Kako trajno sačuvati predivne trenutke s bebom?

Svi roditelji žele ovjekovječiti na poseban način prve trenutke koje provedu sa svojom bebom. Neki se pouzdaju u svoje mobitele i već u prvom tjednu imaju stotine, ako ne i tisuće slikica svoje bebe. Problem nastaje kada treba izraditi te slike, jer tada se jako teško odlučiti koju izraditi od tisuća slikanih, a izraditi sve ne dolazi u obzir. Na kraju većina ostane na tome da ima samo slikice na svom mobitelu i nikad ih ni ne izradi.

Vaše dijete je beba samo jedno kratko vrijeme. Zapravo vaša beba je dovoljno malena za stavljanje u pojedine poze samo prva dva tjedna. I ako se odlučite da bi možda ipak vi mogli sami obaviti fotografiranje i ne rezervirate termin na vrijeme moglo bi se dogoditi da propustiti taj mali prozorčić za obavljanje ovog načina fotografiranja. To ne znači da je sve propalo, preostaje vam još lifestyle oblik fotografiranja i to je nešto što biste mogli doma sami napraviti (iako će na fotografijama biti ili mama ili tata s bebom).

Obično preporučam roditeljima da obave fotografiranje svoje bebe između 5. i 12. dana nakon rođenja. Razlog ovako ranog fotografiranja leži u tome što su tako male bebe sklone duljem spavanju, lakše ih je stavljati u pojedine poze i ne bune se protiv presvlačenja (ukoliko je prostorija zagrijana na preporučenu temperaturu). U tom je razdoblju moguće obaviti i tzv. posed fotografiranje (stavljanje bebe u razne poze, košare i krevetiće, umatanje bebe itd.)

Ako je beba starija od 2 tjedna tada je riječ o tzv. lifestyle fotografiranju (manje poziranje bebe, a više interakcija bebe s roditeljima, nešto opušteniji stil fotografiranja).

Osim poziranja beba i fotografiranja interakcije s mamom i tatom, bitno je za roditelje uhvatiti detalje kako bi imali zauvijek uspomenu na to koliko je malo bilo uho ili stopalo njihovog djeteta kad je tek došlo na svijet.

Digitalni negativi ili izrađene fotografije

U zadnje vrijeme ljudi postaju svjesni činjenice da sve manje fotografija izrađuju, te samo skupljaju po raznim PC-jevima, diskovima itd. digitalne negative koje rijetko kad (ako ikad) uopće pregledavaju.

Zbog toga sam primijetila porast narudžbi prvenstveno fotoknjiga, a zatim i fotografija na platnu kao način čuvanja svojih fotografija.

Činjenica je da ne postoji trajni način čuvanja digitalnih negativa jer ipak CD-ovi se ogrebu i zagube, diskovi pregore... Jedan način koji preporučam je pohrana fotografija na raznim serverima kao iCloud (iako to sigurno nije neko dugovječno rješenje).

Kad malo razmislimo, da su naši bake i djedovi samo imali negative svojih slika i da ih nikad nisu izradili, mi sigurno ne bismo imali one tako cijenjene crno-bijele fotografije koje prenosimo s koljena na koljeno. Stoga nađite vremena, izaberite one najbolje od najboljih iz različitih vremenskih razdoblja i razvijte ih te složite u albume ili fotoknjige. Isplati se!

Za sve roditelje koji se odluče sami fotografirati svoju bebicu evo nekoliko uputa kako bi to što bolje ispalo:

1. Fotografiranje obavite tijekom jutra, najprije zbog prirodnog svjetla koje vam je potrebno, a zatim i zbog bebe koja bi u popodnevnim satima mogla biti nemirnija i time nesuradljiva za poziranje.

2. Ne koristite blic kako biste izbjegli oštre sjene oko bebe i drugih članova obitelji (ako imate eksterni blic, onda je najbolje njega odbijati od stropa i tako dobiti dosta blaže umjetno svjetlo).

3. Sobnu temperaturu držite oko 26 do 28 stupnjeva kako bi bebi bilo ugodno kod presvlačenja u raznu odjeću ili kod fotografiranja gole bebice.

4. Nahranite bebu neposredno prije fotografiranja, ali slike gole bebe ostavite za sam kraj.

5. Bebu smjestite uz prozor tako da svjetlost dolazi od bebine glave prema nogama (bebu okrenite pod 45 stupnjeva u odnosu na prozor).

6. Vodite računa o usklađivanju odjeće svih članova obitelji. Moja je preporuka uvijek korištenje neutralnih boja bez ikakvih uzoraka i natpisa.

I na kraju, nemojte se uznemiriti ako fotografije ne ispadnu onakvima kako ste ih zamislili jer bez obzira na pozu, te slike će vam ostati najdraže uspomene vašeg djeteta.

Tekst i foto: Ivana Soče Govorko, ISGphotography