Jesu li curice samo ljupke princeze, a dječaci samo hrabri ratnici? U čemu griješimo kad ih odgajamo?

Roditelji i odgajatelji podliježu stereotipima u odgoju djece već od najranijih dana. Najbanalniji primjer je stereotip da se curice igraju lutkicama, a dečki autićima. Takav stav gotovo uvijek prelazi i u krajnost ne samo kad je riječ o igračkama, već i načinu kako tretiramo pojedini spol djeteta.



Hormoni nas određuju


Na ponašanje naše djece utječu hormoni koji određuju i njihova spolna obilježja. Kod dječaka su razine muškog testosterona i do 20 puta veće nego u djevojčica, a taj hormon potiče "muške" osobine veće agresivnosti, aktivnosti, borbenosti i spremnosti na konflikt...


Kod djevojčica prevladava ženski spolni hormon estrogen koji pak čini djevojčice brižnima i zaštitnicama svog "gnijezda". Neovisno o tim osnovnim obilježjima i djevojčice i dječaci mogu osjećati sve vrste emocija koje ne bi trebale biti poticane kod jednih, a kod drugih sputavane.



Djevojčice nisu samo princeze


U pravilu se djevojčice ugledaju na svoje majke što se majkama dopada. Tako i treba biti, no do problema dolazi kad djevojčica počne pokazivati svoju samostalnost. Za razliku od dječaka, djevojčicama se tolerira manje. Obitelj i okolina očekuju da djevojčica bude umiljata, krotka i poslušna, a pritom sputavaju emocije koje su suprotne i "negativne". Iako su djevojčice po prirodi češće mirnije, one također osjećaju ljutnju, mogu biti agresivne i destruktivne kao i dječaci. Ove emocije su sastavni dio svačijeg života i stoga je važno naučiti nositi se s njima u djetinjstvu kako bi nam kasnije bilo lakše.


Kod djevojčica se zbog sputavanja "negativnih" emocija već u predškolskoj dobi znaju pojavljivati unutarnji konflikti zbog toga što misle i toga što okolina očekuje od njih. Zbog toga se osjećaju nezaštićeno. U konfliktima se osjećaju loše i krivnju svaljuju na sebe. Psiholozi govore kako do takvih osjećaja dolazi zbog toga što se djevojčice ne potiče da aktivno i otvoreno izražavaju svoje emocije. Zato učite djevojčicu da osviještava svoje emocije, konstruktivno ih izražava i obavezno izgovara. Dopustite djevojčici da izbaci nakupljenje emocije gnjeva tako što će primjerice lupiti loptu, poderati papir ili lupiti u jastuk. Što prije prihvatite spektar emocija kod sebe kao roditelja i kod djeteta, roditeljska uloga će vam biti ugodnija i lakša. To je prije svega važno za majke i njihove djevojčice.



Dječaci nisu samo ratnici


Dječaci se u obitelji nerijetko nalaze u složenoj situaciji. Već od prvog dana u najbližem kontaktu s mamom dječaku se daje do znanja do on treba biti "muško". U samohranim obiteljima često nema primjera na koji bi se dječak ugledao. U djetetu se tako stvara problem:"Ne smiješ biti beba, ne smiješ biti curica! A što je to "muško?" Dječaci stoga od početka često izazivaju roditelje jer ne znaju što bi drugo. Skaču, nemirni su, viču i usprkos upozorenjima, na kraju čuju indirektno odobravanje takvog ponašanja jer dječaci su upravo takvi, malo "živahni". Ako se tako ponaša djevojčica, ona će dobiti vrlo oštra upozorenja.


Društvo prešutno u biti potiče "muške" crte koje u kasnijoj dobi mogu poprimiti šire negativne razmjere. Stoga u odgoju dječaka treba poticati prije svega njegovu radoznalost, upornost za dostizanje cilja, aktivnost i kreativnost u govoru i emocijama, što vlastitim što tuđim. Nije potrebno ograničavati dječaka ako se želi igrati mame i kćeri, igrati se s lutkicom ili kuhati s lončićima. Vjerujte, buduća snaha i unuka će vam biti zahvalne.


Za razvoj emocionalne inteligencije dječaka čitajte knjige, razgovarajte o emocijama, o junacima iz priča i razlozima njihovih postupanja. Kako dječak odrasta, usmjeravajte ga prema sportu i podržite svaku inicijativu. U igri možete biti i malo grublji i "potrošiti" nakupljenu energiju ili emocije. Igrajte igre spretnosti, snage i izdržljivosti.



Igre za sve


Igra koristi svoj djeci, a pojedine igre mogu pozitivno djelovati na razvoj karaktera.




  • Nestrpljiva i impulsivna djeca bi trebala učiti kontrolirati svoje ponašanje. Za njih su odlične igre s pravilima kao što je igra graničara, Čovječe ne ljuti se i sl.



  • Agresivna djeca bi trebala igrati igre u kojima bi mogla izbaciti prisutnu agresiju tako da mogu vikati iz sve snage, bacati loptu što dalje...



  • Ako se dijete brzo uznemiri, korisno je igrati s njim igre u pješčaniku. Te igre istovremeno potiču kreativnost i stvaranje te ako dijete ima potrebu i rušenje i uništavanje.



Foto: Thinkstock