Zašto oko cijepljenja i cjepiva općenito postoji toliko kontroverzija, u kojoj su mjeri učinkovita, a u kojoj štetna? Naši stručnjaci pomogli su nam da doznamo više

Nijedno cjepivo ne štiti organizam sto posto. Čemu se dakle cijepiti ako to za sobom povlači i ozbiljne nuspojave, zapitat će se protivnici cijepljenja. Istodobno epidemiolozi i zagovornici cijepljenja upozoravaju kako je procjepljivanje stanovništva, ponajprije djece, preventivna i jedina mjera protiv zaraznih bolesti – difterije, ospica, hripavca ili dječje paralize – od kojih se nekoć umiralo.




Cijepljenje je temelj zdravlja




pedijatar doc. dr. Milivoj Jovančević



Kako stvari stoje kada je riječ o epidemiologiji, procjepljivanju i njegovim nuspojavama, među kojima se spominje i autizam, sa stajališta medicinske struke govori pedijatar doc. dr. Milivoj Jovančević iz primarne zdravstvene zaštite. “Cijepljenje je temelj zdravlja, a neargumentirano o tome raspravljati u medijima štetno je za zdravlje djece. Ako o tome netko ima primjedbi, uključujući i ljude iz struke, postoje mjesta gdje se o tome može govoriti. Neodgovorno je salonski se baviti problematikom cijepljenja, a da ljudi i ne znaju što znače zarazne bolesti protiv kojih se djeca danas procjepljuju. Ljudi, na žalost, sve manje poštuju pravila znanosti i uzimaju sebi pravo donositi zaključke te istodobno preporučivati drugima”, ističe Jovančević. Obvezni program cijepljenja djece u Hrvatskoj obuhvaća zaštitu od tuberkuloze, hepatitisa B, hemofilusa influence tipa b (Hib), tetanusa, difterije, hripavca, ospica, rubeole, zaušnjaka i dječje paralize.



Zahvaljujući cijepljenju, prije devet godina Hrvatska je postala zemlja bez dječje paralize, virusne bolesti koja napada živčani sustav. To oboljenje kod djece nerijetko ima smrtni ishod, odnosno paralizira različite skupine mišića, od onih potrebnih za disanje (takva su djeca živjela na umjetnim plućima) do ekstremiteta kada se javlja i trajna kljenut. Nema više ni difterije, teške bakterijske bolesti upale sluznice ždrijela i grkljana, od koje se, ponajprije zbog gnojnih naslaga, ljepljiva sekreta i gušenja u kratkom roku umiralo. Posebice je opasan hripavac koji se manifestira teškim kašljem s ljepljivim sekretom. U dojenačkoj dobi može izazvati oštećenja mozga, a oboljeloj je djeci često potreban respirator.



Finska i Japan, kaže dr. Jovančević, pokušale su iz svojih programa cijepljenja izbaciti cjepivo protiv hripavca, ali su ga ubrzo i vratile. Cijepljenje protiv hepatitisa b važno je jer ga dijete ne može preboljeti ako oboli u ranoj dobi. Virus u kasnijem razdoblju uzrokuje zatajenje jetara ili prelazi u njezin karcinom, a širiti se može slinom, krvlju i krvnim pripravcima, dijagnostičkim instrumentima, nesterilnim iglama (među ovisnicima o drogama), ali i na nepoznat način. U jetrima ostaje trajno “nastanjen”.


Teška su virusna bolest i ospice, jedan od vodećih uzroka smrtnosti u zemljama gdje se ne provodi procjepljivanje protiv tog oboljenja poput Afrike i Indije. One mogu uzrokovati upalu pluća i mozga. Rubeola je blaža virusna zaraza posebice opasna za trudnice u prvim mjesecima trudnoće jer može dovesti do poremećaja ploda, ističe pedijatar.


Otkriva i kako je zarazna tuberkuloza još uvijek prisutna oko nas pa, iako cjepivo protiv nje ne daje visoku zaštitu, u slučaju obolijevanja cijepljeni se lakše bore s bolešću. Tim više jer za sobom povlači tuberkulozni meningitis, ali i takozvanu galopirajuću tuberkulozu.


U redovitom su programu cijepljenja i zaušnjaci, zarazna virusna bolest upale žlijezda slinovnica; otkad se djeca redovito procjepljuju, gotovo i nema zabilježenih slučajeva te bolesti. Visoka smrtnost bilježila se i kod tetanusa, poznatog i kao “zli grč”, koji se može javiti kod bilo koje nečiste ozljede. Izaziva ga toksin bakterije Clostridium tetani, a uzrokuje paralizu disanja.



