Sjećam se tog 'the' trenutka kad je moja Ivana trebala upoznati jedan sasvim novi svijet - svijet novih okusa. Bila sam mlada mama i, dakako, puna strahova oko svega. Prvo dijete, razne oprečne informacije koje dolaze sa svih strana, mnoštvo nedoumica i ono ključno pitanje - radim li najbolje za taj moj mali 'smotuljak' koji je - eto - sad spreman i za taj veliki korak - uvođenje novih namirnica u prehranu. Kako će se ona, potpuna obožavateljica mojih grudi i mojeg mlijeka, sada naviknuti na nešto drugo. A što ako ne bude htjela jesti; pa kako će živjeti, jer mlijeko joj više nije dovoljno; a što ako oslabi, pa se razboli... Za mene je to tada sve bio jedan veliki 'big deal'; danas mu se - naravno - slatko smijem.

Kada je beba spremna za dohranu?

Negdje oko šestoga mjeseca života većina je beba, kažu stručnjaci, spremna okušati se u toj svojoj novoj životnoj avanturi, isprobavanju novih okusa i uvođenje dohrane. No mamama se nameću pitanja poput: kako prepoznati da je dijete spremno, s čime prvo krenuti, voditi se tablicama ili ne… U vrijeme kad je moja Ivana upoznavala nove okuse, preporuka je bila krenuti s voćem. Kasnije sam shvatila sa svako vrijeme ima neke svoje trendove i da se pravila mijenjaju prije nego što beba uspije i 'provariti' onu jednu žličicu kašice koju joj serviramo. S ovim vremenskim razmakom, odgovorno tvrdim kako ne treba slušati ni bake, ni tete, ni iskusne prijateljice, već je važno prepoznati djetetove signale i prilagoditi se njegovim potrebama. Isto misle i u obitelji Lino, referalnom mjestu za roditeljstvo, gdje svaka mama može pronaći brojne savjete o dohrani.  I, dakako, ideje i recepte kako, zahvaljujući bogatom asortimanu Lino proizvoda, dijete uvesti u taj prekrasan svijet finih okusa i uživanja u hrani.

S čime prvo krenuti?

Svaka beba ima svoj ritam, no jedan od preduvjeta da je beba spremna za dohranu njezina je motorička zrelost. Važno je da dijete može samostalno sjediti, da ima kontrolu glave i vrata te da okreće glavu od žlice kada je sito. Osim toga, beba bi, kažu stručnjaci, trebala izgubiti ‘tongue-thrust’ reflex, tj. refleks kojim automatski gura hranu jezikom van. I, naravno, treba biti zainteresirana za hranjenje i pokazivati želju za sudjelovanjem u obrocima.

Sjećam se moje prijateljice koja je svojem sinu doslovno gurala svaku žlicu u usta, sve dok maleni ne bi do kraja pojeo voćnu kašicu. Danas 10-godišnji dječak - trebam li reći! - uopće ne jede voće. Ja sam, međutim, imala drukčiju metodu. Svojom sam kćeri nudila žličicu po žličicu; prvi dan tek toliko da proba, drugi dan malo više, treći još malo više, dok sama nije počela signalizirati za još. Naša dohrana krenula je s Lino gotovim voćnim kašicama. Kad smo već postali nešto iskusniji 'gurmani', a to je bilo vrlo brzo, jer je moja beba obožavala nove okuse, nakon voća krenuli smo i s uvođenjem žitarica. Žitarice u kombinaciji s voćem postale su naš favorit u Lino asortimanu proizvoda za dohranu, baš kao i Čokolino baby. Oduševilo me kad sam shvatila da moj omiljeni obrok, Čokolino, sad može jesti i moja 6-mjesečna beba. Ova žitno-mliječna kašica 'kreirana' za najmanje trbuščiće sadrži čak 5 žitarica, umjesto čokoladom bogata je najukusnijim kakaom te se, umjesto s mlijekom, priprema – s vodom. Bez dodanog je šećera  te sadrži mnoštvo vitamina i prijeko potreban kalcij.

musava beba

Bez distrakcija!

