ZAŠTO JOŠ UVIJEK ŠUTIMO O POSTPOROĐAJNOJ DEPRESIJI? Ako se ne primijeti na vrijeme, može se odraziti na dijete

Baby blues se događa, postporođajna depresija se događa i nema potrebe o tome šutjeti. Iako rođenje djeteta obično spada u najsretnije događaje u životu, osobe koje su i prije poroda bile sklone depresivnom raspoloženju nakon poroda mogu osjećati poteškoće koje svaka osoba prolazi na jedinstven način.

• Osjećaj tuge
• Osjećaj usporenosti ili prevelika uznemirenost (razdražljivost)
• Umor ili gubitak energije
• Poteškoće koncentracije, neodlučnost
• Gubitak interesa i užitka (uključujući i seks)
• Misli o samoubojstvu
• Osjećaji krivnje ili bezvrijednosti
• Poteškoće spavanja (premalo ili previše spavanja)
• Gubitak ili porast težine

Postporođajnu depresiju treba razlikovati od tzv. baby bluesa, koji se javlja kod većine žena nakon poroda (oko 80%). Radi se o blagim oblicima promjene raspoloženja u kojima majke mogu biti razdražljive, plačljive, zabrinute za zdravlje i smetene. Iako simptomi nalikuju depresivnim stanjima  obično se povlače u roku od nekoliko dana i ne zahtijevaju liječničku intervenciju. 

U jednom slučaju na 1000 žena javlja se pak postporođajna psihoza koja ulazi u teže i rjeđe psihijatrijske poremećaje. Osoba koja boluje od psihoza može patiti od vjerovanja da im neka osoba ili grupa ljudi želi nauditi, vidi ili čuje stvari koje u stvarnosti ne postoje, a misli i govor postaju kaotični i neorganizirani te u najmanju ruku čudni. Postporođajnu depresiju treba razlikovati i od paničnog, odnosno tjeskobnog poremećaja kojeg karakteriziraju osjećaji straha popraćeni brzim kucanjem srca, bolovima u prsima te vrtoglavicama koji mogu biti toliko snažni da osoba misli da ih tijelo neće moći izdržati i da će umrijeti.

Zašto dolazi do postporođajne depresije?

Uzroci postporođajne depresije nisu do kraja poznati. Biološki činitelji koji igraju veliku ulogu su hormonalne prirode jer nakon poroda tijelo značajno manje proizvodi estrogen i progesteron koji u trudnoći osiguravaju zdrav i normalan razvoj bebe. Također, smanjeno se proizvode i hormoni u tzv. tiroidnoj žlijezdi zbog čega se mame mogu osjećati umorno. 

Emocionalni faktori u najmanju ruku su jednako važni. Osoba koja nejasno izražava osjećaje, ima negativan način razmišljanja, nisko samopouzdanje češće će bolovati od depresije. Osobe nižeg samopoštovanja nakon poroda će vrlo vjerojatno biti opterećene vlastitim izgledom.

Osobe koje ulaze u trudnoću neplanirano i bez jasno osviještenog identiteta porodom mogu pojačati osjećaj nezadovoljstva u životu. Vrlo su važni i odnosi s partnerom te podrška obitelji i prijatelja jer  dobri odnosi s ljudima djeluju kao zaštitini mehanizam protiv većine bolesti. Također, društvo i okolina imaju velik utjecaj na razvoj bolesti.

Majke koje su tradicionalnije u svojim stavovima će teže priznavati da ne osjećaju dovoljnu privrženost prema djetetu jer smatraju da je neprihvatljivo osjećati tako nešto.

Rastrganost između očekivanja društva te stvarnih osjećaja može produbiti depresiju kao i dodatno poremetiti odnos sa bebom te partnerom. Šutnja i sakrivanje troši energiju koja je već samom bolešću smanjena na rezerve.

Od postporođajne depresije mogu patiti i očevi. Strah od odgovornosti, gubitka slobode, financijske brige mogu biti okidači za razvoj bolesti. Pošto muškarci u prosjeku teže izražavaju osjećaje od žena, šutnjom se kao što smo i ranije spomenuli problem dodatno pogoršava.

Kako se majčina depresija odražava na dijete?

U prvim tjednima nakon rođenja djeca depresivnih majki loše spavaju, manje ih zanimaju događaji i stvari u okolini i imaju povišenu razinu hormona stresa. Ako se majčina depresija oduži odnos između roditelja i djeteta postaje sve lošiji.

Može se dogoditi da depresivna majka svoje dijete procjenjuje negativnije nego opažač koji s djetetom nije vezan ni rodbinski, ni emocionalno. U sveopćoj zbrci i bolesti  depresivne majke nedosljedne su u odgajanju. Ponekad su prepopustljive, a katkada previše sklone prisili. Dijete koje raste s depresivnim roditeljem se prirodno brani od nedosljednosti pa i samo bježi u depresivna raspoloženja.

Druga djeca mogu oponašati roditeljsku ljutnju te postati prenagla, neposlušna i sklona kršenju životnih pravila. Negativan pogled na svijet depresivnog roditelja može se preslikati na dijete. U kasnijoj životnoj dobi nesigurno dijete može okolinu doživljavati prijeteće. Kao da je opasnost na svakome uglu. Gubi kontrolu i nema toliko potrebno samopoštovanje i samopouzdanje koje djeluje kao motor za uspješno odrađivanje svim životnih obaveza. 

Premda djeca depresivnih roditelja mogu naslijediti depresivni obrazac ponašanja, ovo nije pravilo i može se izbjeći. Od presudne je važnosti rano započeti tretman liječenja majčine depresije.

Kako se liječiti?

Depresija se kao i svaka druga bolest liječi. Jedna od učinkovitih psihoterapija je kognitivno-bihevioralni pristup koji dokazano može djelovati jednako uspješno kao i medikamentna terapija. Treba osvijestiti svoja negativna uvjerenja o nesposobnosti za izvršavanje majčine uloge koja će vješt terapeut preoblikovati upozitivnija i funkcionalnija vjerovanja o sebi.

Partner bi se trebao priključiti terapiji te bi otvoreno trebao razgovarati o svojim strahovima i brigama. Ako bi bilo potrebno, uzimaju se i antidepresivi koji pomažu da se podigne razina energije i optimizma.

Educirajte se o problemu!

Na taj način smanjit će se krivnja i nećete misliti da ste jedinstveni u problemu. Obavezno razgovarajte s drugim mamama, koristite internetske portale koji su prepuni ovakvih tema. Govorite o svojim problemima svakome koji vas je spreman čuti, samo pazite da ne preopteretite sugovornika. Izbjegavajte samoću i fizički se aktivirajte.

Zatražite pomoć od partnera oko kućanskih poslova i noćnih hranjenja kako bi dio vremena mogli provesti u prirodi. Ne zaboravite, svi koji su počeli raditi na riješavanju problema sa depresijom s vremenom su postali manje depresivni i sretniji. Ništa ne traje vječno pa tako ni depresija.