Autorica bestselera o danskom odgoju: Svi su me upozoravali na pubertet i tinejdžera u kući

Skandinavske zemlje već su godinama na vrhu popisa najsretnijih zemalja u svijetu, a Finska drži prvo mjesto već sedam godina zaredom, prema najnovijem izvješću Mreže rješenja za održivi razvoj koja djeluje pod pokroviteljstvom UN-a. Osim što su Skandinavci poznati po visokom indeksu sreće, sretnim obiteljima, ljudima i sretnoj djeci, veliku pozornost izaziva i njihov način odgoja. 

U svjetskom bestseleru Danski odgoj djece, već je otkrila kako danski roditelji uspijevaju godinu za godinom odgojiti sretnu, samopouzdanu i uspješnu djecu, a u ovoj knjizi otkriva kako danski odgoj i njihove tinejdžere čini samopouzdanima, sretnima, zdravima i - karakternima. Od naglašavanja važnosti jedinstvenosti i autentičnosti, do davanja slobode nerazdružive s odgovornošću i izbjegavanja ultimatuma, Danski odgoj tinejdžera otkriva temeljne vrijednosti Danaca pri odgoju svojih potomaka.

Na promociji knjige održanoj u Hoću knjigu Megastore, uz autoricu je gostovala i Alis Marić, vlasnica bloga, Facebook i Instagram profila 'Čitaj knjigu', za knjigoljupce, nepresušnom izvoru informacija i dijeljenja savjeta o knjigama.

Nježno roditeljstvo ne znači da nema granica

Iben Sandahl je odmah na početku objasnila da nježno roditeljstvo ne znači da ne postoje granice u odgoju. Primjerice, kad dijete ima tantrum, treba pokušati razumjeti što je iza tog ponašanja.

"U trenucima tantruma ostala bih mirna i pitala dijete što treba, je li gladno. Djetetu treba reći: ako me trebaš tu sam. Nikako ne bih poslala dijete samo u svoju sobu, radije bih odabrala neku mirnu stolicu u istoj sobi. Naime, dijete ne zna što raditi samo s tim vremenom", savjetovala je roditelje.

Alis Marić više puta je posjetila Dansku i podijelila je što je specifično za tamošnji odgoj djece: "Tamo ne sklanjaju djecu s kiše, blata. Dopuštaju im da iskuse sve situacije", rekla je, ali dodala da ipak smatra da Hrvati imaju drugačiji temperament, pa možda ne bi uspjele iste metode odgoja, a i treba zapamtiti da je svako dijete različito, pa i od istog roditelja.

Pisala je knjigu u vrijeme kad su njezine kćeri bile u toj dobi

Alis, koja je i sama majka troje djece i baka četvero unučadi, istaknula je autentičnost i iskrenost u Ibeninim knjigama jer autorica piše o onom što je sama preživjela. Iben je majka dvije kćeri koje su sada već punoljetne, a ovu knjigu pisala je u vrijeme kad su njene kćeri bile tinejdžerke.

"Svi su me upozoravali: "Samo čekaj dok ćeš imati tinejdžera u kući", prisjetila se autorica no objasnila da je uvijek smatrala da roditelj mora biti čvrsta stijena i mirna luka kad je sve drugo što se događa oko tinejdžera kaotično.

"Udaljavamo se jer se bojimo, ali oni nas trebaju i moramo ostati uz njih. Povjerenje je bitno, oni moraju znati da im dalje vjerujemo, da vjerujemo u njihove odluke. Važno je ne ih podcjenjivati, a ostati empatičan", rekla je i dodala da se ne slaže s nekim tvrdnjama da odgoj prestaje s 12 godina djeteta jer mozak se i dalje razvija.

Kad se prisjetila svog puberteta, Alis je priznala da je bila grozna u to vrijeme prema svojoj mami i obećala si je da ona neće djeci ništa braniti, a Iben je savjetovala da nikako nije dobro da roditelj osobno proživaljava probleme svog tinejdžera, prvenstveno ljubavne.

"Za slomljena srca pokušam da im ne govorim da će to proći. Ali nastojim biti uz njih. Boli kad vaše dijete pati, ali to nije naš život. Važno je dati im neovisnost, ne možeš stalno biti uz svoje dijete. Saslušati ih, ali ne ulaziti u temu kao njihova prijateljica i kritizirati drugu stranu. Uvijek možete kasnije sa svojim mužem popričati o tome".

Iako su općenito sve skandinavske zemlje poznate po sličnom načinu odgoja, ali i načinu života, Iben ipak izdvaja svoju zemlju.

"Biti autentičan je danski. Ne vjerujemo u bajke i da uvijek mora biti happy ending. Mi smo realniji. Učimo djecu na uspone i padove, tako da se znaju suočiti sa svim izazovima, sve je to dio života, realnost", zaključila je, a Alis je dodala da kad uspoređuje Dance i Hrvate, zanimljivo je da su puno opušteniji od nas, ne muči ih što će djeca obući, ne kontroliraju, ne odlaze u škole... jednostavniji su, ne pate za bogatstvom.