Od 2004. godine u Hrvatskoj se u redovitom programu procjepljuje i protiv hemofilusa influence tipa b (Hib) koju izaziva agresivna podskupina bakterija hemofilus koje se često nalaze u nosu. Ako “pobjegnu” iz svojeg staništa, dišne putove zagušuju gnojem, a mogu izazvati i upalu moždane ovojnice. Od njih uvelike stradava dojenčad. Kako bi se spriječila opetovana epidemija spomenutih oboljenja, procjepljivanje je djece nužno, ističe dr. Jovančević. Djeca se nakon rođenja prvo cijepe protiv tuberkuloze i hepatitisa b. Sa dva mjeseca primaju drugu dozu cjepiva protiv hepatitisa b, odnosno prve doze protiv difterije, tetanusa, hripavca, hemofilusa influnce tipa b i dječje paralize. Ta su cjepiva inkorporirana u jednom, takozvani “pet u jedan”. S četiri mjeseca iznova primaju sva prethodna cjepiva, osim hepatitisa b. Sa šest mjeseci djeca se procjepljuju jednako kao i u dobi od dva mjeseca. Između 12. i 15. mjeseca života procjepljuju se protiv ospica, rubeole i zaušnjaka. Od 18. do 24. mjeseca dobivaju cjepivo “pet u jedan” (difterija, tetanus, pertusis, hemofilus influence tipa b i dječja paraliza), a između treće i četvrte godine života cijepe se protiv difterije, tetanusa i pertusisa, te hripavca, ističe liječnik dodajući kako je tako cjepivom pokrivena predškolska dob.



Kod upisa u školu slijedi cijepljenje protiv difterije, tetanusa, dječje paralize, ospica, rubeole i zaušnjaka. “Sva su cjepiva suvremena i njihove su nuspojave svedene na minimum”, kaže dr. Jovančević objašnjavajući kako je obično riječ o otoku na mjestu procjepljivanja, katkad povišenoj temperaturi i crvenilu, a rijetko se javljaju simptomi visoke vrućice i ozbiljnijih nuspojava. Kaže kako je u donedavno upotrebljavanom cjepivu protiv ospica, rubeole i zaušnjaka komponenta protiv zaušnjaka bila nešto “življa” i mogla je uzrokovati upalu mozga. Stoga je otprije četiri godine u uporabi drugo cjepivo, koje nema ozbiljnije nuspojave. Reakcije na cijepljenje individualne su, a prije svakog procjepljivanja dijete mora proći sustavni zdravstveni pregled kako bi se isključile kontraindikacije.


Kada je riječ o cjepivu protiv difterije, tetanusa i pertusisa (di-te-per), posebice treba obratiti pozornost i isključiti moguća neurološka oboljenja. Kod djece koja imaju oslabljen imunosni sustav, kaže liječnik, općenito se mora pričekati s cijepljenjem živim cjepivima. Ako imunosni sustav djeteta nije oslabljen, umrtvljeni će virus kod procjepljivanja odraditi svoj zaštitni dio, a u drugom slučaju može izazvati bolest protiv koje se cijepi.


Opasne nuspojave


Podjela “za” i “protiv” cijepljenja već je neko vrijeme prisutna u javnosti jer je dio roditelja, ali i zdravstvenih djelatnika, digao glas protiv takve imunizacije djece. Ima i slučajeva da su roditelji zbog odbijanja cijepljenja djece završili na prekršajnom sudu. Kao razlog odbijanja cjepiva navode tvrdnje da su pojedina djeca nakon cijepljenja imala visoku vrućicu, agonijski plač i druge simptome. Dio protivnika imunizacije cjepivima kao moguću nuspojavu cijepljenja spominju i autizam.


Slavica Dujmović, predsjednica Udruge za autizam Zagreb kaže: “Kada je riječ o procjepljivanju djece, odnosno spekulacijama u javnosti kako neka cjepiva kod njih mogu uzrokovati pojavu autizma, udruga nema službeni stav.” Ona smatra da za takve tvrdnje nema dovoljno dokaza. Ipak, ističe kako pojedini roditelji tako razmišljaju uglavnom zbog promjena u zdravlju i neuobičajenom ponašanju djece koje se pojavilo nakon cijepljenja. Riječ je bila o visokoj temperaturi, noćnim buđenjima i vrištanju, otuđivanju, neprepoznavanju majke, povlačenju u sebe, odbijanju hrane i drugome. Toj problematici, ističe Slavica Dujmović, valja pažljivo pristupiti i istražiti je s više strana, ponajprije znanstvene. Teško je preuzeti odgovornost za neprocjepljivanje djece, ali ni roditeljima ne treba oduzeti pravo na odluku hoće li djecu cijepiti ili ne.



Još nekoliko stavova stručnjaka:



Cijepljenje je zakonska obveza koju valja poštovati - dr. Bernard Kaić, voditelj Odjela za cijepljenje Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo




Tek su se uvođenjem cjepiva neke bolesti iskorijenile- doc. dr. Goran Tešović, pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”




Sigurnost cjepiva nije primjereno istražena - dr. Lidija Gajski, specijalistica interne medicine Doma zdravlja Zagreb Centar



Vaše mišljenje o ovoj temi možete podijeliti i na našem Forumu!



Tekst: Snježana Kratz


Foto: Dalibor Zorić; Thinkstock