Alergijske reakcije u porastu su zadnjih desetljeća, čemu najviše pridonosi promjena našeg životnog stila. Normalno je imunološki sustav probavnog trakta svakodnevno u kontaktu s brojnim mikroorganizmima, namirnicama, napicima, toksinima. Njegov zadatak je prepoznati štetno od neštetnog i ne reagirati na ono što našem organizmu koristi. Kada je sve uredu kažemo da je postignuta „oralna tolerancija“. Ako to nije tako, tj. imunološki sustav se usmjerava reakcijom na neku namirnicu, razvija se alergija.

Zašto se to događa? Naime, za postizanje ili nepostizanje oralne tolerancije odgovorni su složeni međuodnosi naših gena, zrelosti organizma, ali i okolišni čimbenici. Geni koje nasljeđujemo od roditelja mogu nas štititi ili predisponirati za alergijsko reagiranje. Djeca koja dolaze iz obitelji u kojoj netko od prvih srodnika ima bilo kakvu alergiju, značajno češće i sama razvijaju neku od alergijskih reakcija. Nezreo probavni trakt i njegove imunološke funkcije razlog su zašto su alergijske reakcije na hranu značajno učestalije u male djece, nego li kasnije. Prirodno sazrijevanje koje slijedi omogućava da se najveći dio alergija na hranu s vremenom u potpunosti preraste. Stoga alergiju na hranu ima 3-8% djece, a svega 1-2% odraslih. Naša crijevna flora i okolišni faktori koji na nju utječu također su važan čimbenik u razvoju alergije. Crijevna flora formira se po porodu, a njezina kakvoća ovisi o genetici, majčinoj flori i okolini. Jedna od njezinih funkcija tijekom života je i „usmjeravanje“ imunološkog odgovora. Prirodni porođaj, prehrana majčinim mlijekom pozitivno stimuliraju našu crijevnu floru i snizuju rizik za alergije. S druge strane učestala primjena antibiotika, tendencija hiperhigijenskim uvjetima (pretjerano pranje i kupanje) mogu djelovati na promjene crijevne flore u smislu sklonosti alergijskom reagiranju.

ALERGENI IZ HRANE

Iako bilo koja hrana može biti alergena, najčešće nutritivnu alergiju izaziva neka od sljedećih 8 namirnica: kravlje mlijeko, jaja, kikiriki, pšenično brašno, soja, orašasti plodovi, riba i školjke. Najčešći alergen je kravlje mlijeko. Do dobi od 5 godina većina alergija se „preraste“ tj. nestane. Alergije na hranu koje vidimo u kasnijoj dobi uglavnom su trajne, obično ih uzrokuju školjke, kikiriki, orašasto voće ili riba.

kako-otkriti-lijeciti-alergije-na-hranu
Model., Image: 41273249, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, BSIP

KLINIČKA SLIKA

Simptomi alergije na hranu mogu biti raznoliki i zahvaćati različite organske sustave, kao što je spomenuto na početku. Prema brzini nastanka razlikujemo rane i kasne. Rane nastaju nakon par minuta do 2 sata od unosa alergena, a potaknute su IgE protutijelima (reaginske). Kasne nastaju više sati, pa i do par dana od konzumiranja alergena tako da je obično teško naći uzročno- posljedičnu povezanost konzumacije namirnice i reakcije. Takve reakcije su stanično posredovane, čest naziv za njih je i neraeaginske. Uz njih imamo i one koje su miješanog tipa.

