4 do 5 % dječje populacije jednom u životu doživjelo je febrilne konvulzije, dakle u pedijatrijskoj populaciji relativno su česte, dramatične kliničke slike te izazivaju velik strah i nesigurnost roditelja. Rizik za ponavljanje napadaja nakon prvog je 30%, a ponovni napadaji najčešći su do 2. godine života (90%).

Zašto nastaju?

Nagli porast temperature i nedovoljno razvijen mozak u intenzivnom razvoju su glavni predisponirajući čimbenici za nastanak febrilnih konvulzija. Obično roditelji govore da do nastupa konvulzija nisu ni primijetili febrilitet ili da su unatoč svim mjerama antipireze vrlo teško kontrolirali vrućicu. U vrijeme napadaja oko 2/3 djece imalo je vrućicu oko 39 ºC. Predisponirajući čimbenik je i pojava febrilnih konvulzija u starije braće ili drugih srodnika.

Izgled napadaja

Najčešće se pojavljuju u vidu velikog napadaja (grand mal napadaj); dijete gubi svijest, fiksiranog je pogleda u jednu točku, trza sa sva 4 ekstremiteta, uz slinu iz ustiju i krkljanje, a na kraju napada može se i pomokriti. Češće su i dulje pauze u kojima dijete ne diše te su već dovoljno prestravljeni roditelji uvjereni kako dijete umire. Napad se može javiti i u vidu djelomičnih trzaja pojedinog ekstremiteta bez gubitka svijesti, kao opća mlohavost ili kratkotrajni prestanak disanja u male dojenčadi. Napadaj najčešće traje nekoliko minuta.

Što učiniti?

Nakon svakog napadaja treba obavezno konzultirati pedijatra. EEG (elektroencefalogram) je u velike većine djece normalan nakon napada kao i neurološki status.

Liječenje napadaja

Napad se može prekinuti mikroklizmama diazepama za 10 minuta ili i.v. davanjem diazepama trenutno.

Dijete koje ima napada treba položiti na bok, paziti da ne dođe do zapadanja jezika, nije potrebno djetetu nasilno otvarati usta ili ga čvrsto držati u cilju sprečavanja trzanja jer ga možemo dadatno povrijediti. Treba poduzeti sve što smo naučili o snižavanju temperature.

Sprečavanje novog napadaja

Akutno: i. m. fenobarbiton koji daje liječnik, a kada je prvi napad već prošao, daje se s ciljem sprečavanja ponovnog napada u skoro vrijeme u kojem se može očekivati i porast temperature.

Kronično: mikroklizmama diazepama rektalno uz antipiretske mjere u času pojave vrućice i redovitim mjerenjem temperature od strane roditelja.

Tekst: Mr. sc. dr. Đurđica Šešo Šimić, specijalist pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti ‘Helena’, Dom zdravlja Istok, Zagreb

Foto: Thinkstock