Bolest modernog doba su ekrani i razne distrakcije, kojima se i mi odrasli izlažemo tijekom obroka. Možda i sebe nekad uhvatite da, dok ručate ili doručkujete, gledate u ekran svoga mobitela i automatski ‘trpate’ zalogaje u usta. Mala djeca upijaju kao spužve, a vaša će beba vidjeti vašu kulturu hranjenja i poželjet će vas kopirati. Stoga, kako za bebu, tako i za cijelu obitelj, uvedite važno pravilo: ‘Nema ekrana tijekom obroka’. Jedino će na taj način dijete odmalena imati pozitivan stav prema hranjenju i bit će fokusirano na namirnice koje unosi u sebe i na način kako ih unosi.

Nije riječ samo o količini i vrsti namirnica, nego i o pozitivnoj atmosferi hranjenja!

Mislite da je uloga hrane precijenjena? Varate se, jer hranjenje nije samo puko zadovoljavanje osjećaja gladi, već jedan od načina da se s djetetom povežete na još dubljoj razini. Ako dopustite bebi da kroz hranjenje pokaže svoju volju, odlučujući kada prestaje s obrokom, što će pojesti, a što ne, govorite joj: 'Volim te, prihvaćam i poštujem. Prihvaćam da to ne želiš'. Dohrana je, dakle, razvojna faza djeteta i nije samo riječ o usvajanju novih okusa, nego kroz ovaj proces dijete upoznaje sebe i svoje mogućnosti. Primjerice, u dobi od oko sedam mjeseci dijete počinje biti spremno za prihvaćanje hrane u ruku i samostalno jedenje. U ovom razdoblju dijete uči kontrolirati zalogaj, žvakati i gutati prožvakanu hranu. To je onda i vrijeme za uvođenje noviih namirnica - prvog 'finger fooda'. Za moju kći apsolutni favorit bili su Lino keksići. Prvo sam ih stavljala u kašicu, kako bi obohatila obrok, a onda su ubrzo postali i spas u 'kriznim' situacijama - malo grickanja za pet minuta mira. No, ipak, to što su praktični za ponijeti i konzumirati bilo kad i bilo gdje, za mene je najbolji dio cijele priče.

Kad je dosta i tko to ima 'pravo' reći?

Iako postoje generalne preporuke koliko dnevno 6-mjesečno dijete treba unijeti hrane u svoj organizam, to sa sigurnošću ne možete odrediti ni mama, ni pedijatar, ni nutricionist, nego samo beba! Stoga, komunicirajte sa svojim djetetom, pratite njegove znakove gladi i budite spremni surađivati. Naravno, neka djeca doista jedu malo i ponekad će ih trebati potaknuti kako bi se zadovoljio dnevni energetski unos. No i djeca, baš kao i mi odrasli, ne vole jednako sve okuse, pa ćete - baš kao i ja - morati istraživati. No, više od količine, važan je nutritivni sastav obroka, a mi smo baš sve svoje apetite i okusne pupoljke uspjeli zadovoljiti uz Lino proizvode. S otprilike devet mjeseci, shvatili smo da Ivana obožava Lino griz s mlijekom i malo cimeta. Postao je to omiljeni popodnevni snack, ali i izvrstan oblik složenih ugljikohidrata koji su joj u toj fazi već bili itekako potrebni. Iako moja kći nije izbirljiva i lijepo 'papa', bilo je, naravno, obroka koje nije s radošću prihvatila. I nisam ju forsirala, jer  rečenica 'Ti ne znaš prepoznati jesi li sita ili gladna, ja to činim umjesto tebe' definitivno nije moja opcija. Što god mislili o tome, sigurna sam da radim ispravno! Jer, mama zna najbolje!

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock