Kako pomoći tinejdžeru koji misli da je ružan

tinejdžerica se gleda u ogledalu.jpg — Shutterstock

Tjelesni dismorfni poremećaj psihičko je stanje zbog kojeg ljudi vjeruju da su određeni dijelovi njihovog tijela ružni. Često provode sate i sate fokusirani na to što s njihovim tijelom nije dobro i pokušavaju različite stvari kako bi ga popravili. Fokusiraju se na mane koje drugi često i ne primjećuju. Ovaj je poremećaj najčešći kod tinejdžera i ne treba ga shvaćati olako, piše Kids Health.

Ovaj poremećaj treba liječiti

Djeca se s ovim poremećajem jako fokusiraju na ono što ne vole na svom tijelu i to često na specifične dijelove kao što je oblik nosa, prištići, veličina ušiju ili ruku. Te ih fiksacije čine stalno zabrinutima i imaju potrebu često provjeravati svoj izgled u ogledalu ili kamerom mobitela kako bi eventualno nešto popravili.

Ponekad je poremećaj kod djece tako izražen da se imaju potrebu skrivati od drugih, nositi velike količine šminke, stavljati šešire ili široku odjeću kako bi prikrili dijelove kojima su nezadovoljni. Neka se djeca izbjegavaju gledati u ogledalo.

Još uvijek nije sasvim jasno kako dolazi do ovog poremećaja, ali stručnjaci vjeruju da geni svakako igraju ulogu u tome i da je poremećaj često nasljedan. Niske razine serotonina mogu objasniti simptome kao i promjene u mozgu koje kod ove djece mogu imati veze s nastankom poremećaja. Važno je naglasiti da roditelj i dijete nemaju veze s nastankom ovog poremećaja i da je riječ o psihičkom stanju koje treba liječiti.

Shutterstock

Budite podrška

Potrebna je psihološka obrada kako bi se potvrdio poremećaj, a jedan od najčešćih pristupa u liječenju je kognitivno bihevioralna terapija koja djeci pomaže da se manje fokusiraju na mane i teške misli o svom tijelu. Ponekad je uz psihološku terapiju potrebno uvesti i lijekove koji će povećati serotonin.

Misli i brige koje napadaju dijete s ovim poremećajem crpe mnogo energije i često mu oduzimaju priliku za druženje s prijateljima i svakodnevne aktivnosti.

Ako sumnjate da vaše dijete ima ovaj poremećaj, dogovorite pregled kod psihologa kako bi se utvrdila dijagnoza. Pazite da dijete redovno uzima lijekove i odlazi na terapiju. Razgovarajte s terapeutom i saznajte kako trebate reagirati u situacijama kada vas dijete nešto pita o svom izgledu. Razgovarajte s djetetom i slušajte ga. Pružite mu podršku i budite strpljivi jer proces liječenja je često izazovan i dug.