'RAT' OKO EKRANA: Zašto je moj sin jedva dočekao 16-i rođendan i što je navelo 18-godišnjaka da izbriše TikTok?

Svako dijete voli rođendan, a ova moderna, odrasla uz tehnologije, malo više vole onaj 16-i. „Blago ti se, još moram izdržati četiri godine!“, takva je bila reakcija mojeg 12-godišnjeg sina na 'privilegij' svojeg četiri godine starijeg brata - da s napunjenih 16 godina izbriše Familiy Link. I, uistinu, Familiy Link, aplikacija koja roditeljima omogućava da ograniče vrijeme koje njihovo dijete provodi na ekranu već je godinama predmet generacijskog spora u mojoj obitelji. S jedne strane mi – roditelji – sretni smo što smo do te 16-e godine (koliko Google smatra da imamo pravo upravljati vremenom koje nam djeca provode na ekranima) koliko-toliko imali pod kontrolom njihov virtualni život, a s druge strane naša tri sina koja ovu aplikaciju, jednostavno rečeno, preziru.

I, da, pokušali su oni kroz sve ove godine svašta kako bi 'probili' šifru, nadmudrili roditelje i slično, no nismo se ni mi dali – nema bolje kazne za nemar i nerad od gašenja svega na Family Linku. I bilo je dana kad bi im ostavili samo vrijeme za eventualne What'sApp poruke – jer, djeca danas, ipak, isključivo tako komuniciraju – no i dana kad bismo zaprepašteni shvatili da su 'spržili' više od tri sata na različitim aplikacijama, mahom YouTube-u, TikToku i Instagramu.
Podaci kažu da čak 46% djece provodi više od četiri sata na internetu svaki dan. Vikendom se broj penje i na 74%, s time da su brojke gore što su djeca veća. I djeca su, čini se, svjesna toga da su stvari otišle možda malo predaleko, jer gotovo svako četvrto dijete (njih 36%) iz istraživanja koje je provedeno za tvrtku A1 Hrvatska, smatra da su previše vremena online.
Najnovijim projektom i istoimenom kampanjom #BoljiOnline A1 Hrvatska, u suradnji s Centrom za sigurniji Internet, želi ukazati na opasnosti tehnologije (ali i na prednosti, jer su i one brojne!) te pomaže u očuvanju zdravlje, dobrobiti i povezanosti s onima koji su nam bitni. Htjeli to priznati ili ne, u mnogim je obiteljima upravo prekomjerno korištenje tehnologija najveći kamen spoticanja.
Mene kao suprugu najviše smeta to što moj partner 'visi' na mobitelu više nego što bi trebao, a pri tome istu stvari zamjera djeci (dakle, nije nimalo uvjerljiv!), a kao majku zastrašuje me činjenica da, gledajući ono što im mobiteli 'serviraju', zapravo gube bilo kakvu sposobnost kritičkog prosuđivanja sadržaja. TikTok je najizazovnija mreža za kontroliranje provedenog vremena – čak 89% djece se u potpunosti ili djelomično slaže da je TikTok 'rupa bez kraja' gdje se vrlo lako zaborave i mogu provesti sate skrolajući i gubeći vrijeme. O kvaliteti sadržaja da i ne govorim.

"Ja sam izbrisao svoj TikTok“, prije neki dan me iznenadio izjavom moj najstariji, 18-godišnji, sin. Na moje čuđenje, objasnio je kako je shvatio da gubi previše vremena gledajući videa na TikToku, a da uopće nema pojam o vremenu. On je već odavno izvan naše kontrole kad su u pitanju ekrani. Kad god počnem prigovarati da se 'skine' s mobitela, njegov izgovor je da čita nešto za školu. Knjige su, čini se, pale u drugi plan. Očito mi je negdje promakla ta silna digitalizacija našeg školstva. No, kad je TikTok u pitanju, kaže mi da je i sam shvatio da stvara neku vrstu ovisnosti, jer ti neprestano 'servira' sadržaj koji te interesira i, bez potrebe za ikakvih trudom, navodi te da konzumiraš još.
"Da si trećinu vremena koje si proveo na internetu sjedio za knjigom, gdje bi ti bio kraj“, najčešća je rečenica koju izgovaram nakon što pogledam e-dnevnik. I, doista, osobno krivim upravo ekrane za izostanak školskog uspjeha te manjak interesa za sportske i druge aktivnosti i onu klasičnu, bezbrižnu igru s vršnjacima na igralištu. Jer, zabava je servirana na ekranu i nije potreban baš nikakav trud da bi doživio osjećaj ugode. Kako živimo u kvartu s puno djece, moji dečki – srećom – još uvijek više vole biti vani s prijateljima nego igrati igrice na kompjuteru. No, ponekad nije jednostavno izvući prijatelje na školsko, jer se oni „igraju“ u grupi za Fortnite.

