15 rečenica koje će umiriti vaše dijete kad pomislite da je baš sve otišlo u nepovrat

Često se kao roditelji nađemo u situacijama kad jednostavno ne znamo na koji način uspostaviti dobru komunikaciju s djetetom i prekinuti neki oblik ponašanja koje smatramo neprihvatljivim.

Situacija: Vaše četverogodišnje dijete sjedi nasred sobe i baca oko sebe igračke. Kao roditelj, vidite da je vrag odnio šalu i da je vaše voljeno biće u nekoj težoj frustraciji, čak bi moglo i potrgati puno dragih mu igračaka. Ova komunikacijska tehnika osmišljena je da vam pomogne komunicirati osjećaje na nekonfrontirajući način.

Ne samo što ostavlja komunikacijski kanal otvoren, vi oblikujete situaciju iz vlastite perspektive, što djetetu otvara mogućnost da je sagleda iz svoje perspektive. Odnosno, da samo primijeti koliko je besmisleno bacati stvari oko sebe. Uz to, učite dijete samorefleksiji, preispitivanju vlastitih postupaka već u tako ranoj dobi.

2. Umjesto: "Velika djeca to ne rade", pokušajte - “Velika djeca, čak i odrasli ponekad imaju jake osjećaje. To je uredu, proći će!”

Situacija: Dijete se ljuti zbog, primjerice, toga što mu je pao sladoled, i sada ga više nema. Budimo iskreni, što su djeca starija, suočavat će se s većim i ozbiljnijim problemima. Reći im da velika djeca ne osjećaju ljutnju, frustraciju ili tjeskobu, bila bi laž. Također, time ih ohrabrujete da ne potiskuju osjećaje i da odrastaju na zdraviji način.

3. Umjesto: "Ne ljuti se!", pokušajte - “I ja se naljutim ponekad. Idemo vrištati zajedno, da izbacimo tu ljutnju iz sebe!”

Situacija: Dijete se naljutilo na brata ili sestru jer mu ne da neku igračku. Jako se naljutilo i reagira šutnjom, durenjem, trganjem stvari. Dopustite mu da izrazi svoje osjećaje na način da ne ispoljava agresiju.

Nedavna je studija otkrila da vikanje kada vas fizički boli može doslovce prekinuti dolazak informacije o boli do mozga. Vaše dijete ne mora biti izloženo fizičkoj boli, a vikanje pomaže otpuštanju napetosti, a možete ga pretvoriti u igru ako vrištite zajedno.

4. Umjesto: "Da se nisi usudio/la!", pokušajte - “U redu je biti ljut, ali neću ti dopustiti da nekoga udariš. Moramo se pobrinuti da svi budemo sigurni i neozlijeđeni”

Situacija: Dijete je jako ljuto i želi udariti, uštipnuti, ugristi brata ili sestru, prijatelja ili čak vas. Ovo je poruka vašem djetetu da je uredu osjećati, ali da radnja koju želi izvesti, nikako nije prihvatljiva. Odvajajući osjećaje i djelovanje, dijete se uči samokontroli.

5. Umjesto: "Kako si naporan/a!", pokušajte - “Ovo je malo naporno, jel da? Pokušat ćemo to zajedno riješiti!”

Situacija: Dijete uporno želi nešto uzeti što ne bi trebalo, ili zahtijeva neku stvar koju ne dopuštate. Kada dijete ustrajava u nečemu, važno je razumjeti zbog čega to čini. Fraza kojom mu poručujete da ste u istome timu, da ste na njegovoj strani, samo da postoji neki drugi put do cilja i da ćete ga pronaći, smirit će dijete i dati mu osjećaj sigurnosti.

6. Umjesto: "To je to, ideš u kaznu!", pokušajte - "Hajdemo se smiriti zajedno!"

Situacija: Nešto se gadno dogodilo. Dijete je učinilo nešto što nije dobro za njega i ne dopuštate mu da to čini. Vi ste jako ljuti. Rečenica "Hajdemo se smiriti zajedno!" okreće kaznu, isključenje, u druženje ili uključenje i otvara vam vrijeme za razgovor.

7. Umjesto: "Odmah operi zube!", pokušajte - “Želiš li prvo oprati zube lutki Sari ili ćeš prvo sebi?”

Situacija: Vrijeme je pranja zuba, što vaše dijete baš i ne voli. Baca se na pod i počne lupati šakicama i nožicama. Vi ste izvan sebe i čini se da sve što kažete, samo još pogoršava njegovu reakciju. Za malu djecu, tantrumi su način kako da uspostavi kontrolu nad okolinom. Na ovaj način, kada mu otvarate još neku mogućnost,  dajete djetetu izbor, a vi dobivate kontrolu.

