteze.

Jedna od važnijih stvari jest pravilno držanje olovke (pincetni hvat), a jedna od najjednostavnijih vježbica za to je – pravilno držanje žlice tijekom uzimanja obroka. Ako dijete pravilno drži žlicu tijekom jela ono (najvjerojatnije) neće imati problema s pravilnim držanjem olovke tijekom pisanja. Stoga je važno da dijete što prije nauči pravilno držati žlicu, jer kasnije je jako teško ispraviti nešto što je pogrešno naučeno. Dakle - samom razvoju pisanja prethodi dobro razvijena fina motorika ruke.

A ona treba započeti davno prije polaska u školu - i to loptanjem, hvatanjem, penjanjem, igrama u pijesku, slaganjem kocaka itd… Ipak, određenim aktivnostima moguće je još više razviti finu motoriku što je preduvjet za uspješno savladavanje navedene vještine. Aktivnosti za poticanje razvoja i korištenja fine motorike i okulomotorne koordinacije su: rezanje škaricama manjih oblika, nizanje perlica, šivanje, vezanje vezica te grafomotorički zadaci i vježbe.

Što roditelji mogu učiniti?

• kod djece se često spontano javlja potreba za crtanjem, pisanjem i bojanjem te je stoga poželjno djetetu osigurati radni kutak gdje će moći crtati, bojiti, rezati, lijepiti…

• potičite dijete na precrtavanje zadanih oblika, spajanje točkica i bojanje unutar zadanih okvira
• obratite pažnju na pravilan hvat olovke te na neaktivnu ruku koja treba pridržavati papir

Za savladavanje čitanja vrlo je važno da dijete ima razvijene sve predčitačke vještine koje se ne odnose samo na prepoznavanje slova, već obuhvaćaju čitav niz aspekata poput dobro razvijenih govornih vještina, prepoznavanje prvog i početnog slova i glasa u riječi, glasovne analize i sinteze, bogatog rječnika, gramatičkog izražavanja, uočavanja rime itd.

Kako poticati predčitalačke vještine?

Iako većinu aktivnosti za razvoj predčitačkih vještina djeca razvijaju kroz igru u svakodnevnim aktivnostima možemo ih i dodatno pripremiti za lakše svladavanje čitanja. Aktivnosti za poticanje usvajanja početnog čitanja i pisanja su: igre glasovne analize i sinteze (fonemska svjesnost), uparivanje velikih i malih tiskanih slova, igre rima i zagonetki, čitanje i prepričavanje, 'slovo tjedna' - upoznavanje s jednim slovom po tjednu…

Što roditelji mogu učiniti?

• čitajte priče djetetu koje će ono prepričati
• dok čitate pratite tekst prstom kako bi dijete shvatilo da tekst ide slijeva na desno i da slova prate riječi koje izgovarate
• igrajte igre u kojima ćete osvijestiti glasovnu analizu i sintezu: nabrajajte što više riječi koje počinju na zadani glas, zatim riječi koje završavaju na zadani glas, neka dijete razlikuje kratke od dugih riječi, povezuje glas za pripadajućim slovom i sl.

Važnost predmatematičkih vještina

Dijete također treba razvijati i predmatematičke vještine koje će mu koristiti tijekom daljnjeg života. Pripreme za savladavanje matematike su najsveobuhvatnije, odnosno da bi dijete razumjelo matematiku trebalo bi imati dobro usvojene prostorne odnose (u, na, pokraj, ispod, iznad...), uočavati odnose među predmetima (veći, manji, teži, lakši...), razlikovati predmete prema svojstvima (razlikovanje boja, tvrd-mekan, topao - hladan...), uspoređivati predmeta i grupirati ih prema zadanom kriteriju (prema boji, obliku, veličini...), prepoznavati količine (puno, malo) i na kraju mehanički brojati (do deset), prebrojavati te povezivati količine s brojem.

