U nadi da ćete pronaći najbolji način kako da uspavate svoju bebu, a koji će i vama odgovarati – istražujete. I nailazite na različite pristupe. Neke od pristupa mnogi kritiziraju, kao što je s 'cry it out' metodom, neki su pristupi malo umjereniji, poput 'fading' metode, a neki su jednostavno okrenuti potpunom praćenju i zadovoljenju bebinih zahtjeva.

Mnogi roditelji eksperimentiraju različitim metodama sve dok za sebe ne pronađu ono što im najbolje odgovara. Primjerice, 'cry it out' metodu mnogi smatraju kao okrutnu, jer ostavljate dijete da se isplače dok samo ne zaspe, ali studije pokazuju da, kada jednom prođe faza plakanja, djeca spavaju bolje, samostalnija su i rjeđe se bude tijekom noći.

Zagovaratelji ove metode kažu smatraju kako je prihvatljivo da dijete plače kada ga stavite u krevet i otiđete iz sobe, iako ne preporučuju da dijete plače unedogled. Dijete se u krevet stavlja budno, a ako plače, preporučuje se umiriti dijete, ali pritom ga ne uzimajući u ruke, pa opet izaći iz sobe.

Prema Sydney Morning Heraldu, istraživanja su pokazala da  63% do 71% – ne želi niti početi primjenjivati ovu metodu, nego da traži druge načine kako da uspava svoju djecu.

Kako bi odgovorila na potrebu za alternativnim tehnikama, Sarah Blunden je razvila metodu uspavljivanja koja se nalazi u 'zlatnoj sredini', a temelji se na postupnom učenju beba da same zaspu.

Ova se tehnika temelji na neuroznanstevnim istraživanjima o promjeni ponašanja, prema kojima je  osobi potrebno određeno vrijeme da formira novi obrazac razmišljanja ili djelovanja: roditelji postupno 'miču' od bebe nešto što je povezuje s uspavljivanjem, kao što je maženje, dojenje ili slušanje mamina glasa.

‘Naravno, očekujte da će beba plakati kod svake nove promjene, ali na kraju će se stvoriti nova neuronska veza u mozgu - i novo naučeno ponašanje. Tada možete prijeći na sljedeću promjenu’, objašnjava Sarah Blunden, klinička psihologinja, začetnica ove metode.

Umirivanje djeteta dok ne zaspi i pružanje utjehe odmah čim zaplače, metoda je u kojoj se ističe promptno odgovaranje na sve bebine potrebe, dojenje i maženje kao utjehu, a dijete se ne uspavljuje samostalno dok se to ne dogodi spontano.

'Fading' metodom roditelji smanjuju svoju ulogu u uspavljivanju tako što sjede pokraj djeteta dok ne zaspi, a svake večeri postupno odmiču dalje stolicu od kreveta. Druga je mogućnost provjeravanje djeteta i ohrabrivanje (bez podizanja iz krevetića) svakih pet minuta sve dok dijete ne zaspi.

Cilj je dati djetetu vrijeme i mogućnost da samo otkrije način na koji se može utješiti.

No kod iskušavanja raznih metoda i pristupa valja imati na umu i osobnost djeteta jer svako je dijete priča za sebe, a način uspavljivanja koji ste imali s prvim djetetom možda uopće neće funkcionirati s drugim ili trećim. Neka su djeca dobri spavači i brzo ulaze u rutinu spavanja, dok su druga djeca nervoznija i potrebna im je struktura, odnosno više poticaja kako bi dobro spavala. Imajte na umu da ne morate dosljedno pratiti samo jednu metodu, nego uzeti samo jedan dio koji ste primijetili da funkcionira kod vašeg djeteta.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstok