NAJČEŠĆE POGREŠKE RODITELJA KAD BEBA UČI HODATI: Jedna od njih je korištenje hodalice, a evo i zašto

Jedna od većih prekretnica u motoričkom razvoju bebe je kada samostalno napravi prvi korak. Roditelji s nestrpljenjem očekuju da njihova bebica prohoda, ali u silnoj želji da se to dogodi, skloni su načiniti i neke pogreške. Svako dijete se razvija svojim tempom, a djeca su spremna na hodanje tek kada samostalno svladavaju neke motoričke vještine koje prethode hodanju, kao što je samostalno sjedenje, podizanje na noge, hodanje uz pridržavanje, što se sve događa do djetetova 18. mjeseca života.

Česta je i velika pogreška roditelja je kada dijete stavljaju na noge i pridržavaju za ruke jer su uvjereni da će ono tako brže prohodati. Radeći to, zapravo odmažete svome mališanu jer ne samo što usporavate razvoj njegova sustava za ravnotežu nego mu i neverbalnom komunikacijom, koja je u tom razdoblju jako važna, šaljete poruku da to ne može sam i da mu je potrebna pomoć.

Djeca sama ustaju jer žele doći na razinu u kojoj se kreću roditelji. Uglavnom dijete klekne, iskorači jednom nogom i uz vlastito pridržavanje za neki predmet ustane. Ako ustaju vrlo rano, često ustaju vukući se ručicama i odupirući na obje noge. To je primjeren način ustajanja za nezrelo dijete i uglavnom se uvijek mijenja u ustajanje iskorakom. U slobodnom prostoru, djeca uglavnom ustaju koristeći znanje iz četveronožnog puzanja, kada se usprave na pružene ruke i pružene noge i isprave iz toga položaja slonića.

A što je s hodalicama?  

Prema danas općeprihvaćenom mišljenju strčnjaka, hodalice nisu pomoć kod svladavanja hodanja, a mogu biti opasne 'čuvalice' djeteta. Hodalica postavlja ljudsko tijelo u drukčiji odnos prema podlozi nego što je prirodno u hodu. Ne omogućuje stopalu da podlogu dotakne prvo petom, pa se zatim odigne na prednji dio stopala i prenese teret na drugu nogu, opet na petu, što je način na koji hodamo. Hodalica potiče dijete da se odguruje prstima o podlogu, a jednom naučeni način kretanja gotovo je nemoguće kasnije ispraviti ili zahtijeva puno korekcije, vremena i rada s djetetom.

Stoga, hodalica ne uči dijete kako održavati tijelo protiv sile teže. Uza sve to, postoje i iskustva s težim ozljedama djece nakon pada iz hodalice koja se zbog prepreke prevrnula.

Kada se trebate zabrinuti?

Roditelji imaju razvijeni instinkt koji im često govori kako je došlo do neke nepravilnosti u kretanju. Pokreta ima bezbroj i normalno je da ih djeca koriste. No problem nastaje kada dijete nešto može izvesti na samo jedan način, a taj vam se pokret ne sviđa. Dakle, nije problem ako dijete povremeno hoda na prstima, nego je problem ako ne može hodati drukčije.  

Ako posumnjate na takve nepravilnosti, obratite se pedijatru za savjet, koji će vas potom poslati na daljnju obradu.