Prvu stolicu novorođenče ima tijekom 24 sata nakon porođaja, a nazivamo je mekonij. Boja joj je zelenkasto-crna, nema mirisa, žilave je konzistencije, poput paste. Novorođenče može takvu stolicu imati i 4 do 5 puta dnevno u prva 3 do 4 dana.

Prijelazne stolice novorođenčadi javljaju se između četvrtog i sedmog dana, a dnevno ih može biti od četiri do osam. Normalne stolice novorođenčeta javljaju se postupno početkom drugog tjedna života. U novorođenčeta i dojenčeta (djeteta od prvog mjeseca do godine dana), koji su hranjeni na prsima, stolica je zlatnožute boje, homogena, meke konzistencije poput paste, kiselkasta mirisa. U stolici se mogu vidjeti i zrnate žućkaste grudice te nešto sluzi i tekućeg dijela. Broj je stolica od dvije do četiri, ali važno je da postoje individualne razlike pa neka dojenčad može imati 6 do 8 stolica ili stolicu iza svakog podoja, a druga isto tako zdrava dojenčad može imati jednu stolicu dnevno ili čak jednu u nekoliko dana (5 do 6 dana, pa i više).

Kod djece koja su hranjena adaptiranim mlijekom izgled se stolice razlikuje: ona je blijedožute boje, homogenija, čvršća, ne prianja uz pelene. Broj je stolica kod djece hranjene umjetnom hranom od jedne do četiri dnevno, prosječno 1 do 2 dnevno.

Kako dijete raste i prelazi iz dojenačke dobi u dob malog djeteta (od 1. do 3. godine) broj se stolica postupno smanjuje i obično ih je 1 do 2 dnevno. Jednako tako treba naglasiti da i u toj dobi postoje individualne razlike od djeteta do djeteta. Kako se dojenčetu uvodi dohrana, tako se mijenja i izgled stolice, a često i njezina učestalost.

Zatvor i opstipacija kod beba

Često je opstipacija, odnosno otežano pražnjenje crijeva, kod djece velik problem za roditelje. Ako se dijete napinje, stenje, pocrveni, skuplja nožice i često plače, mislimo da je opstipirano, ali to ne mora uvijek biti tako. Ako je stolica normalne, meke konzistencije, to se ne smatra opstipacijom. Kod opstipacije stolice su suhe i tvrde, njihovo izbacivanje može pratiti bol i naprezanje. Broj je stolica smanjen, dijete prazni crijeva jednom svaki drugi ili treći dan.

Ako dijete ima stolicu svaki drugi ili treći dan, a izbacivanje stolice obavi bez napora i ona je normalne konzistencije, tada nije riječ o opstipaciji. S druge strane, zatvor postoji i ako dijete ima stolicu svaki dan, a izbacivanje stolice je količinski malo, uz veliki napor.

Među uzrocima koji najčešće izazivaju opstipaciju kod beba jest pogrešna prehrana (hrana bez celuloze i malo ugljikohidrata, a dosta bjelančevina), a kod djece koja su izašla iz pelene uzrok je obično psihogen – pogreška u navikavanju djeteta na kontroliranu defekaciju, odnosno pražnjenje crijeva.

Navikavanje djeteta prije nego što je individualno sazrelo za tu funkciju, često i strogost ili kažnjavanje, kod djeteta izazivaju strah i obranu koja se više ili manje svjesno izražava zadržavanjem stolice. Rješavanje opstipacije provodi se uklanjanjem uzroka problema, odnosno pravilnom prehranom s dosta tekućine i prehrambenih vlakana te ugljikohidrata.

Zelena stolica nije uvijek razlog za paniku?

Zelene stolice označuju se kao stolice gladi, ali ako dijete dobro napreduje, odnosno dobiva na težini, na njih se ne treba osvrtati. Stolice zelene boje najčešće nisu stolice gladi. Uzrok njihove pojave može biti uzimanje čaja, nekih lijekova, nedovoljnog sisanja zadnjeg mlijeka, koje je bogato mastima i bjelančevinama, te oksidacija stolice. Najčešće nestaju primjenom pravilnih tehnika dojenja kojima dijete posiše dovoljnu količinu zadnjeg mlijeka.

Mokri li dijete dovoljno?

Novorođenče u pravilu mokri odmah nakon rođenja, a nakon toga može proći i 24 sata do ponovnog mokrenja. Riječ je o normalnoj fiziološkoj pojavi jer se u prvim danima života novorođenčeta unosi malo tekućine u odnosu na gubitak.

Urin u prvim danima sadržava i veće količine kristala urata pa često možemo vidjeti na pelenama ciglastocrvenkaste tragove koji ne trebaju biti uzrok zabrinutosti. Količina urina u prva 24 sata iznosi oko 15-60 ml i postupno raste, tako da desetog dana iznosi 200 ml. Kako dijete raste, tako se povećava i količina dnevnog urina, koji je obično bezbojan. Tako kod dojenčeta ona iznosi 400 do 600 ml, a kod malog djeteta 500 do 1000 ml.

Broj pražnjenja mjehura jednako se tako mijenja s dobi, novorođenče i dojenče mokri i do 20 puta tijekom 24 sata i danju i noću. Kako dijete raste, tako se smanjuje i broj mokrenja. Malo dijete mokri 8 do 24 puta.

U novorođenčadi i dojenčadi mokrenje je nesvjesno, refleksno. Malo dijete tijekom druge i treće godine postupno uspostavlja voljnu kontrolu mjehura, u početku prvo danju, a poslije i noću. Potpuna se kontrola uspostavlja u trećoj i četvrtoj godini života. Mokrenje se treba odvijati normalno, bez napora ili boli.

Mokrenje je kod novorođenčadi dobar pokazatelj da je dijete dobilo dovoljno tekućine, odnosno da je dojenje uspješno. U prvim danima dijete mora imati 4 do 5 mokrih pelena u 24 sata. Budući da je novorođenačka i dojenačka koža stalno izložena urinu, a često i stolici, u toj se dobi preporučuje češće mijenjanje pelena da bi se izbjeglo djelovanje štetnih produkata iz stolice i urina.

Tekst:  Dragica Pavlović, bacc. med. techn., patronažna sestra Doma zdravlja Osijek; Katica Đeri, bacc. med. techn., patronažna sestra Doma zdravlja Osijek; Anica Rašić, glavna sestra Doma zdravlja Osijek

Foto: Shutterstock