8. Umjesto: "Pojedi večeru ili ćeš gladan/a na spavanje!", pokušajte – “Što možemo učiniti da ova hrana postane njaaaami?”

Situacija: Servirana večera, a dijete nikako ne želi jesti. Kada ga uključite u rješavanje problema, dajete mu do znanja da nema odustajanja, ali da je ono uključeno u pronalaženje rješenja s kojim će biti zadovoljno. Ako dođete do kompromisa, dijete će otići zadovoljno u krevet, imajući osjećaj da je samostalno riješilo problem.

9. Umjesto: "Soba ti je užasna! Nema igre dok sve ne pospremiš!", pokušajte - "Što kažeš na to da prvo pospremimo igračke? Pomoći ću ti."

Situacija: Soba je u totalnom neredu, igračke razbacane po podu, papiri, bojice, ima čak i nešto grickalica. Stoga, nemojte djetetu davati prevelike zadatke, radije mu skrenite pažnju na manje i one koji kraće traju, kao što je samo pospremanje igračaka. Pa kad samo vidi rezultat, bit će motivirano za sljedeći korak, uz vašu pomoć, naravno.

10. Umjesto. "OD-LA-ZI-MO. SAD!", pokušajte – “Što trebaš učiniti da bi bio/la spremna za polazak?”

Situacija: U gostima ste i vrijeme je odlaska kući. Vaše je dijete u vrhuncu igre i očito je da želi ostati zauvijek. Dopustite djeci da se prilagode odlasku s nekog mjesta. Izbjeći ćete nasilno odvlačenje i natezanje, a njihov će maleni mozak dobiti signal da je vrijeme za promjenu aktivnosti.

11. Umjesto: "Prestani tepati!", pokušajte – “Što kažeš na brzo uključivanje tvojega normalnoga glasa!”

Situacija: Vaše je dijete već odavno počelo normalno govoriti. I onda, odjednom mijenja glas i počinje nepravilno izgovarati glasove, kao da je puno mlađe nego što jest. Ponekad djeca tepaju a da uopće nisu svjesna toga.  Ako ih zamolite da ponove rečenicu na normalan način, učite ih da je važno na koji način izgovaraju ono što žele reći.

12. Umjesto: "Prestani se žaliti!", pokušajte – “Čuo/la sam te, možeš li reći rješenje?”

Situacija: Dijete tužaka brata ili sestru, prijatelja. Vi ne želite da bude tužibaba, nego da samo nauči rješavati odnose i probleme. Na ovaj način prebacujete odgovornost na dijete. Sljedeći put kad se bude žalilo na brata ili sestru, na večeru, zamolite ga da predloži neko rješenje.

13. Umjesto: "Koliko puta ti to moram ponoviti???", pokušajte - "Ne znam jesi li me čuo/la prvi put. Možemo li se dogovoriti da, kad ti nešto kažem, ti mi to šapneš natrag?"

Situacija: Uporno djetetu ponavljate neku molbu, zahtjev ili informaciju, a ono jednostavno ne reagira. Ako dijete ponovi poruku koju ste mu poslali, bolje će je razumjeti. Šaptanje donosi taj zabavni moment u komunikaciji.

14. Umjesto: "Prestani biti nervozan/a!", pokušajte – “Je li ti to preteško? Odmori se 17 minuta!”

Situacija: Dijete izvršava neki zadatak, kao pospremanje igračaka. Odjednom počne biti nervozno, fokus mu odlazi s radnje i očito je da više nema volje nastaviti aktivnost.

Zvuči banalno, ali istraživanja su pokazala da kad obavljamo neki zadatak, učinkoviti smo 52 minute, a nakon toga nam je potrebna pauza od 17 minuta, pa se potom možemo vratiti na zadatak. Uzimajući stanku od stresnog zadatka, postajemo produktivniji i fokusiraniji.

15. Umjesto: "Odi u svoju sobu!", pokušajte – “Bit ću ovdje dok ne budeš spreman/a za zagrljaj!”

Situacija: Dijete je ljuto i počinje se derati, bacati stvari oko sebe, bezobrazno je prema prijatelju ili bratu ili sestri. Vrijeme je da prekinete nepoželjno ponašanje. Da ponovimo, odvajanje u poseban prostor i isključivanje šalju poruku da nešto nije u redu s djetetom, i ono je tako percipira. Dajte mu vrijeme i prostor za “resetiranje”, tako ćete djetetu staviti do znanja da ste uvijek tu za njega.