Najčešće zahvaćeni organski sustavi su koža i probava, kako za rane tako i za kasne alergijske reakcije. Primjeri ranog tipa kožnih reakcija su urtikarija i angioedem (koprivnjača s otokom tkiva) te različiti drugi osipi. Rane reakcije sa strane gastrointestinalnog sustava očituju se pojavom bolova, mučninom, povraćanjem, kratko nakon unosa hrane, a nekad ih slijedi i proljev. Kada je ta reakcija jako intenzivna koristi se i pojam „gastrointestinalna anafilaksija". Blagi oblik ranog alergijskog reagiranja je oralni alergijski sindrom koji se očituje peckanjem, svrbežom, žarenjem ustiju, ponekad otokom usne i nepca, no bez drugih težih simptoma. Nastaje zbog križnog reagiranja alergena iz biljne hrane s nekim dijelovima peludi (stabala, korova i sl). Primjerice alergični na ambroziju mogu reagirati na lubenicu i bananu, alergični na brezu na jabuku, celer, mrkvu... U tom obliku reagiranja (ne i u drugima) alergena svojstva slabe s razgradnjom u probavnom traktu (probavnim enzimima), kao i zagrijavanjem hrane. Akutni bronhospazam (otežano disanje) te alergijski rinokonjunktivitis (upala sluznice nosa i spojnice oka praćeni obilnom sekrecijom i svrbežom) primjer su alergijskih reakcija sa strane dišnog sustava. Najžešća reakcija ranog tipa je anafilaktična reakcija. To je sistemna reakcija u kojoj dolazi do kolapsa cijelog organizma (edema tkiva, otežanog disanja, pada krvnog tlaka, obilne sekrecije iz dišnih puteva..). Ta reakcija je iznimno opasna, no na svu sreću vrlo rijetka. Najčešće ju viđamo kod alergije na orašide i školjke.

kako-otkriti-lijeciti-alergije-na-hranu
Mother applying cream to her baby's body., Image: 160496412, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, BE&W

Atopijski i kontaktni dermatitis

Od reakcija kasnog i miješanog tipa na hranu, na koži se ističe atopijski dermatitis. Radi se o pojavi suhe kože s crvenilom i ekcematoznim promjenama koje nerijetko svrbe, s naizmjeničnim pogoršanjima i poboljšanjima. Može početi u bilo kojoj dobi, a većinom između 2. mjeseca i 2. godine života; obično se smiruje s odrastanjem, tako da do 12 godine skoro 80% djece gubi simptome. Kontaktni dermatitis oblik je kožnog reagiranja na vanjski kontakt kože s alergenom, u ovom slučaju s hranom. Sa strane probavnog trakta viđamo: enteropatiju sa ili bez gubitka proteina, kronični proktitis te tzv. enterokolitični sindrom. Enteropatija sa ili bez gubitka proteina (alergijska promjena tankog crijeva koje postaje pojačano propusno) manifestira se slabim napredovanjem na tjelesnoj masi s proljevom, ponekad napuhnutosti trbuha i grčevima, dok u nalazima zna biti anemija i niski proteini. Kronični proktitis najčešće se javlja u dojenačkoj dobi, a prezentira primjesama krvi i /ili sluzi u stolici (često u vidu tračaka) sa ili bez anemije. Radi se zapravo o alergijskoj upali završnog dijela debelog crijeva, sa sitnim krvarenjima iz tog područja. Može se javiti i u dojene djece, a zbog alergena prenesenih putem majčinog mlijeka. Enterokolitični sindrom je tip alergijskog reagiranja koji se očituje profuznim povraćanjem i iritabilnošću djeteta koje počinje nekoliko sati nakon unesene alergene hrane, a često nastavlja proljevom, dehidracijom i klonulosti djeteta. Klinička slika može biti vrlo dramatična, te je ponekad potrebna infuzija kako bi se dijete lakše oporavilo. Gledajući dišni sustav, astma također može biti u rijetkim slučajevima posljedica alergije na hranu. Stoga, ako imamo napadaje astme kojima uzrok nije jasan, a slabo reagiraju na klasičnu terapiju, dobro je učiniti testiranje i na nutritivne alergene.

DIJAGNOSTIKA

Kao i uvijek u dijagnostici je važna anamneza, tj. povezivanje simptoma s unosom hrane (alergena), što uvijek nije jednostavno osobito kod reakcija miješanog i staničnog tipa koje nastupaju s odgodom. Zato se nekada savjetuje vođenje dnevnika prehrane kako bi se lakše utvrdila povezanost s nekom namirnicom. Uz to kod postavljanja dijagnoze, ali i kasnije prije odluke o eventualnom ponovnom uvođenju namirnice koja je bila alergena, koriste se i neki alergološki testovi. Međutim, niti jedan test nije 100% osjetljivosti, tako da čak i ako su svi testovi negativni, nije isključeno da alergije nema. Nekada nam pomaže jedino pokušaj eliminacije i nakon nekog vremena opterećenja s alergenom da iskristaliziramo dijagnostičku dilemu (to svakako mora biti prema odluci i pod kontrolom liječnika). To je ujedno i najtočnija metoda za dokazivanje alergije.

