9 stvari koje tinejdžeri očajnički žele reći svojim roditeljima, ali nikada to ne učine

Biti tinejdžer je kao stajati na mostu između djetinjstva i odrasle dobi. Uzbudljivo je, zbunjujuće, usamljeno i transformativno, sve u isto vrijeme. Tinejdžeri žude za slobodom, ali im je i dalje potrebno vodstvo, teže neovisnosti, ali potajno žude za podrškom. I dok se roditelji često osjećaju isključeno iz unutarnjeg svijeta svojih tinejdžera, to nije zato što tinejdžeri nemaju što reći, navodi Parent From Heart.

Tinejdžerske godine su vrijeme intenzivnog formiranja identiteta. Od eksperimentiranja sa stilom do propitivanja uvjerenja, tinejdžeri pokušavaju pronaći svoje mjesto u svijetu koji im se odjednom čini velikim i nepoznatim. Možda se čine nedosljednima ili buntovnima, ali to nije osobno – to je proces.

Ono što bi voljeli da roditelji shvate jest sljedeće: što ste strpljiviji i prihvaćajući tijekom ove faze, to se oni osjećaju sigurnije istražujući tko postaju. Kada tinejdžeri osjete da ne mogu griješiti bez osuđivanja, mogu se zatvoriti ili vas odgurnuti.

2. Ponekad mi samo treba da slušaš ne da popravljaš

Tinejdžeri često drže stvari u sebi, a kada se otvore, to je velika stvar. Ali mnogi se osjećaju poništeno kada se njihova ranjivost suoči s rješenjima umjesto s podrškom.

Kada vaš tinejdžer podijeli nešto teško, pokušajte se oduprijeti porivu da uskočite sa savjetom. Samo slušajte. Klimajte glavom. Recite: "To zvuči teško". Neka se prvo osjećaju saslušanima – rješavanje problema može doći kasnije, ako to žele. Često je jednostavan čin prisustva, bez osuđivanja, ono što im je najpotrebnije.

3. Briga me što misliš, čak i kad se pretvaram da ne

Tinejdžeri su profesionalci u skrivanju koliko im je stalo. Prevrtat će očima, slijegati ramenima ili se ponašati kao da tvoje mišljenje nije važno. Ali duboko u sebi, jest.

Vaše odobravanje, vaše pohvala, vaše razočaranje – sve je važno. Tinejdžeri su nevjerojatno usklađeni s reakcijama svojih roditelja, čak i ako se ponašaju distancirano. Žele da budete ponosni na njih. Žele biti viđeni. Čak i kad donose odluke koje se čine buntovnima, dio njih promatra vašu reakciju kako bi shvatili jesu li još uvijek voljeni.

4. Moje mentalno zdravlje je krhko, čak i ako se čini da sam dobro

Tinejdžeri se danas suočavaju s ogromnim pritiskom - od škole, vršnjaka, društvenih mreža i vlastitih unutarnjih očekivanja. Mnogi prikrivaju tjeskobu, depresiju ili nesigurnost iza humora, ljutnje ili povlačenja.

Ono što često ne kažu jest: Mučim se. Strah od pogrešnog shvaćanja, odbacivanja ili kažnjavanja može ih ušutkati. Zato su otvoreni, nestigmatizirani razgovori o mentalnom zdravlju toliko važni. Učinite razgovor o emocijama normalnim. Pokažite da je u redu tražiti pomoć. Budite njihovo sigurno mjesto.

5. Želim više neovisnosti, ali i dalje mi treba tvoja podrška

Ovaj paradoks je teško shvatiti: tinejdžeri žele slobodu, ali ne i napuštanje. Možda se opiru pravilima i žude za autonomijom, ali također žele znati da ih netko podržava. Kao da govore: Pustite me da vozim, ali ostanite na suvozačevom sjedalu za svaki slučaj da se sudarim.

Ono što tinejdžeri žele da roditelji znaju jest da vodstvo ne mora značiti kontrolu. Nuđenje savjeta, dijeljenje iskustava ili pomoć u odmjeravanju prednosti i nedostataka, bez prisiljavanja na donošenje odluka, uvelike pomaže u održavanju veze živom.

6. Uspoređujem se sa svima, i to je iscrpljujuće

Današnji tinejdžeri odrastaju u doba savršenstva. Stalno su bombardirani slikama idealiziranih tijela, veza i postignuća. Čak i u školi, kultura usporedbe duboko je ukorijenjena.

Ono što često ne verbaliziraju jest koliko to može biti štetno. Mnogi tinejdžeri imaju problema sa samopoštovanjem jer osjećaju da nisu dovoljno – dovoljno pametni, dovoljno lijepi, dovoljno talentirani. Roditelji koji dosljedno potvrđuju trud i vrijednost svojih tinejdžera (ne samo rezultate) pomažu u borbi protiv ovog tihog pritiska.

7. Kad vičeš, ne obraćam pažnju na tebe, čak i ako si u pravu

Vikanje rijetko pomaže. Zapravo, obično čini suprotno. Kad roditelji povise glas, tinejdžeri se često isključe ili pređu u obrambeni način. Poruka se gubi u izgovoru.

Tinejdžeri žele osjećati poštovanje, čak i kad pogriješe. Mirni, čvrsti razgovori funkcioniraju bolje od predavanja ili prijetnji. Ako je nešto dovoljno važno da se o tome razgovara, vrijedi to reći na način koji potiče dijalog, a ne otpor.

8. Primjećujem sve, čak i ono što ne kažeš

Tinejdžeri su nevjerojatno pronicljivi. Primjećuju napetost u domu, način na koji govorite o sebi, kako se nosite sa stresom, kako se odnosite prema drugima. Promatraju i upijaju.

Ono što rijetko kažu jest koliko duboko ta zapažanja utječu na njih. Roditelj koji nikada ne izražava naklonost mogao bi navesti tinejdžera da vjeruje da je ljubav zaslužena. Roditelj koji je stalno pod stresom mogao bi ga učiniti teretom. Vaše riječi su važne, ali važne su i vaše šutnje, vaši pogledi, vaša raspoloženja.

9. Volim te, čak i ako ti to ne uzvratim

Ovo bi moglo biti najteže izraziti. Tinejdžeri uče regulirati intenzivne emocije. Ranjivost može biti zastrašujuća, posebno kada je riječ o ljubavi i zahvalnosti.

Ali samo zato što vaš tinejdžer više ne kaže "Volim te ili vas ne grli tako često, ne znači da to ne osjeća. Mogu to pokazivati na različite načine, ostaju budni do kasno da bi razgovarali, sjećaju se vaše omiljene grickalice, traže vaše mišljenje. Nemojte podcijeniti ove trenutke. Često su to kodirani izrazi povezanosti.

Savjet za roditelje

Odgajanje tinejdžera može se činiti kao hodanje po žici. Ali čak i kada se čine distanciranima, neraspoloženima ili nezahvalnima, zapamtite: žele povezanost. Samo ne znaju uvijek kako je tražiti.

Ako postoji jedno zlatno pravilo, to je ovo - držite vrata otvorena. Budite dostupni, budite znatiželjni i budite humani. Tinejdžeri ne traže savršene roditelje. Traže prave ljude koji slušaju, rastu i vole bezuvjetno.

Čak i ako to nikada ne kažu naglas, na kraju će vam biti zahvalni.