Aktivnosti za poticanje razumijevanja vremena, prostornih odnosa te elementarne matematike su: upoznavanje s danima u tjednu te godišnjim dobima, upoznavanje karte Hrvatske i njenih glavnih regija, prepoznavanje punog sata, razumijevanje pojmova sadašnjosti - prošlosti – budućnosti, snalaženje u prostoru (lijevo, desno, u, na, pored, ispod...), zbrajanje količine ili broja do deset, upoznavanje s osnovnim mjernim jedinicama(kilogram–metar–litra).

Što roditelji mogu učiniti?

• s djecom sortirati i prebrojavati igračke
• uspoređivati velike i male predmete
• uspoređivat pokućstvo po visini i širini

Prioritet razvijanja spoznajnih vještina

Važno je razvijanje i spoznajnih vještina.

o Vidno razlikovanje (uočavanje razlika među predmetima)
o Slušno razlikovanje (igre zvukovima, igre tišine, orijentacija u prostoru prema zvuku, pogodi pjesmicu,…)
o Usvajanje vremenskih (jučer, danas, sutra; prije – poslije; noć – dan; dani u tjednu;…) i prostornih odnosa (lijevo – desno, gore – dole, ispred – iza, u , na,…)
o Opće oblikovanje pojmova (što se oblači; što se obuva; što je sve potrebno za pojedino zanimanje;…)
o Sposobnost klasifikacije ( po jednom ili više kriterija – voće; povrće; domaće životinje;…)
o Prepoznavanje boja

Također je jako važno razvijati pažnju kod djeteta. Kod predškolske djece pažnja je, uglavnom, spontana (nehotimična). Potrebno je razvijati namjernu (hotimičnu) pažnju. To je povezano s voljnim naporom i to želimo razviti kod djeteta. Ako djetetu neka aktivnost nije privlačna njegova pažnja može potrajati 15 do 20 minuta, a nakon toga prestaje biti koncentrirano na nezanimljive poticaje. Pažnju je najbolje razvijati raznim igricama npr. Dopuni riječ, Na slovo na slovo, Leti – leti,….

Samostalnost djeteta razvijat ćete vjerujući svom djetetu da može i zna. Važno je znati da je samostalno dijete samopouzdano, sretno i uspješno. Ono također razvija i emocionalnu i socijalnu zrelost jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može neovisno o pomoći drugih. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod svojeg djeteta.

Osobito je važno napomenuti da samostalno dijete ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi, već dijete koje preuzima obveze i odgovornosti primjerene njegovoj dobi.

Što roditelji mogu učiniti?

• potičite dijete da samostalno jede
• potičite dijete da se samostalno oblači
• potičite dijete da se samo okupa
• potičite dijete da vodi brigu o svojim stvarima

Važno je napomenuti da poticanje samostalnosti u početku znači i puno nereda i potrošenog slobodnog vremena, ali to je sjajna investicija za budućnost jer je poznato da se samostalna djeca mnogo lakše snalaze u školi.
Velika promjena u životu kojoj se djeca trebaju – veseliti!

Što još podrazumijeva dobra priprema djeteta za školu?

 Svakodnevni razgovor s djetetom
 Igru
 različitih društvenih igara u kojima se dijete uči poštivanju određenih pravila koja je potrebno slijediti u igri – uči se prihvaćati svoj (mogući) neuspjeh
 Poticanje djeteta da riječima, likovnim radom, plesom, pjesmom opisuje što vidi, osjeća
 Poticanje djeteta na što već samostalnost oko brige o sebi, svojim stvarima, osjećajima drugih oko sebe
 Uključivanje djeteta u život obitelji na način da i ono ima određene zadatke i obveze koje pridonose boljem životu obitelji (napravi svoj krevet, pospremi svoje igračke nakon igre, obriši prašinu, postavi pribor i suđe na stol prije obroka,…)

Odlazak djeteta u školu je velika promjena u njegovom životu, ali i u životu i dinamici unutar obitelji. Roditelji ne bi trebali djetetu stavljati prevelike brige na leđa jer je dijete jako zbunjeno promjenama koje su pred njim. Odlazi u novu sredinu gdje ne zna što ga očekuje, koja pravila vrijede u sredini u kojoj će biti, poznaje li koga tamo…

Autorica: Višnja Fučkar, odgojiteljica u DV Jarun i stručna suradnica izdavačke kuće Element.hr