GENETIČARI OTKRIVAJU UTJEČE LI STRAH NA DNK: Prenose li roditelji djeci svoje strahove?

Svi ponekad osjećamo strah. Jer, riječ je o mehanizmu koji je ugrađen u naš mozak, a pomaže nam da preživimo. Kada se ne bismo ničega bojali, svakodnevno bismo bili izloženi raznim opasnostima koje su opasne po život. Iako ponekad može biti štetan po nas, strah je čuvar života i alat koji nam je priroda dala kako bismo opstali od postanka svijeta.

Polovica genetskog koda koji dobivamo po rođenju naslijeđen je od majke, a polovina od oca. Taj osnovni kod se ne mijenja, ali kromosomi na kojima se nalaze geni prolaze kroz razne fizičke promjene tijekom života. Jedna od promjena za koju naučnici tvrde da utječe na gene zadužene za reakciju na stres jest izmijenjena DNK metilacija na genima.

Postoji sitna molekula, koja se još naziva metilna skupina (sadrži jedan ugljikov i tri atoma vodika), a koja se inače pričvršćuje na DNK. U stresnim situacijama moguće je da se učestalost njezina pričvršćivanja poveća, što znači da stres može utjecati na našu DNK! No ako polovina našega genetskog koda prijeđe na našu djecu – prenosimo li im i sve strahove koje smo proživjeli?

Prenosimo li genima djeci svoje strahove?

U traženju odgovora nam može pomoći epigenetika, relativno mlada poddisciplina genetike, a znanstvenici iz dana u dan dolaze do iznenađujućih otkrića.

Istraživanja navode da je strah prirodno utkan u mozak određenih vrsta, što ga uvrštava u evolucijsku osobinu. Promjene u genima postaju informacije koje se prenose s roditelja na potomstvo.

Epigenetika nam stoga donosi važnu poruku: naš način života potencijalno utječe na nas, ali i na naše potomke.

Za razliku od evolucijske teorije, prema kojoj preživljavaju fizički najsposobniji i najjači, epigenetika nas podsjeća na tradicionalne vrijednosti, a to je da za zdrav i kvalitetan život čovjek treba podjednako ulagati u svaki dio svoga života i osobe.

Što je zapravo stres?

Stres nije ništa drugo negoli ljepši naziv za strah, brigu i anksioznost. Stoga, želite li da vaši unuci ne preuzmu vaše strahove, djecu odgajajte na način da se nauče ‘zdravo’ nositi sa stresom. A kako ih to najbolje možete naučiti? Pokazujući im svojim primjerom. Počnite brinuti, ne samo o svome tjelesnome zdravlju nego i o svojoj duši i duhu. Njegujte pozitivne odnose u svome životu i ne dopustite da vam se stres, kojem ste izloženi na radnome mjestu, preseli u vaš dom.

Ponekad je i najnaprednijoj tehnologiji potreban restart, a ljudsko biće je najkompleksiniji stroj od svih. Zbog toga, volite sebe i trudite se biti zdravi, duhom i tijelom. Tako ostavljate najbolje naslijeđe i onima s kojima dijelite ovaj životni trenutak, ali i onima koji dolaze iza nas.