kako-otkriti-lijeciti-alergije-na-hranu
Mother feeding her happy cute little baby from spoon with light background and copy space. Child sitting in baby seat with open mouth, Image: 314549160, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Alergijske reakcije treba razlikovati od intolerancije, jer se ne radi o istom mehanizmu reagiranja. Naime, intolerancija znači nepodnošenje određenog sastojka hrane uslijed nemogućnosti njegove probave (pr. enzimatski nedostatak) ili nekog drugog neimunološkog razloga. Intolerancija je nerijetko na šećere, dok je alergija uglavnom na bjelančevine iz hrane. Tako je kod intolerancije kravljeg mlijeka u pitanju nepodnošenje mliječnog šećera (laktoze) uslijed nedostatka enzima (laktaze) za njegovu razgradnju, dok je kod alergije na kravlje mlijeko, alergijsko reagiranje imunološkog sustava prema proteinu mlijeka.

LIJEČENJE

U terapiji alergije na hranu najvažnija mjera je eliminacija alergena. No, ako se radi o dojenčetu i alergiji na kravlje mlijeko, važno je imati adekvatnu zamjenu, jer je mlijeko osnovna namirnica u toj dobi. U tom slučaju prehrana se treba bazirati na takozvanim semielementarnim formulama ili ekstenzivnim hidrolizatima mlijeka u kojima su proteini industrijski razgrađeni na male peptidne jedinice koje ne izazivaju alergeni učinak. Ipak, u oko 10% slučajeva niti ove formule nisu dovoljne za smirenje alergije te je u takvim slučajevima indicirana elementarna formula u kojoj je protein razgrađen do nivoa aminokiselina. Negativna strana ovih formula je lošiji okus, te skupoća zbog složenosti pripreme. Hipoalergene formule koje imaju sufiks HA (djelomični hidrolizati) nisu dovoljno učinkovite kod razvijene alergije, jer je u njima proteinski dio nedovoljno usitnjen, međutim svoje mjesto imaju u prevenciji razvoja alergije. Iste se preporučuju djeci koja nemaju razvijenu alergiju, ali za nju postoji rizik (pozitivna obiteljska anamneza na atopiju ili alergiju na hranu). Sojino mlijeko, kozje mlijeko i biljna mlijeka nisu dobra zamjena u dojenačkoj dobi i ne treba ih koristiti. Ako majka doji, a postoji alergija na kravlje mlijeko, tada se i majci preporučuje izbjegavanje konzumacije mlijeka te nadoknađivanje kalcija. Također, ako se ustanovi alergija na neke druge namirnice, i one se izostavljaju iz jelovnika dojilje. Učinkovitost eliminacijske prehrane u reakcijama ranog tipa vidi se vrlo brzo, no za reakcije kasnog i miješanog tipa ponekad je potrebno više dana (tjedna) da se simptomi smire.

O tome kada će se dijete ponovo pokušati opteretiti namirnicom koja je izazivala alergiju odlučit će liječnik, na temelju procjene koja se bazira na kliničkoj slici, ali i alergijskim testovima. Obično se prije odluke o opterećenju ponavljaju oni testovi koji su ranije bili pozitivni, te ako se negativiziraju, namirnica će se pokušati vratiti u prehranu djeteta.

PREVENCIJA

Nema dokaza da hipoalergena prehrana u vrijeme trudnoće prevenira alergiju na hranu te je ne treba prakticirati tim više što redukcija u jelovniku može imati neželjene učinke za majku i dijete. S druge strane pokazalo se da dojenje ima povoljan učinak u prevenciji alergije. Djeca koja su isključivo dojena u prva 4-6 mjeseci rjeđe razvijaju atopijski dermatitis i imaju manje epizoda otežanog disanja. Što se tiče uvođenja dohrane (nemliječnih namirnica) u jelovnik djeteta koje ima rizik za alergiju, nema dokaza da odgađanje uvođenja čak i potencijalno alergenih namirnica ima utjecaja na sprečavanje alergije. Dapače, nova istraživanja su pokazala da pravovremeno uvođenje nekada čak snizuje rizik razvoja alergije. Stoga se djeci s rizikom za alergiju preporučuje uvođenje namirnica po kalendaru dohrane kao i ostaloj djeci, naravno uz dozu opreza, te uvijek izolirano uvođenje jedne po jedne nove namirnice, postupno u rastućim količinama.

Tekst: prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije; Poliklinika za dječje bolesti Helena

Foto: priv. album, Profimedia