"Možeš li mi produžiti Snapchat; nisam poslao vatrice“, kaže svako malo naš 12-godišnjak. Ovaj način stvaranja ovisnosti, uz izliku da je riječ o modernom načinu povezivanja, za mene je neprihvatljiv. Ekrani stvaraju ovisnost, jer je teško odoljeti zvuku notifikacije, onom 'bip-u' koji je stalno tu: čim ujutro otvore oči, dok jedu, pišu domaću zadaću, dok su na toaletu, na nastavi… Nemalo puta učiteljica nas je upozorila na činjenicu da im mobiteli zvone tijekom sata i ometaju im koncentraciju. Iako jednim dijelom svojeg bića smatram da djeca trebaju imati svoju privatnost, s druge strane vjerujem da je potrebno baciti pogled na sadržaj svih tih njihovih grupa. Unatoč tome, to ne činim, baš kao ni većina roditelja tinejdžera. Naime, 66% tinejdžera iz istraživanja za tvrtku A1 Hrvatska tvrdi da im roditelji ne kontroliraju vrijeme provedeno online, ali im prigovaraju. 30% tvrdi da ih roditelji uopće ne kontroliraju.
Gotovo svi prate influencere, premda njih 66% smatra da influencerski sadržaj može utjecati na njihovo samopouzdanje i izazvati zavist. Svjesni su oni i toga da se na društvenim mrežama prikazuje nerealna stvarnost, ali svejedno stvaraju te nekakve čudne uzore i cijene krive vrijednosti te – barem je to može mišljenje – misle da uspjeh dolazi preko noći i da se sve što imaju i što smo ih kao roditelji omogućili podrazumijeva. Naše generacije bile su u mnogočemu skromnije i zahvalnije. Ne kažem da je sve kriv Internet, ali ne mogu se oteti dojmu da nosi svoj dio odgovornosti.

I po mojem mišljenju najgora stvar pretjeranog korištenja interneta – cyberbullying. Čak 63% djece izjavljuje da je najveći problem interneta bullying (izrugivanje, vrijeđanje…) i objavljivanje tuđih fotografija bez njihova znanja. 80% odraslih i 60% djece smatra da se ponašamo gore jedni prema drugima online nego uživo. Nije jednostavno nekoga pogledati u oči i uvrijediti, no zato ekran sve trpi.

Kad sam svojeg 12-godišnjaka pitala što je po njemu najmanje dobra strana TikToka, iznenadio me odgovorom: „Možete navesti da sudjeluješ u nekim izazovima“. Ispričao je tada i to da su nakon tragičnih događaja u Srbiji, na TikToku stalno izlazila videa s ubijenom djecom te navodne snimke masakra, čega se on „malo bojao“. Svako drugo dijete, pokazalo je to istraživanje za A1, smatra, baš poput mog Luke, da online sadržaj može potaknuti agresivno ponašanje kod djece. Ovaj razgovor o tehnologiji za nas je djelovao terapeutski; čula sam neke činjenice koje su me uplašile, saznala da sam naporna, da se najčešće isključe kad držim predavanja o tome kako sve što objave zauvijek ostane na Internetu, da sam staromodna i slično, ali i spoznala da češće moramo komunicirati na ovu temu.
Nije dovoljno samo ograničiti vrijeme provedeno na ekranima; puno je važnije imati kontrolu nad sadržajem kojeg konzumiraju. Kad bi svi manje hejtali, pazili koliko skrolaju, promislili prije nego što nešto objave, razmislili je li neka vijest vrijedna klika…, svima bi nam bilo bolje. #BoljiOnline platforma je kojom A1 Hrvatska i Centar za sigurniji Internet nastoje Internet učiniti sigurnijim i pozitivnijim mjestom za sve. Sigurnost na Internetu, cyberbulling, lažne vijesti i, najvažnije nama roditeljima, pretjerano korištenje tehnologica, u fokusu su ove platforme na kojoj možete pročitati niz zanimljivih članaka. Kako doprijeti do djeteta, tj. kako ih osvijestiti o prevelikom utjecaju online mediji; što se događa s tijelom kad smo previše na Internetu; tko odgaja tinejdžere na Internetu, odnosno tko su im uzori; privatnost u virtualnom svijetu; kada je važno promijenit lozinku…, samo su neke od tema o kojima se svaki roditelj može educirati.

*Sadržaj nastao u suradnji s A1 Hrvatska.