JE LI OPTIMIZAM NASLJEDAN? Psihologinja objašnjava mogu li i kako roditelji izgraditi optimističan stav kod djece

Iako na riječ optimizam mnogi reagiraju kao na gledanje svijeta kroz ružičaste naočale, to zapravo nije tako. Optimizam je, ukratko rečeno, pozitivan stav prema životu koji nam pomaže da se na lakši i efikasniji način suočimo sa svim teškim situacijama. Taj stav nije nerealan pogled na svijet – to je pogled koji nam pomaže da se i u najtežim životnim trenucima podignemo, skupimo snagu i hrabro krenemo prema naprijed.

Činjenica je da je naša prosječna razina subjektivne dobrobiti velikim djelom određena onim što radimo. A ono što radimo je pak pod utjecajem naše genetske strukture. No isto tako mi nismo prisiljeni slijediti put koji su utrli naši roditelji, djedovi i bake – mi itekako možemo promijeniti smjer našeg kretanja (pod uvjetom da znamo kako i da to želimo). A kako smo svojoj djeci modeli ponašanja – ova promjena će se svakako odraziti i na našu djecu.

KAKO PROBUDITI OPTIMIZAM?

Kažu da je sretan onaj koji sam sebe čini sretnim. A što onda čine optimistični ljudi? Što čine roditelji koji žele da njihovo dijete bude optimistično?

Kao prvo, optimisti očekuju da će se dogoditi pozitivne stvari. Uslijed takvog očekivanja, oni rade planove, postavljaju ciljeve koje žele ostvariti i usmjeravaju svoje misli na ono što trenutno rade. Kada smo takav model djetetu, vjerojatnost da i ono samo preuzme ovakav obrazac djelovanja je velik. Potičite dijete da postavlja ciljeve, da se fokusira na ono što želi i da slijedi svoje ideje.

Nadalje, kao što je već rečeno, optimizam nam pomaže da se lakše i efikasnije suočimo s problemima. Optimisti se uspješno suočavaju s problemima zato što vjeruju da imaju kontrolu nad svojim životom i da mogu nešto učiniti (za razliku od pesimista koji vjeruju da nema smisla ni truditi se jer se i tako neće ništa promijeniti). Potaknuti dijete da razmišlja što može učiniti u određenoj situaciji, naučiti ga da preuzme odgovornost za sebe – dobar je put ka optimizmu. Ako se vaša kći posvađala s najboljom prijateljicom i danima tuguje u sobi čvrsto vjerujući kako više nikada neće imati prijatelje, tada je dobro da je pitate što može učiniti: hoće li razgovarati s prijateljicom i pomiriti se; nazvati drugu prijateljicu i otići u kino s njom kako bi se razvedrila; prihvatiti da je između njih nepremostiva razlika i krenuti dalje; ili, ili, ili... Opcija je mnogo, a jedna od njih je i ne učiniti ništa. A i u toj situaciji treba osvijestiti da je to naš izbor, a ne utjecaj gena.

Kada razmišljamo samo o negativnim stvarima koje su nam se dogodile tijekom dana, nije neobično da se nad našim mislima nadvije sivi oblak koji nas gura u pesimizam. Osviještavanje pozitivnih stvari i razmišljanje o negativnima iz druge perspektive – sitnice su koje nas usmjeravaju prema optimizmu. Ako je vaša kći došla tužna iz škole jer su joj se najdraže traperice rasparale – zar to nije idealna prilika da kupi nove? Poticanje na razmišljanje što se pozitivno dogodilo tijekom dana – poderane traperice sigurno nisu bile jedini događaj u danu. Ako su negativni događaji kod vaše kćerke ipak prevladali – to ne znači da si sami ne možemo stvoriti pozitvne. Odlazak na sladoled, filmska večer, razgovor ili nešto drugo itekako mogu promijeniti tijek misli i završetak dana.

Poruka da loše stvari ne traju zauvijek značajna je za razvoj optimizma kod djeteta. Ako sami ostajemo danima, tjednima ili čak mjesecima tužni, ljuti i ogorčeni što nismo napredovali na poslu (a očekivali smo to), zapitajmo se kakvu poruku dobiva naše dijete? Ne uspjeti jednom ne znači ne uspjeti nikada. No ako tako vjerujemo, vrlo vjerojatno ni nećemo više uspjeti jer ćemo smatrati da zalaganje i trud više nemaju smisla. Želimo li da tako naše dijete percipira lošu ocjenu? Loše odigranu tekmu?

I na kraju, imajte na umu da su i pogreške sastavni dio roditeljstva. A gledano iz kutka optimista i te pogreške su samo povratne informacije nama što (ne) trebamo činiti. 

Napisala: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener