JEDAN OD NAJVAŽNIJIH ODNOSA U ŽIVOTU: Kako da vaše djevojčice jednog dana postanu zadovoljne žene?

Nijedan odnos majke i kćeri nije idealan. Majka je prvi izvor iz kojeg crpimo ljubav i, ako taj odnos ne funkcionira, to za može dijete biti trauma koju će nositi kroz čitav život. 'Svaka bi žena morala biti svjesna toga koliko njezin stil roditeljstva ima dubok utjecaj na emocionalno, psihološko, socijalno i duhovno zdravlje njezine kćeri i njezin odnos prema vlastitu tijelu i vezama s drugim ljudima', upozorava Jodie Gale, svjetski poznata psihoterapeutkinja i stručnjakinja za emocionalno, psihološko i duhovno zdravlje žena.

'Ako je majka radila na rješavanju vlastite traume i svog problema s identitetom, bit će joj puno lakše dati svojoj kćeri temelje za samopouzdanje i unutrašnju sigurnost, koje su nužne za izgaranju zdravog identiteta koji je iznimno kada njezina kćer prerasta u zdravu odraslu osobu', upozorava Gale.

Kako se loš odnos s majkom odražava na žene u 20-ima?

Znamo da su napetosti u odnosu s majkom tijekom djetinjstva i kasnije glavni faktori koji doprinose našem tjelesnom, emocionalnom, psihološkom i duhovnom zdravlju i blagostanju. Simptomi mogu uključivati ovisnost, anksioznost, depresiju, poremećaje prehrane, loše veze, nedostatak samopoštovanj, kao i brojne druge probleme.

Neki od negativnih učinaka koje bi kćeri mogle doživjeti su:

• postavljati si visoka i nerealna očekivanja (to je možda proizašlo iz majčinih neproživljenih snova koje je ona projicirala na kćer)
• biti prekritična prema sebi (majke često misle da štite, pomažu ili podučavaju kontroliranjem ili kritikom)
• osjećati manjak samopoštovanja, suosjećanja i samopouzdanja (vjerojatno je da majci zbog vlastitih trauma nedostaju ove osobine)
• stalno se truditi ugoditi drugima (to nauče gledajući majku koja se ponaša na takav način, često kako bi da zadovoljila svoje potrebe)
• činiti previše jer vjeruju da je to jedini način da zadovolje svoje potrebe (majka se možda previše identificirala sa svojim maskulinitetom, umjesto da je održala zdravu ravnotežu između muških i ženskih kvaliteta)
• osjećati stalnu ljutnju jer ne znaju kako zadovoljiti vlastite potrebe niti kako tražiti ono što trebaju u vezama, pritom ljutnju nisu sposobne izraziti na zdrav i asertivan način jer im je u djetinjstvu bilo lakše potisnuti ljutnju i okrenuti je prema sebi nego riskirati da ih majka napusti. Ovo postaje cjeloživotni obrazac u kojem potrebe drugih ljudi brojne žene stavljaju ispred svojih (gledale su majku kako je potiskivala ljutnju iz istih razloga)
• uvjerenje da nisu dovoljno dobre i neprestano traženje osjećaja sigurnosti, ljubavi i vrijednosti (npr. lajkovi na Instagramu)
• omalovažavanje vlastite ljepote, inteligencije, darovitosti, postignuća jer se boje da će izdati majku (koja više nego vjerojatno također omalovažava svoju izvrsnost!).

Gale svjedoči kako je u posljednjih 20 godina svoje psihoterapijske prakse, radeći sa ženama koje su joj se javljale zbog poremećaja prehrane ili problema u vezama, utvrdila da se najveći dio terapije svodi na njihovo psihološko odvajanje od majke (naravno i oca, kao i drugih ljudi koji utječu na nas).

To je, kaže, najčešće dugotrajan i bolan proces jer se žene počinju pitati tko su ako nisu ono što mi je majka rekla da jesu.

„To je svojevrstan proces žalovanja zbog otpuštanja naših lažnih identiteta s kojima živimo, kao i same spoznaje da ne možemo promijeniti majku i pretvoriti je u onu za kojom čeznemo, već da je moramo prihvatiti onakvom kakva ona jest“, kaže.

U konačnici, to znači da kroz takav proces osoba mora ponovno odrasti i ponovno odgojiti sebe na voljen i brižan način.

Koliko je čest prekid odnosa majke i kćeri?

Mnoge žene imaju iznimno složen odnos s majkom. No nije rijetkost da se taj odnos prekine, zacijeli i transformira tijekom vremena. Zbog čega?

'Najproblematičniji odnos s majkom imaju one kćeri koje odrastaju uz majku koja pati od narcisoidnog poremećaja', upozorava Gale. Drugim riječima, ako majka nije zadovoljila svoje potrebe za ovisnošću, sigurnošću, ljubavlju, vrijednošću, samoaktualizacijom / realizacijom, ona bi mogla:

• zanemarivati potrebe svoje kćeri
• pokazivati manjak empatije i osjećati se ogorčeno, bijesno ili ljuti zbog potreba svoje kćeri
• imati od kćeri nerealna očekivanja
• kontrolirati je umjesto da je podržava
• „gušiti“ kćer pretjeranom brigom
• pokazivati svoju kćer kao lijepu lutku kako bi privukla pažnju i pohvale drugih ljudi
• iskorištavati kćer za rješavanje vlastitih frustracija
• tražiti vlastitu potvrdu u uspjesima svoje kćeri
• biti ljubomorna i zavidna na mladost i ljepotu svoje kćeri.

Svi čeznemo za tim da nas majka emocionalno upozna, ali majka koja pati od narcisoidnosti to nije u stanju učiniti.

Kako doći do iscjeljenja odnosa kod odraslih osoba?

Kao i svakoj vezi, i ovdje obje strane moraju poraditi na sebi, kao i na međusobnom odnosu. Ako je odnos napet, no obje ga strane ne žele prekinuti, majka i kćer trebale bi provesti neko vrijeme zajedno, radeći nešto u čemu obje uživaju i postaviti granice oko preispitivanja starog odnosa. Trebale bi izgraditi novi odnos. To postaje lakše ako majku prihvatimo onakvom kakva ona jest.

Ako je veza toksična, majka i kćer trebale bi zatražiti stručnu pomoć. Ako jedna osoba nije spremna sudjelovati u terapiji, moguće je da će se majka i kćer otuđiti. To za obje može biti vrlo bolan proces.

Savjeti za majku!

• Kad ste zabrinuti za svoju kćer, pokažite joj svoju ranjivost, zabrinutost i empatiju umjesto da je kritizirate. To gradi vezu, umjesto da je prekida.
• Ako kćer ide na terapiju i želi razgovarati o vašem odnosu - ne budite defenzivni, to produbljuje njezine rane. Saslušajte je i pitajte je kako joj možete pomoći.
• Uvijek cijenite i potičite kćerkinu neovisnost i samostalnost;
• Radite na izgradnji osjećaja vlastite vrijednosti i naučite kako zadovoljiti svoje potrebe na zdrav način, umjesto da se oslanjate na kćer.

Savjeti za kćer!

• Postavite si pitanje: „Tko sam ja bez svoje majke?“ Uzmite si vremena koliko vam je potrebno za potpuno upoznavanje sebe.
• Pronađite dobrog psihoterapeuta koji će vam pomoći da istražite povijest svoje traume i naučite kako voljeti i prihvatiti sebe.
• Razmislite o pozitivnim aspektima onog što ste naslijedili od svoje majke. Vježbajte osjećaj zahvalnosti za njih (i prema majci također).
• Razmislite o negativnim porukama koje ste primili od svoje majke. Vježbajte empatiju i suosjećanje prema samoj sebi (i prema majci jer je i ona patila).
• Ne zaboravite da je i vaša majka nečija kćer i da se i ona borila poput vas, a možda se još uvijek bori.
• Poradite na samopouzdanju i naučite kako postaviti granice u odnosu s majkom.
• Otpustite ljutnju. Ispod ljutnje se gotovo uvijek skriva bol. Slušajte taj tihi glas iznutra i vježbajte suosjećanje sa samom sobom.

Vaša potraga za cjelovitošću i srećom mora započeti iznutra. To zvuči kao floskula, ali zacjeljivanje se događa kada naučimo voljeti i bezuvjetno prihvaćati sebe. Ako se stalno vraćate na to da se vaša majka pokazala emocionalno nedostupnom, to samo može izazvati dodatna razočaranja i produbiti vaše rane.

I konačno, pokazalo se da majčinstvo pomaže zacjeljivanju starih rana. Kada kćeri postanu majke, uobičajeno je da osjećaju empatiju prema svojoj majci jer konačno shvate koliko majčinstvo može biti teško. Ako sada, kao majka, želite svojoj kćeri dati samo najbolje od sebe, razmislite o odnosu sa svojom majkom, ako je potrebno iscjeljenje toga odnosa, krenite u taj proces. Zapamtite, obrasce svojih odnosa prenosimo na svoju djecu i zato trebamo poraditi na njima.